Hoće li to podrazumijevati i više bh. proizvoda na policama, ko zna.  No, dosadašnje iskustvo bh. proizvođača govori da ne poštuju ono što je planirano zakonom. Barem tako navodi Nihad Imamović, vlasnik  projekta "Sok". 

"Kada smo išli pod našim brendom išlo je dosta teško, ali kada je Konzum napravio akciju 'Tradicija moga kraja', gdje su domaće proizvode pakovali pod njihovim brendom, onda smo napravili dobar posao. Što se tiče Binga, mogu sve najbolje da kažem. Oni mnogo forsiraju naše proizvode i dosta ulažu. U zakonu piše, da prostor preko 500 kvadrata mora imati minimum 50 posto domaćih proizvoda, a ja mislim da oni to ne poštuju. Mislim u ovom slučaju na Konzum.  Tu nema 50 posto domaćih proizvoda", navodi Imamović. 

S druge strane, Maid Jabandžić, vlasnik Madi d.o.o, navodi da su njihovi proizvodi više zastupljeni u Konzumu nego u Bingu, kao domaćem tržnom centru. 

"To su stvari koje se mijenjaju od interesa vlasnika lanca. Ne utičemo mi na to. Mi smo samo dobavljači. Nekada prije smo bili više zastupljeni u Bingu, a manje u Konzumu, a sada je obrnuto. Radimo na povećanju kada je u pitanju Bingo, pa ko zna kako će kasnije biti.  To su stvari koje se mijenjaju, to je tržište. A što se tiče polica,  pozicija za artikle se u svakom lancu plaća, tako da od toga zavisi gdje ćete biti istaknuti", kaže Jabandžić. 

Dakle, s obzirom da se često pitamo zašto su neki bh. proizvodi postavljeni na mjestima gdje ih ne vidimo, pa pomalo iznervirani trebamo uposlenike moliti da nam pokažu gdje stoje, moramo znati da nam bh. proizvođači nisu ponudili vidljivost svojih artikala, jer nema pogodnosti bez novca. Želiš biti viđen? Plati. 

"U svakom trgovačkom lancu proizvođač mora platiti ulistavanje, znači prvo da vas stave na spisak kao dobavljača. Drugo, morate platiti i poziciju u objektu. Znači ako hoćeš da budeš na dobroj poziciji, da si istaknut i vidljiv, onda moraš i da platiš tu poziciju", kaže Nihad Imamović. 

Da je ovo jedan od dodatnih problema i troškova za bh. proizvođače, navodi i Adin Fakić,  direktor Milkos mljekare. 

"Sa stranim tržnim centrima imamo neki partnerski odnos. Zamjerka je to što u više centara, kada konkretno govorimo o Konzumu, kao vodećem stranom centru, nemamo više naših proizvoda. Možda je subjektivno sa naše strane, s obzirom da oni rade ulistavanje proizvoda po nekom njihovom planu  i metodologiji. Tako npr. nećete naći isti broj naših proizvoda u Banja Luci kao u Sarajevu. Generalno smatram da treba  unaprijediti tretiranje bh. proizvoda kada su u pitanju troškovi ulistavanja i pozicija, jer se to sve u većini centara plaća", navodi Fakić.

Kada se bh. proizvođači i potrude da nam što bolje i što više prezentuju proizvode, i potaknu nas na kupovinu onoga što je u našoj zemlji proizvedeno, jedni to ipak ne ispoštuju.

"Proizvođač mora da obilazi te lance u kojima ima svoje proizvode i u kojima je platio da mu artikli budu dobro pozicionirani, kako bi se uvjerio šta zaista stoji na pozicijama, i šta je istaknuto gdje. Jer,  često se dešava da radnici stave vaš proizvod gdje je manje primjetan iako si platio poziciju", kaže Imamović. 

S obzirom da se u ovoj zemlji zakon ne poštuje u svim sferama, tako ne iznenađuje ni ovakvo stanje kada je u pitanju trgovina. No, ako bi vlasnici, konkretno stranih lanaca, razmislili o tome koliko novca zarađuju u ovoj zemlji i koliko odnose iz nje, možda iz poštovanja bi trebali da onom što je domaće daju blagu prednost. No, i pored toga što se mora platiti da bi naš proizvod bio vidljiv, postoje i druge vrste problema.

"Generalni problem kod trgovačkih lanaca je  plaćanje,  i ne samo kod stranih, nego i naših. Moram reći da Bingo ipak poštuje dogovor i oni redovno i na vrijeme plate. Oni imaju sistem koji im odmah kaže kome su dužni, tako da oni to odmah plate. Dok, s druge strane, Konzum naprimjer  kasni. Onda moraš intervenisati i kazati da ispoštuju dogovor oko plaćanja, napominjati i slično", kaže Imamović. 

Koliko god nekome smetalo što neki kvalitetni bh. proizvodi nemaju prostor kakav im pripada i što lanci koji su došli u našu zemlju, rade isključio po svojim pravilima, moramo biti svjesni jedne stvari kaže Adin Fakić. 

"BiH je potpisala ugovor i pristupila je Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Time je BiH otvorila svoje tržište za proizvode iz Evropske unije, bez ikakve nadoknade. Pristupanjem tom projektu, mi smo prihvatili takve uslove, da nijedan tržni centar nije obavezan držati određeni procenat bh. proizvoda. Po ovim uslovima,  svaki centar u BiH može da ne posjeduje nijedan bh. proizvod u svojim radnjama", navodi Fakić.

Važnije od svega navedenog je, čini nam se, činjenica da ljude koji upravljaju trgovinom u našoj zemlji, uopšte ne zanima stanje sa bh. proizvodima. Ne žele ili ne znaju da poprave bh. proizvodnju i standarad. A nimalo težak način, jer resurse sigurno imamo. Izgleda da nikoga ne zanima što BiH ima stotine izvora vode, a za sedam mjeseci ove godine uvezli smo vode u vrijednosti od 13 miliona KM. Izvezli u vrijednosti od 2,5 miliona KM.

 "Veću pažnju moramo posvetiti domaćim proizvođačima voda. Mislim da se puno vode uvozi. Tu se ogromne pare izdvajaju, a nema potrebe. Imamo na stotine mjesta za pakovanje vode. Država bi trebala da daje podsticaj poljoprivrednim proizvođačima i onima koji prerađuju poljoprivredne prozvode. Što mora nešto iz Slovenije da bude bolje nego naše. I mi sve znamo napraviti, samo treba podsticaj", kaže Nihad Imamović. 

Nije voda jedini naš resur. Imamo dosta potencijala kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja, ali zašto umarati glavu i misliti o proizvodnji, kada je jednostavnije uvoziti. Tako pokazuje i podatak, da smo, pored veoma kvalitetnih i priznatih proizvođača meda u našoj zemlji, naprimjer u 2014 .godini uvezli 220 tona meda, u vrijednosti od 950 hiljada eura. Iz BiH je u tom vremenu izvezna samo tona i po, vrijednosti 19 hiljada eura. 

"Prije svega bh. mljekare su dokazale da su u rangu sa evropskim mljekarama i da zadovoljavaju kriterije izvoza u Evropsku uniju. Drugo, kada je u pitanju prirodna izvorska voda, BiH je peta u Evropi po bogatstvu voda. Razočaravajuće je koliki je uvoz vode u našu zemlju. Treća stvar je peradarstvo, koje je izuzetno razvijeno. To je uz mljekarstvo možda najuređenija oblast. Imamo izvanredne proizvođače vina. Dakle,  ja ne vidim u ovim oblastima da se uvozi kilogram stranih proizvoda", kaže Fakić. 

Da bi bh. proizvodonja stala na noge, možemo i sami da u tome učestvujemo i pripomognemo da se stanje popravi, kaže na kraju Maid Jabandžić . 

"Problem je u svijesti građana vjeruj te. Godinama nekako naši stanovnici pokazuju da je sve tuđe bolje nego naše. Mi trenuto imamo sigurno najsavremeniju tehnologiju iz domena peradarstva na teritoriji bivše Jugoslavije. I kad to nekome kažete, on se pita je li to baš tako. A kad kažem da je kod nekih reklamiranih brednova, oprema stara preko trideset godina, onda opet kažu da nije tako. Čini mi se da od malih nogu učimo da treba više cjeniti tuđe nego svoje. Na tome se mora raditi. Smatram da naši proizvođači mogu proizvesti sve što i drugi, čak puno kvalitetnije i zdravije. Samo i ljudi moraju da vjeruju bh. proizvodima i kupuju ih", kaže Jabandžić.

(Alen Avdić)