Hiljade je bh. građana svoje živote baziralo u nekim dalekim zemljama svijeta, jer u BiH nema perspektive za normalnu egzistenciju. Oni koji su imali priliku da napuste BiH, to su i učinili. Veliki broj onih koji su otišli 'trbuhom za kruhom' je i u Americi. Kažu, SAD su velika sila i jedino tu čovjek može doživjeti sigurnost. O životu u Americi, broju naših ljudi tamo, povratku, i mnogim drugim detaljima, razgovarali smo sa Fadilom Cvrkom, velikim humanitarcem i čovjekom koji je preživio genocid u Srebrenici, a koji je nastanjen u Atlanti.
Source: Život bh. građana u SAD-u. Koliko nas ima tamo i kakav je život Bosnacima u Americi?
Fadil Cvrk: Na području SAD-a živi veliki broj građana iz BiH, ali o tačnom broju se ne zna i postoje razna nagađanja. Međutim, prema nekim, doduše nezvaničnim podacima nadležnih instituacija, na ovim područjima ukupno živi oko 360 hiljada naših građana i taj broj se od države do države znatno razlikuje. Naši ljudi su izuzetno vrijedni, dobri, pošteni i čestiti radnici gdje god da živimo van granica BiH, tako da se velika većina naših ljudi na ovim područjima veoma dobro snašla i žive lijepo. Mnogi naši ljudi, iako ni do sada nisu u dovoljnoj mjeri savladali osnove engleskog jezika, žive bolje nego i mnogi Amerikanci. Veliki je broj naših uspješnih ljudi koji imaju biznise. Život je svakako mnogo brži, mnogo je više obaveza u odnosu na BiH. Velika je razlika ako se živi u sredini gdje ima veći broj naših ljudi. Npr. u sredini gdje lično živim, na malom prostoru ima nas oko tri hiljade i sa našim restoranima, pekarama, radnjama s našom robom, nadomjesti se mnogo toga i osjećas se u duši ispunjenije. Naravno, naša omladina, koji su došli ovdje kao djeca, više su se uklopili u ovaj sistem i ne razmišljaju kao mi, niti osjećaju ono što mi osjećamo.
Source: Tri prednosti i tri mane života u Americi za naše građane?
Fadil Cvrk: Na ovo pitanje je malo nezahvalno odgovoriti, jer ne gledamo svi na istu stvar i situaciju istim očima, tako da ne bih volio da me neko shvati pogrešno. Ali, isto tako, ja ovo pišem onako kako ja vidim stvari ovdje , moje iskustvo i kao čovjek koji 15 godina radim na mnogim poslovima s našim ljudima, tako da ću navesti ono sto većina naših ljudi je iskusila i što tako misli.
Prednosti su:
-Finansijska sigurnost: Svaka osoba sigurno ima posao i može raditi koliko želi poslova samo ako može, tako da ljudi zavisno od svojih želja , prohtjeva i ličnog shvatanja mogu sebi sve priuštiti.
-Našoj omladini su pruženi svi uslovi školovanja, zavisno od njihovog zalaganja u školi i uspjeha. Mogu da upišu bilo koji fakultet i većina njih imaju obezbjeđene stipendije i posao nakon završetka. Nemaju potrebe da brinu i sve je do njih i njihovog ličnog razmišljanja, zalaganja i borbe za sebe samog.
-Ovo je pravna država, gdje vlada zakon i niko nije iznad zakona. Zakon poštuj i mirno spavaj, a s druge strane ako tražis bilo koja svoja prava, ako si u pravu nećes sigurno biti oštećen.
Mane su:
-Za mene lično, a i kako sam rekao za mnoge naše ljude, nostalgija za domovinom, jer ovdje kao i svugdje u drugim svjetskim državama, čovjek ne može da nađe onaj rahatluk i zadovljstvo u duši, u onoj mjeri kojeg je imao u BiH.
-Naša omladina za koju sam već naveo i koja ima izuzetno dobre prednosti i fantastične uslove za najveće uspjehe, isto tako može vrlo lako da ode pogrešnim putem i da tu omladinu i djecu mnogo lakše izgubiš. Ovo je zemlja koja je daleko ispred mnogih drugih, nema države na svijetu da nema ovdje svoje građane. U takvom društvu i sredini, omladina vrlo lako moze da skrene s puta uspjeha na veoma loš put. Ono sa čim se lično ne slažem, a naravno moraš poštovati, je to što su i djeci i omladini date velike slobode, a s druge strane roditeljima na neki način uskraćene mogućnosti da djecu bolje kontrolišu i spriječe da krenu lošim putem.
-Ovdje je život jako brz, mnogo brži nego dok smo živjeli u BiH.Ta brzina ,prevelika zauzetost, zatim rastrkanost nasšeg naroda i velike udaljenosti od porodice do porodice, utiču na to da se ljudi ne druže kao što su to imali priliku u BiH. To je ono što mnogima nedostaje i čini prazninu u nama.
Source: Koliko su naši ljudi koji se nalaze u Americi zainteresovani za povratak u svoju domovinu?
Fadil Cvrk: Na početku našeg dolaska ovdje , većina naših ljudi je mislila da će poslije par provedenih godina ovdje, sa svojom porodicom se vratiti u domovinu, sa nekom usteđevinom, da bar ono osnovno sebi tamo obezbjede, a onda polahko se snalaziti kao i svi ostali do neke strosti. Međutim, sada o tome slabo ko razmišlja. Djeca odrastaju ovdje i formiraju svoje živote, od kojih se roditelji ne žele rastati i vratiti se. Situacija u BiH što se tiče ekonomije nije za sada dobra da bi čovjek imao neku perspektivu.
Source: Dijaspora veoma često govori kako pati za svojom zemljom, pa onda oni koji žive ovdje kažu 'Ako vam je tako lijepo u Bosni, što se ne vratite'. Koji je vas odgovor na to pitanje?
Fadil Cvrk: Mislim da je taj odgovor koji ste naveli i koji često nama dolazi iz BiH nepošten i nije ljudski i primjeren prema nama. Jer, kada kažemo da patimo za BiH, time izražavamo samo svoja lična osjećanja na koja imamo pravo i to se ne odnosi niti na bilo kog drugog. Isto tako, svi znamo koliko naša dijaspora šalje novca u BiH svih ovih 25.godina, koliko je milijardi raznih valuta došlo u tom periodu, i to u najvećoj mjeri drži ekonomiju u BiH. Gradimo i ulažemo, a ništa, ama baš ništa, ne tražimo zauzvrat. Također, naši političari i stranke nas kritikuju zašto ne glasamo na izborima u BiH i time se uključimo u politička zbivanja, dok nikakve uslove za to ne obezbjeđuju. S druge strane, naši građani nas kritikuju zašto uopšte glasamo, jer mi kao nemamo pravo da njima biramo vlast, jer tu ne živimo i ne trebamo biti dio tog procesa.Tu sam povukao samo jednu paralelu nekorektnog odnosa prema svom narodu koji živi vani i taj maćehinski odnos. Mene lično, koji sam preživio sve ratne golgote, srebrenički genocid, jako boli kad to čujem.
Source: Kako se sada i na koje sve načine može otići iz BiH u Ameriku i započeti život tamo?
Fadil Cvrk: Proces dolaska na ova područja na način na koji smo mi došli, završen je prije nekih 15-tak godina i sada su mogućnosti dolaska veoma mali. Sada najčešći način koji naši ljudi koriste da bi došli ovdje i započeli svoj novi život, je sklapanjem bračne zajednice sa osobom koja već ima američko državljanstvo. Naši građani su uglavnom dolazili tim putem, dok je jedan veoma mali, skoro neznatan broj došao putem tzv. "tombole" tj. nagradne igre gdje su se prijavljivali i ko je imao sreću da bude izabran, taj je i došao.
Source: Zašto mnoga djeca koja su rođena ovamo ne znaju naš jezik?
Fadil Cvrk: Po mom mišljenju, glavni razlog i faktor koji to odlučuju su roditelji. Ukoliko roditelji sa djecom pričaju isključivo bosanskim jezikom, djeca će tako naravno htjela to ili ne, također prihvatiti. Velike su mogućnosti da djeca pišu i govore bosanski jezik, ali sve to ipak zahtjeva dosta želje i napora kod djece, a posebno roditelja, jer djeca u školi i javnom životu, svugdje govore engleski jezik, tako da nije baš jednostavno sve to savladati i pored mnogih mogućnosti koje postoje. Iz svega navedenog, možemo zaključiti da su tu roditelji glavni faktor. Moja djeca, od kojih su dvoje rođena u BiH, a jedno rođeno ovdje u SAD-u, odlično i tečno govore bosnaski.
Source: Šta biste vi kazali onima koji trenutno na sve načine gledaju da pobjegnu iz BiH, posebno mladi ljudi?
Fadil Cvrk: Trenutno život u BiH nije lagan, teško je živjeti pošteno u državi gdje je jako dosta kriminala, gdje se ne cijeni znanje i sposobnost nego podobnost, veze i pripadnost nekoj stranci. Potpuno razumijem naše mlade koji su završili jako dobre i svi znamo itekako teške fakultete, a nakon toga nemaju posla u svojoj struci, tako da ne mogu da planiraju svoj život i svoju porodicu. Ipak, mišljenja sam da mladi ne trebaju napuštati našu domovinu,već da ista ta omladina, posebno obrazovani ljudi, pokušaju organizovano preuzeti politička dešavanja u našoj državi , smijeniti dosadašnje lidere koji su na vlasti od kraja rata pa na ovamo i da upravo ti mladi povedu državu mnogo boljim ekonomskim putem, koji ce biti bolji i sigurniji za sve građane.
Source: Koliko dijaspora pomaže BiH i koliko su te donacije zloupotrijebljene od naših ljudi ovdje?
Fadil Cvrk: Naša dijaspora itekako mnogo pomaže našu državu i slobodno možemo reći da smo ključni faktor stabilnosti i održivosti naše ekonomije. Sama analiza i ocjena nekih evropskih i svjetskih organizacija koje se bave tom statistikom , svrstali su dijasporu BiH u sami vrh po ulaganju i slanju novca. Mnoge te donacije, kako od dijaspore tako i mnogih drugih međunarodnih organizacija su nažalost zloupotrijebljene i nisu došle do onih kome su namjenjene, i time su se mnogi na nelegalan i nepošten nacin veoma brzo obogatili. U posljednje vrijeme, poučeni tim lošim iskustvima svih ovih godina, naši ljudi su itekako oprezniji pri bilo koje slanju novca ili nekom ulaganju.
Source: Kada ćete se vratiti u BiH?
Fadil Cvrk: Teško je to reći. Kad sam došao u SAD polovinom 2001.godine, mislio sam i skoro bio ubjeđen da ću ovdje ostati samo pet godina i nazad. Međutim, vec 17-ta godina je u toku. Nije lako djecu ubijediti i vratiti ih iz ove sredine i načina života , a isto tako nije jednostavno živjeti odvojeno i bez njih. Moji roditelji su u BiH, i imam to iskustvo i znam kako im je, kao i mnogim drugim koji su u istoj situaciji. Ipak, ja se iskreno nadam da ću se ako Bog da vratiti, pa makar to bilo i u penzionerskim danima.
(Alen Avdić)