Dok u Francuskoj narod porazbija cijeli grad zbog prijetnje da će poskupiti gorivo, u našoj zemlji se svaka novo, a bude ga i po tri puta u godini, sasvim uredno prihvati. Uvode se nove takse bez obrazloženja i kad god im se prohtije mogu nam zabraniti da vozimo svoj automobil. Tako je i sada u slučaju zagađenja zraka. Zabranjuju nam da vozimo naše jeftine automobile i koristimo jeftin ogrijev. I mi sve to prihvatamo, a krivi smo samo za to što smo njima dali glas na izborima. 

"Nije tačno da je ugalj najveći zagađivač. To govore ovi što žive u gradu. Ja živom u mahali i svaka kuća je bila zagrijavana time. Ugalj se sada malo koristi, više drva. A drvo je manji zagađivač. Ja ove godine nisam vidio ćumur. Problem Sarajeva je nekontrolisina gradnja sa lijeve i desne strane Miljacke. Posebno na dijelu Marijin Dvora,  tu je začepljenje. Ta gradnja mora se zaustaviti da bi se problem riješio. Dosta smo zakasnili, ali se dalje mora voditi računa da se lijeva i desna strana ne opterećuje objektima. Mora se ostaviti širi prolaz vjetra uz rijeku. Par-nepar nije rješenje. U Jugoslaviji je taj sistem korišten ali zbog naftne krize,  ne zbog zagađenja. Postoji problem i u smislu goriva. Auto što je starije loše sagorijeva. Mora se preći na bolja goriva. Oni moraju pomoći narodu. Uvesti plin i dati nisku cijenu plina. Ne može ga pet puta povećavati. I struju treba smanjiti, mi je izvozimo. Stimulisati ljude pa će se nešto napraviti. Sve firme hoće velike profite i zarade, ali i oni stradaju u zagađenju. Grad je pretrpan. Nemamo mi snage da gradimo velike gradove kao što je Beograd. Mora se smanjiti opterećenje ljudima. Da se stimuliše da koristi zdravija goriva", priča za Source poznati arhitekta i historičar Mufid Garibija.

Dakle, dok tajkuni grade po Sarajevu, zatvaraju grad i stvaraju nečistoće, ovi što im pomažu u tome sada krive nas zbog ovakvog stanja. A mi prihvatamo sve što nam se nametne, i snosimo snakcije za tuđi nemar, još od davnina. 

"Sarajevo je opkoljeno planinama, u kotlini je. Samim tim postoji problem strujanja zraka. Temelji Sarajeva i njegovog zagađenja se kriju u izgradnji Grbavice, 60-tih godina. Grbavica je građena potpuno neurbanistički, pa je cirkulacija Sarajeva već polako zaustavljala se. Sarajevo ima dva vjetra. Jedan dolazi ispod Romanije i dolazi kao Bakijaš, vječiti vjetar. Taj vjetar je čistio grad i hladio. Još jedan se vitla sa Ozrena, silazi preko Koševa, prozvan je košava i sada se cijela mahala tako zove. Sudar vjetrova tih se krije negdje na Skenderiji. Kada je došlo do Grbavice došlo je do problema. Izučavala se na fakultetima kao najgore urbanističko naselje. Zgradama su oni potpuno taj vjetar zatvorili. Kako se grad razvijao i nastajali su problemi. Nisu stari glupi bili, znali su šta može a šta ne može. Njih trebamo pratiti. Danas je Otoka zatvorena skroz. Problem je gradnja definitivno. Ne može to Sarajevo podnijeti, tolike visine. Provjetravanje se zaustavlja. Ustanovili smo da je Grbavica začetak zaustavljanja vjetra, a zamislite šta smo do sada izgradili i dokle je stiglo zagađenje. Stari su to bolje radili i znali. Napravili su Otoku i vidjeli da su napravili problem. Olimpijsko naselje su gurnuli u Dobrinju. Zelene površine nestaju. Voćnjaci po mahalama nestaju. Gdje god je veća parcela, sada su objekti. Parkovi nestaju. Mora se voditi računa o stvaranju novih zelenih površina. Zato su nam danas ovakve vrućine ljeti, jer nema zelenila. Sve to utiče na naš zrak ", navodi za kraj Mufid Garibija.

(Alen Avdić)