Za vrijeme vladavine Osmanlija, u unutrašnjem dijelu dućana trgovalo se tekstilom, dok su vanjski dućani, koji se nalaze na istočnoj strani, u Gazi-Husrev begovoj ulici, pripadali kujundžijskoj čaršiji i u njima je izrađivan i prodavan zlatni i srebreni nakit. 

U bezistan vode četiri ulaza - dva iz Gazi-Husrev begove ulice, te po jedan iz ulica Ferhadija i Zelenih beretki.

U isto vrijeme kada je sagrađen bezistan sa njegove zapadne strane podignut je Tašlihan (Kameni han). Zajedno sa bezistanom, han je činio jedinstven kompleks koji je u osmansko doba bio centar trgovine u Sarajevu.

Međutim,Tašlihan je teško stradao u požaru 1879. godine, nakon čega je u potpunosti ostao neupotrebljiv. Ostaci ovog objekta danas su uklopljeni u ljetnu baštu hotela Europe. Bezistan se također susreo sa požarima, ali nijedan ga nije potpuno uništio. Najveći požari su bili 1697., 1831. i 1879. godine.  

Samo najveći gradovi su imali bezistane

Ono što je zanimljivo jeste da su u to vrijeme, samo najveći gradovi imali bezistane. Tako su npr. u Istanbulu bila tri bezistana, u Skoplju, Velesu, Beogradu po jedan. U Bosni i Hercegovini je bilo izgrađeno čak sedam bezistana i arasti, od toga su u Sarajevu bila dva bezistana i jedna arasta. U Banjoj Luci su bili jedan bezistan i arasta i u Travniku dvije araste.

Uz ovakve građevine dolazi često i ime njihova osnivača. Ime osnivača upotrebljavalo se naročito u narodu kad je u tom mjestu bilo više bezistana. Osim toga, nazivali su se i prema vrsti tkanine koja se u njima pretežno prodavala, kao i prema mjestu odakle je tkanina najvećim dijelom dolazila. 

Trgovci su bili isključivo muslimani i Jevreji

U bezistanu se prodavala razna tekstilna roba od svile i pamuka, dok su trgovci bili isključivo muslimani i Jevreji. Tek nakon 1878. godine u bezistanu su se, kao centru trgovine u Sarajevu, prodavale harmonike, razna galanterija i bižuterija. Vrijedno je istaći da su svi spoljni dućani ove zgrade pripadali Kujundžiluku. 

Svojoj izvornoj namjeni bezistan je služio do 1879. godine. Postoje podaci da se u njemu trgovina odvijala do početka I svjetskog rata, čiji je početak i spriječio njegovo potpuno rušenje. Naime, 1913. godine je veliki dio bezistana porušen, jer je tadašnja vakufska uprava odlučila da na mjestu porušenog Tašlihana, a time i bezistana, napravi veliku zgradu. Ipak, do toga nije došlo. Početkom 1968. godine pristupilo se restauraciji Gazi Husrev-begovog bezistana te je do dana današnjeg zadržao svoj prvobitni izgled. Objekat je bio oštećen u ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, ali su nakon završetka rata sva oštećenja su sanirana.

Gazi Husrev-begov bezistan tako, osim što je nacionalni spomenik, ujedno predstavlja i jedno od omiljenih mjesta turista koje posjećuju kako bi kupili i sa sobom ponijeli lijepu i jedinstvenu uspomenu na glavni grad Bosne i Hercegovine. 



Novinarka: Aldina Rovčanin 
Montaža: Emir Preljević