O ovoj temi govorili smo s ljudima koji su rođeni u ovom gradu, a to su slikar Memo Haljevac i bivši fudbaler Predrag Pašić.

Krenuli smo od one nostalgične 'Sarajevo nije što je bilo', jer su ga uništile 'došlje', do toga kako prepoznati pravog Sarajliju, ako takvih još uvijek ima u ovoj situaciji koja je zadesila grad i državu.

Šta je to bilo bolje u odnosu na sadašnji period u glavnom gradu naše zemlje?

"Imali smo slobodu u kretanju. Mogli smo ići gdje god smo poželjeli. Imali smo zimski i ljetni odmor. Mogao ja svako otići na odmor. Znali smo odmarati po 15 dana bez velikog troška. Svaki komšija je bio vedar i rasoložen. Ljudi su bili složni. Možda sada Sarajevo jeste vizuelno ljepše, ali onaj dobri iskreni duh Sarajeva više nemamo. Mislim da je taj duh pokvarila neimaština.Moja sjećanja govore da su stadioni bili puni. Sporta je bio na zavidnom nivuo", kaže za Source slikar Memo Haljevac. 

Da je ono Sarajevo bilo bolje za život i da su stanovnici onog Sarajeva bili bolji ljudi, potvrđuje i Pašić za naš portal.

"Sigurno da smo puno bolje živjeli. Bili smo osigurani. Imali zdravstvo, školstvo. Ljepše se živjelo u Sarajevu. Bolji je duh  bio. Mi smo svi bili ponosni da kažemo da smo iz Sarajeva. Svi smo živjeli zajedno i složno, bez obzira na vjeru i naciju. Sarajevo je bilo u kulturnom smislu vrlo otvoreno. Slikar, fudbaler i doktor su sjedili zajedno. Puno se više družilo. Pažnja je bila na odnosu između ljudi. Prijatelji su se drugačije odnosili nego sad", kaže za Source bivši fudbaler Predrag Pašić.

S obzirom da je u pričama o Sarajevu nekad i sad, uvijek glavna rasprava ko je pravi Sarajlija a ko ne, tako možemo i vidjeti da je često u pitanju samo jedan odgovor: 'Pravih Saralija nema, otišli su, a ovi što se predstavljaju tako su lažni'.

"To nije istina. Svaki Sarajlija je onaj Sarajlija koji voli i cijeni svoj grad. Koji živi za svoj grad. Koji kada se probudi popije kafu na Čaršiji ili Stupu. Koji iskoristi svaki treuntak pozitivne energije ovog grada. Jedini na Balkanu imamo različite kulture na jednom mjestu. Bolji smo od dosta gradova. Pokušao sam ja živjeti i negdje drugo, ali nisam uspio", priča nam Haljevac.

Duh Sarajeva je pokvario rat i nemaiština prouzrokovana tim ratom. Ta dešavanja su dovela do toga da više nemamo ni prijateljstava, ni kulture, ni bilo čega normalnog. Nije u pitanju ko je došao a ko otišao, kažu naši sagovornici, nego kako se ko ponaša. 

"Ja nikad  nisam ljude dijelio na prave i krive Sarajlije. To kod mene ne postoji. Izbjegavam da govorim na tu temu. Nije važno ko je pravi a ko krivi Sarajlija. Roditelji su me sasvim drugačije odagajali. Bilo ja više morala. Sada je internet sve otuđio. Politika je promijenila živote mnogima. Odnosi su poremećeni. Pokvarili su sport, kulturu, sve", navodi Pašić.

Sada je drugačije vrijeme, druge stvari se vrednuju, tehnologija je preuzela mozgove kažu. Prije nije bilo smeća u liftovima, parkiranih automobila na nedozvoljnim površinama i svega onog što danas imamo, ali ljudi su se promijenili zbog svega što nas je zadesilo kažu. Nema to mnogo veze sa time ko je odakle došao. 

"Ja ne koristim termin 'došlje'. Svi su za mene Sarajlije oni koji vole ovaj grad i koji su naučili pravila ovog grada. Znate kako prepoznati pravog Sarajliju? Tako što on hoda normalno, ne diže nos, pošto ovdje ko podigne nos brzo ga mahala spusti", navodi Haljevac.

Na kraju nam kažu, da ako čovjek posjeduje odgoj i moral, on se u svakoj situaciji i svakom mjestu ponaša u skladu sa tim svojim načelima. Ovaj grad su u ovakvom stanje doveli svi oni koji su nevaspitani, neodgovorni i nemorlani, pa bili rođeni Sarajlije ili 'došlje'.

(Alen Avdić)