Svako od nas bi trebao da je pogleda, jer pokazuje realnu sliku godišnjeg odmora prosječnog Bosanca. Zašto? Zato što bismo u tom slučaju  manje zamjerki imali na ponudu susjedne države. Moramo prvo sagledati šta mi dajemo i kako se ponašamo, a onda analizirati kako su se prema nama ophodili ugostitelji iz Hrvatske.

Možemo Hrvate prozivati za bilo šta, jer prozivaju i oni nas, svakodnevno ( mislim nacionalno), ali da njihovo more nije dovoljno dobro za cijene koje su formirali, to baš i nije tačno. Sigurno je da komšije imaju najčistije i najljepše more, kao i plaže, i svako ko kaže drugačije, nema pojma o ljetovanju. A da li su cijene previsoke, to već zavisi od džepa svakog pojedinca. 

Znamo da sve što valja to i košta. Ako se vama jede Rio Mare, a ne neka obična tuna, onda za to morate izdvojiti deset maraka. Slika je potpuno jasna. Zašto onda nije jasno da doručak u Dubrovniku košta sto maraka. Spada u deset top destinacija svijeta. Dakle, činjenica koja sama diktira cijenu. I svako od nas da je na mjestu tog ugostitelja bi pratio tržište i ponašao se u skladu s njim. Isto tako važi i za Hvar, te ostale destinacije. 

I nemojte mi pisati kako smo mi drugačiji. Upravo sam ovu temu i započeo kako bi uporedio naše postupke sa komšijama. Evo šta sam ja sve vidio i čuo kada je u pitanju turizam u Sarajevu. Meni na tramvajskoj stanici prodaje kartu novu, strankinji požutjelu staru. Ulazimo, ja poništavam, turistica ne može. Na sljedećoj stanici ulaze revizori i otimaju joj novac iz džepa za kaznu što nije poništila. Ne zanima ih objašnjenje. Engleski svakako ne znaju, nisu ni sa našim načisto. Druga strana Sarajevo turizma su taksisti. Kolegica je upravo testirala taksistu i snimila ga kako joj od aerodroma do SCC uzima 30 maraka. Nije palio taksimetar. Treće, slučaj trebevićke žičare, gdje turista plaća 20 maraka a mi šest. Znam da se vikendice na Miševićima izdaju Arapima za 100 eura po noći. Toliko ne košta noć u Dubrovniku, svjetskoj turističkoj destinaciji, a kamoli u vukojebini iznad Hadžića. Znam da su u kafićima, prisustvovao više puta, cijene za strance duple. Što u Dubrovniku ili Splitu nije slučaj. Piće košta isto i za nas i za lokalca. 

Dakle, mogu nabrojati još najmanje deset strana našeg lošeg odnosa prema komšijama i svima koji dođu. A znamo da su Hrvati u najvećem broju gosti Sarajevu tokom SFF-a i Nove godine. No neću, jer će neki bez razuma dočekati ovo kao da više volim komšije od svog naroda. Nikad. 

Pišemo kako su nam uzeli toliko i toliko, kako nam ne daju u hotel ništa unijeti, spavanje preskupo, pivo možeš popiti jednom u toku dana, jer je deset maraka. Naplaćuju parking. Pa to rade i svi drugi, još drastičnije, jer uživanje košta. Samo što mi ne znamo za druge, jer ne idemo nigdje dalje od Hrvatske. Jer nam je najdostupnija. Ali vremena se mijenjaju, pa tako i cijene. Mislite da to što je Ronaldo posjetio otok ne mijenja stvar. Ili Beyonce, Sergio Ramos i mnogi drugi. Sada je Hrvatska popularnija od Grčke, Turske ili šta znam koje lokacije.

I poenta cijele priče je, kao što navedoh na početku teksta, da sagledamo ko smo mi i šta možemo. Ako nemaš u novčaniku 1000 maraka za par noći u Dubrovniku, nemoj brate ni da ideš. Ne izigravaj elitu kad to nisi. Lažan život nigdje vas ne vodi. Daćete posljednji novac za fotku sa Hvara, a danima poslije očajavati i svoju depresiju dijeliti na društvenim mrežama. Kako ste zakinuti. A niste zakinuti. Fotka sa Hvara košta. Ukoliko nemaš, onda idi u Travnik na tvrđavu i pucaj selifie. Jasno potpuno. 

Postoji i Neum. Najbliži i najjeftiniji. Šta mu fali? Piće i hrana pistupačni, naša raja, milina. Ideš li da se kupaš i odmaraš , ili da bi nama pokazao kako si bio gdje je najskuplje i najluksuznije. Pa kad se vratiš, zaboraviš kako si nam se hvalio, i jadikuješ kako su užasni i da više nećeš. 

I ono što posebno ne shvatam, što i nije potrebno navesti u ovoj temi, jer previše lično me nervira, ali moram kazati, je puno auto konzervi, hrane i pića, pa pravac na more. Ode Bosanac da se odmori sa paketom kole i kesom pašteta i kobasica. I protiviš se tome što ti vlasnik apartmana ne da da kuhaš. 

Ako nemaš novca za more, toliko je ponude u našoj zemlji da ti more neće na um pasti. Jeftino, blizu i možeš se kupati. Tuzla i Panonska jezera, Jajce i njegovo jezero i vodopadi, Boračko, Jablaničko, Konjic, Mostar, Bihać i Una...

Novac koji ćeš dati za more i pri tome pola vremena provesti pored šporeta na plus 40, možeš dati za isto toliko dana na Panonskom i uživati svima čulima.

Pokrij se onoliko koliko ti je jorgan dug. Nećeš biti u depresiji, a mi nećemo znati da si ti otvorio dječiju kasicu kako bi otišao u Dubrovnik. 

(Alen Avdić)