Plan je podrazumijevao širenje niz Sarajevsko polje, pravcem istok-zapad jugozapad prema Ilidži.

Kako je došlo do GUP-a

Kako je došlo do toga da Zavod za planiranje razvoja Sarajeva napravi taj plan, koji je kičma svih planova razvoja grada Sarajeva, odgovor nam je dao poznati arhitekta Hasan Ćemalović.

"To vam je nastalo negdje tamo 1956. godine ili možda malo ranije kada je, jedan od najpoznatijih arhitekata u Sarajevu Zdravko Kovačević, iz poslijeratnog Zemaljskog biroa po zadatku osnovao Zavod za prostorno planiranje. Kada je on otišao kao najbolji, a pošto mu je očito glava bila takva da je prepoznavao dobro stvari, onda je on u Zavod zaposlio najkvalitetnije inžinjere i ljude arhitekte i razumio je da tu moraju biti i geografi i šumari itd. Znači, napravio je jedan tim od najboljih ljudi", prisjeća se Ćemalović.



Kako dalje navodi, ono što Kovačević nije pronašao u Sarajevu ili Bosni i Hercegovini, doveo je iz Zagreba ili Beograda. 

"Taj tim i to razmišljanje je dovelo do tog Generalnog plana razvoja grada, a taj Plan je longitudinalno Sarajevo i ova mreža saobraćajnica kako se i sada zovu (južna, sjeverna itd) i prva, druga, treća i četvrta transferzala pa sve do jedanaeste. Sva je ta mreža tada nacrtana i mi smo samo ovih godina poslije rata išli tim planom i tom njegovom osnovnom mrežom i gradili smo grad", prepričava nam Ćemalović.



Sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec u razgovoru za Source.ba portal ističe da je plan bio da se grad razvija uz prugu, prema Ilidži.

"Tada se, po meni, napravila jedna velika greška zapostavljanjem padina, jer živjeti u Sarajevu je zanosno i zavodljivo po ovim padinama. Dobra naselja, nova, ova malo modernija bilo je iznad ulice Marcela Šnajdera, gdje vidite kako su kuće stambene fino posložene i da su se neki jači saobraćajni tokovi podigli prema Sedreniku, to bi bilo izuzetno kvalitetno življenje na padinama. Sada je to okupirano od privatne i neregulisane gradnje. Nakon masovnog dolaska ljudi u grad, krenulo je građenje uz longitudinalu i uz prugu i čini mi se da još uvijek tako razmišljamo urbanistički, a ovaj grad nije samo jedna linija uz prugu. Uvijek je grad u svojoj nekoj podsvijeti krug, tako je stari Bogdan Bogdanović govorio, zato mi kažemo grad i okruženje", rekao nam je on.

Samo neke od zgrada koje su izgrađene od 60-tih

Od početka šezdesetih godina je na potezu od Katedrale i Drvenije do Nedžarića, s obje strane Miljacke podignuto više poslovnih, administrativnih, kulturnih, školskih i stambenih objekata, kao što su zgrada "Jugobanke" (1959.), zatim Socijalno (1960.), "Energoinvest" (1962., danas UPI), "Unioninvest" (1963), Muzej revolucije (1966.), kompleks Filozofskog i Prirodno-matematskog fakulteta, KSC Skenderija (1968.), Studentski dom Nedžarići (1971.), zgrada Radio-televizije (1972.), Hotel "Bristol" (1973.), Državna (bivša Vojna) bolnica (1976-79.), Porodilište (1977.), Stambeno naselje Alipašino polje (1974-79.), Tržni centar "Hepok" (1978.), zgrada bivšeg Republičkog izvršnog vijeća (vlada) i Republička skupština (1974-1982.), Elektroprivreda (1978.), "Energoinvest" (1982.) itd. 


Hotel Holiday Inn 1982. godine

Najveći napor na građevinskom polju dostignut je u predolimpijskim godinama. U to je vrijeme izgrađena i rekonstruirana većina sportskih i turističkih kapaciteta, kao što su drugi paviljon Studentskog doma Nedžarići, zgrada "Oslobođenja", Zetra, Sportska dvorana Mojmilo, Stambeno naselje "Ciglane"...


Izgradnja RTV doma 1983. godine

Stanogradnja jednoj firmi

Ćemalović je tokom razgovora istakao jednu firmu za izgradnju.

"Pošto je stambena izgradnja bila najveća građevinska aktivnost, stanove od Grbavice do Dobrinje je gradila firma koja se zvala Institut za studije i projektovanje DOM Sarajevo. Bilo je više firmi, ali je DOM bio taj koji je vodio stanogradnju. Bilo je tu i poslovnih objekata i hotela itd, ali to su pojedinačni projekti, jer je stanogradnja dala fizionomiju gradu. Zapravo, ona je bila nosioc razvoja i za Olimpijske igre te su izgradili Olimpijsko naselje, zatim naselje za novinare, press centar itd", rekao je on.

#Sarajevo Čengić Vila (1974.) pic.twitter.com/w3KCpYehjj

— Nermin Tulic (@NerminTulic) May 19, 2023

Spominjalo se "izvlačenje" Sarajeva prema Visokom

Još jedan sarajevski arhitekta, Mufid Garibija, za naš portal potvrđuje da su 60-te godine bile ključne za razvoj Sarajeva.

"Već 1960. godine počinju regulacioni planovi, odnosno kako Sarajevo da se širi. Gradnja Sarajeva je pokrenuta prema Novom Sarajevu, kasnije će i prema Novom Gradu, a kasnije zbog Olimpijade će se spuštati na Dobrinju. U tim trenucima je u Sarajevu zbog urbanizacije bilo potrebno mnogo stanova, jer su morali napraviti zone gdje će ljudi stanovati. Prije su bili ti fondovi, pa je bilo lakše dobiti stan nego danas. Cijelo stanovništvo koje je radilo je izdvajalo za stambeni fond i onda po svakoj firmi, onima kojima je najpreče i najpotrebnije, dobijali bi stanove. To je bila tzv. olakšano dobijanje stanova gdje si ti bez novca to dobijao, te su firme to završavale. Jedna od prvih takvih naselja bila je Otoka, nakon toga spomenimo i Alipašino Polje koje se izgradilo iz takvih fondova", kazao je Garibija.

Osim "izvlačenja" grada prema Sarajevskom polju, navodi da se jednom vrijeme čak spominjalo da se krene sa "izvlačenjem" prema Visokom. 

"Osim stambene zone, tu je bila i industrijska jer su tu ljudi radili u fabrikama, tako da se znalo opredjeljene Sarajeva. Sarajevo je bilo industrijski grad jer je imao svoje neke opcije koje su bile najrazvijenije na teritoriji Jugoslavije, jedna od njih je bila Vogošća gdje je Pretis bio, zatim se i Ilidža smatrala jako perspektivnom i bogatom općinom. Industrijska gradnja u Sarajevu je pomogla toj izgradnji stambenog Sarajeva i pomogla da se grad širi", rekao je Garibija.

Kako dalje navodi, kulminacija tog industrijskog Sarajeva bile su Zimske olimpijske igre 1984. godine, koje su bile pokazatelj tog jakog Sarajeva. 

Oficiri u centru i na Grbavici, funkcioneri na Ciglanama..

"Veliki broj oficira i vojnika JNA je živio u centru. Prvo naselje koje će se dati vojsci je bila Grbavica. To su sve bile stambene zgrade, nisu to bili peterosobni stanovi. Jedan dio tih oficira je imao sreću da živi u takozvanoj zgradi Parkuša ovdje u Titovoj ulici. I u Novom Sarajevu je bilo oficira, samo je Grbavica bila početak, ali većinom kroz Novo Sarajevo i Novi Grad su bila tipična radnička naselja. Mi smo sve tada zvali radnici. Radnici su bili i intelektualci i radnici, nije bilo podjela između njih. Kada se kaže radnik, radnik je bio i onaj sa visokim diplomama i nižim", prisjeća se naš sagovornik.

Naglašava da je jedno sarajevsko naselje bilo "funkcionersko".

"Prve zgrade na Ciglanama, one ljepše, su se smatrale elitističkim gdje su živjeli, da budemo pošteni, funkcioneri. Već kasnije kako se nizalo i pravilo, Ciglane postaju jedno prvoklasno urbano naselje, koje je čak dobilo arhitektonsku nagradu", zaključuje Garibija. 

"Slastičarna Palma 'natjerala' Sarajlije da izađu iz grada"

Amir Vuk Zec je tokom razgovora imao jednu zanimljivu opasku.

"Vremenom je grad svojim namjenama počeo dole dolaziti i prvo što je natjeralo Sarajlije da 'izađu iz grada' je čuvena slastičarna Palma u Hrasnom", kazao je Vuk Zec.

Inače, slastičarna Palma je otvorena 1970. godine. 

Novinar: Ajdin Balićevac