O čemu se, zapravo, radi? 

Riječ je o mediteranskom galebu - inteligentnoj životinji sklonoj prilagođavanju, praktično bez prirodnog neprijatelja. Broj ovih ptičijih jedinki u Sarajevu se proteklih godina drastično povećao.   Dva su razloga: klima i ostaci hrane koje očigledno ima u izobilju.  

“U Sarajevu imamo dvije vrste galebova, tokom zime viđamo rječnog galeba koji je manji, ima mali crveni kljun, a ovaj za kojeg ljudi pitaju je mediteranski galeb (klaukavac) koji je krupan, ima veliki žuti kljun sa crvenom flekom. To je mediteranska vrsta koja je prvi put zabilježena 1840. godine na obalama Dalmacije. Počeo je da se širi prema sjeveru isključivo zbog klimatskih promjena - to je glavni razlog" objašnjava Nermina Sarajlić, članica ornitološokog društva “Naše ptice”. 

Promjena klime uticala je na to da su gradovi u Bosni i Hercegovini, pa u Sarajevu topliji. Galebovima odgovara toplija klima, a ptice poput mediteranskih galebova itekako mogu da osjete gdje bi moglo biti dovoljno sunca za njih određeno vrijeme. Osim toga, i građani su dovoljno darežljivi kada je hrana u pitanju, što ovim klaukavcima ide u prilog. 

"Gradovi su topliji što tim galebovima odgovara. Drugi razlog su sami građani koji nekako daju ogromne količine hrane tim pticama, a galebovi su oportunisti - oni jedu sve: hranu biljnog porijekla, love male glodare, male ptice, jedu ćevape - sve što pronađu! Njima ovakav okoliš kakav je u Sarajevu odgovara", navodi Sarajlić. 



Da su uslovi u Sarajevu itekako dobri za razmnožavanje galebova, najbolje govori podatak da čak svi ptići galebova mogu preživjeti uz trenutne količine hrane koja im se nudi. A kada su im uslovi tako dobri - galebovi mogu imati ne samo jedno leglo godišnje već i više!

Da li će se broj mediteranskih galebova i dalje širiti, ili će otići još sjevernije kada zahladi – ne može se znati. Sarajlić pojašnjava kako građani uglavnom nisu dobro informisani kada je riječ o pticama te kako neke ptičije vrste nezasluženo nose epitet “negativaca” kao što su vrane ili lešinari koje imaju značajnu ekološku ulogu.  



“Prije stotinjak godina BiH je jedina uz Grčku i Španiju bila zemlja u kojoj su se mogle vidjeti sve četiri vrste lešinara. Danas nemamo niti jednu! Lešinari su nepopularni, ali su jako važni jer su čistači prirode. Ljudi ih namjerno ubijaju ili truju, a to je bespotrebno jer lešinari ne jedu žive životinje. Sličan slučaj je sa vranama, ljudi se žale na napade. Vrane nisu zle, sad je period kada ptići izlaze iz gnijezda i one ta područja štite, sad se treba držati dalje od grmova gdje su im gnijezda.

Dosta građana uzima ptiće pokušavajući im pomoći, ali treba reći da su to ptići koji nisu ispali već su sami izašli iz gnijezda, vratite ga gdje ste ga našli kako bi ga roditelji mogli lakše pronaći. Po Sarajevu ima jako puno sova, recimo 'ćukova', dešava se dosta da ljudi uzimaju ptiće sove, ona se ne može pripitomiti, savjet je da te ptiće vratite gdje ste ih našli. Sve ptice je najbolje ostaviti u svom prirodnom staništu. BiH je idealna za ptice - imamo more, rijeke, planine, kraška polja itd. Neke vrste ptica izumiru, a otkrivano neke nove”, kaže Sarajlić. 



(A. Rovčanin)