"Harnaga Zehić i Hatidža Zehić svoju priču počinju još nekih davnih 40-tih godina kad su bili djeca iz susjednih sela. Često ga je znala zadirkivati, pa bi je on u šali ganjao. Uzeli su se i vjenčali davne 1952. godine. Potom on dobija poziv za vojsku koja je tada trajala 2 godine. Ostala je u njegovoj porodičnoj kući sa njegovim bratom i snahom. Tad je već bila trudna sa prvom tetkom Halidom", priča za Source njihova unuka Sabira Hadžić-Ismić .

Poslije povratka iz vojske sele se u Bijeljinu gdje je on dobio posao. Tu rađaju i ostalo troje djece. Kćerku Džemilu, sina Izeta i kćerku Izetu. 

Hatidžini imućni roditelji bili su protiv ovog braka jer Harnaga nije imao nikoga i nije imao ništa. No, oni su se ipak vjenčali. 

"Da istina je da su se njeni u početku bunili i branili taj brak, ali poslije je sve bilo u redu jer su vidjeli da lijepo živi i da ima sretan brak. Napravili su kuću i othranili svoje četvero djece", kaže Sabira, koja navodi da njena majka, odnosno Harnagina i Hatidžina kćerka, ipak nije imala lijep život kao njeni roditelji.

"Moja mati nije imala sretan brak. Kao prvo unuče dali su me njima da me hrane od mog sedmog dana života. Othranili su me i školovali. Od njih sam se i udala. Pošto je daidža sa njima živio i njegovu su djecu gledali i hranili kako to samo naše bosanske porodice znaju", kaže Sabira za Source.

Sabira kaže da su Harnaga i Hatidža uvijek bili tu za svoju porodicu te su svakome od njih bili podrška i utočište, ali i jendo drugom. Nije među njima bilo nesuglasica.

"Nisu se svađali. Znao je djed biti i ljut, ali ta žena nije jezik imala. Ućutala bi i sve je opet bilo po starom. Njega je uvjek sve na vrijeme čekalo i za njenog Harnagu sve na svom mjestu je bilo", priča unuka.

Klasičan su primjer patrijarhalne porodice kaže Sabira.

Nakon smrti kćeri Harnaga je naglo obolio i posljednjih pet mjesci je na postelji bio. I Hatidža je bila slabo pokretna. 

"Hatidža već duže vrijeme nije mogla na noge, ali je puzala i radila po kući. Tu noć daidža je čuo njen plač i povike i otrcao je na sprat da vidi sta se dešava. Nađao je u kupatilu. Zvao je tetku koja je tu blizu da dođe da je obuče. Ulazi u djedovu sobu i nalazi ga mrtvog. Tetka je tad ušla i neni rekla da je djed preselio.  Nakon što je to čula, nije prošlo ni 10 minuta i ona je preselila. Da li njeno srce nije to moglo podnijeti,  Allah dragi zna. Njima je negdje sve ovo zapisano. Hvala dragom Allahu pa sam ih imala u svom životu", kaže na kraju Sabira.

(Alen Avdić)