"Otišao sam sa radnim kolegom da uzemo sebi suho meso i ugledao sam miša na polici. Izvadio sam mobitel i uslikao par slika, te zabilježio video. Miš je sve vrijeme hodao po dijelu gdje stoji izloženo suho meso. Prijavio sam radnici sa tog odjela gdje se nalaze suhomesnati proizvodi, odgovorila je da je to kod njih već postalo normalno odavno. Poslije toga naravno da smo kolega i ja izašli iz radnje i nećemo tu kupovati više. Objavio sam video kako bi upozorio ljude da obrate pažnju gdje i šta kupuju", kaže za Source Sinan Šehić, mladić iz Bihaća koji je zabilježio snimak. 

Zaista bih volio znati šta o ovom snimku misle oni koji na svaku kritiku upućenu trgovačkim lancima, posebno domaćim, reaguju burno, prijeteći i psovajući.

Upravo je tako bilo i prije nešto više od mjesec dana, kada sam pisao o vlastitom iskustvu u jednom od bh. trgovačih lanaca. Pisao sam o tome kako su cijene ispremještane da vam je potrebno dva sata vremena za običnu kupovinu, jer na svakom artiklu morate čitati kod, kako ne biste platili proizvod skuplje nego što jeste. Ali, alarmantno je bilo to što su mi tri mjeseca zaredom artikl koji košta osam maraka naplaćivali deset. Bez obzira što sam poslije svake kupovine uredno se vratio i prijavio bezobrazluk. Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Pitate se zašto pišem o sebi i svojim problemima. A ja vam kažem da to nije samo moj problem,nego svakog kupca u našoj zemlji. Jasno je da oni koji su uposleni u tim centrima moraju braniti loše poteze svojih šefova, jer im je posao potreban, ali nije mi jasno razmišljenje naroda koji kaže da mu je svejedno što se ovakve stvari dešavaju , naroda koji živi od 500 KM mjesečno, a koji ne gleda račun, ne prati koliko mu je puta isti artikal otkucala uposlenica, da li je proizvod pri isteku roka trajanja, te u krajnjem na kakvoj polici stoji. Da li po toj polici, kao na snimku iznad, hodaju miševi, koji će vašem djetetu donijeti bolest. 

Više puta sam se našao u situaciji da s nevjericom posmatram kupce koji, vjerovatno zbog malih primanja, a u želji da tu najukusniju i često najskuplju, a najnezdraviju hranu, ponekad pojedu, posežu za jeftinijim suhomesnatim proizvodima, s polica koje su neuredne i prljave, u marketima koji ne podliježu nikakvoj kontroli, a takvih je hiljade po raznima manjim mjestima naše zemlje. Kažem odgovorno da ne podliježu, bez obzira šta vam vlasnici kazali. Ispektori rade po pozivu najčešće. Dakle, ako mladić koji je zabilježio situaciju s mišom, ne pozove inspekciju i ne prijavi slučaj, oni u tu radnju neće doći. A u međuvremenu vaša djeca će jesti proizvod po kojem je hodao miš, koji donosi najgore zaraze i bolesti. Glodavci prenose tridesetak bolesti , kao npr. hemoragijska groznica, tifus, bjesnoća, tuberkuloza, leptospirozu, trihinelozu…

Želite li da vaše dijete oboli? Ne vjerujem da vam je svejedno kada gledate ovaj snimak. Ali, nemojte da ostane na tome 'ma tamo negdje, nema u našem marketu' ili 'to je njegov problem'. Ovo je vaš problem. Obratite pažnju šta i gdje kupujete. Prijavite svaku nepravilnost. Nema nijednog razloga da osjećate neprijatnost, da se plašite hoćete li nekog povrijediti, ili će neko pomisliti da vas plaća konkurencija. Za vaš novac tražite adekvatnu uslugu. Ako ste potrošili dvije marke, za te dvije marke tražite artikl koji je uredan, normalnog roka trajanja, sa police koja je čista i sigurna, te inzistirajte na kusuru,  koji najčešće 'nemaju' da vrate. Ako već morate da platite kesu, koju bi vam kao redovnim kupcima iz poštovanja trebali obezbjediti, onda tražite i vi adekvatnu uslugu. 

Siguran sam da pored svega što sam napisao, vas najviše zanima gdje je snimljen miš, koji je trgovački centar u pitanju. Ciljano ću izostaviti ime, jer poenta nije u tome da prestane ići u taj centar, kada je situacija možda i gora u drugima. Stvar je u tome da morate reagovati. Svaku nepravilnost prijaviti. Odmah. Zapitajte se zašto je toliko djece bolesno. Zapitajte se šta ako vam doktor saopšti najgoru vijest. Ne pretjerujem. Ovakvih i sličnih stanja sam se nagledao u svim marketima, bez izuzetka. Je li vam važnije dijete ili poslodavac, je li vam važniji sin ili da li će vas okolini osuditi, je li vam važnija kćer ili jeftina i prljava hrana. 

Imate svoja prava kao kupac. Ako smo već sebi dozvolili da nam plate svakog dana smanjuju a proizvode poskupljuju, pa sada namirnicu koja je prije dvije godine koštala marku plaćamo tri, onda za te tri marke tražite sigurnu namirnicu. 

Kupac u Njemačkoj ima platu dvije hiljade eura, mi radimo za 500 KM, ima mnogo jeftiniju hranu nego mi, i svaki svoj fening na kasi traži od radnice, a mi za pokvaren proizvod ili artkl po kojem je hodao miš često ostavimo i koji fening više. Sjetite se koliko je puta ta uposlenica ostala vama dužna. Vjerovatno nijednom. 

Ako vam je uredu da gledate miševe na policama, kupujute truhlo voće i povrće, plaćate pokvarene namirnice, trošite dva sata na običnu kupovinu, jer se ne možete snaći zbog taktike s cijenama, posmatrate obezbjeđenje iznad vaših leđa koje prati jeste li potencijalni lopov, čekate radnicu 20 minuta da vas usluži, trpite da vas gleda bijesno jer nemate sitno, i na kraju vas pita 'Treba li ti kesa?', onda ste zaista idioti.

(Alen Avdić)