Nije kriv Dodik, kojem je sve dozvoljeno, nije ni Ivanić, a ni vrli nam Bakir, krivi smo svi. Da nije nas, ne bi bilo ni njih, prokleti da su i da smo
Po ko zna koji put Milorad Dodik i RS su glavna tema u Bosni i Hercegovini. Po ko zna koji put Dodik radi ono što želi, a politički vrh to samo nijemo, uz možda poneku opasku ili komentar, čisto reda radi, sve to promatra.
Ne poštuje Dodik
Bosnu i Hercegovinu, ne poštuje njen Ustav, njene državne praznike. Ne poštuje
Dodik ništa i nikoga, ali neko mu je nekad to dozvolio i ohrabrivao ga da se
sada može ponašati, ovako kako se ponaša, svjestan da za to, vrlo vjerovatno,
neće snositi nikakve posljedice. Miloradu Dodiku se zaista može. I nije kriv
Dodik, on ide do krajnje granice, krivi smo mi, ili oni, koji smo ili su mu
dopustili da pređe sve prethodne granice.
Prvo je proveo
referendum, mi smo to sve gledali, ali
dosta onako zbunjeno, pravili scene, dramatizirali, ali niko skoro nije uradio
ništa konkretno, pa ne znam zašto nas je onda jučerašnje obilježavanje i
Dodikova parada, podržana od strane srpskog člana Predsjedništva, toliko
iznenadila. Opet smo ostali iznenađeni nečim što se najavljivalo i što je bio
logičan slijed događaja u Dodikovoj glavi. A Dodik što zamisli, to i ostvari i
njega niko ne može, ili pak, što bi bio još veći problem, ne želi u tome da
zaustavi i stane mu u kraj.
''Ono što smo
jučer vidjeli je logičan nastavak svega što se dešavalo prošle godine i ne znam
šta je tu novo, osim forme. Doduše, postoji jedna stvar koja je nova, sada je
načisto da ne postoje Oružane Snage BiH, postoje samo sprske, hrvatke i
bošnjačke Oružane Snage, koje slušaju svako svoje političare, tako da jei ta
iluzija razbijena. Osim toga, ništa spektakularno novo se nije desilo'', kaže
za Soruce Srđan Puhalo.
Dodik, kao
poznati zabavljač širih narodnih masa, jučer je napravio i predvodio možda i
najveći show u svom životu. Iz njegovog revolta zbog odluke Ustavnog suda,
nastala je parada kiča, možda i pijanstva. Jer poznajući Dodika – Šta je zabava
bez koje čašice. A i tu čašicu, taj njegov show, njegov performans i
zabavljanje širih narodnih masa, opet je platio narod i poreski obveznici.
''To je jedna
seoska zabava, jeftina jako, međutim to plaćaju poreski obveznici RS-a. Parada
kiča i neukusa, kojom je Dodik izrevoltiran odlukom Ustavnog suda pokušao da
dokaže nešto sebi i ljudima oko sebe. Ne znam koliko je sebi dokazao bilo šta,
ali ljudima nije, čak mislim da je predmet šprdnje i podsmijeha s jedne strane,
a opet s druge strane, istina je da je pokupio neke jeftine političke poene,
samim tim što se o tome govori, priča i piše'', rekao nam je Dragan Bursać.
Dodik je ovim
pokušao demonstrirati svoju silu, političku moć, no Bursać smatra da time nije
pokazao ništa i sve to mu se čini zaista tragikomičnim.
''Ako je
izvođenje na ulicu mažoretkinja, bajkera, poštara pokazivanje sile, to je ona
tragikomično. To je samo pokušaj demonstriranja sile. No, činjenica je da su SIPA,
Tužilaštvo, Ustavni sud još nemoćniji od Dodika i da demonstriraju svoju nemoć,
samim tim što su dozvolili postrojavanje Trećeg puka OSBiH, gdje je član
Predsjedništva Ivanić, našao rupu u zakonu i prekršio Ustav iste države čiji je
predsjednik. A onda je to učinio Dodik sa paradom i proslavom koja je neustavna.
Njemu se očito može'', objašnjava Bursać.
I stvarno, u nadi i sa ciljem demonstriranja svoje sile, pokazivanjem i
upoređivanjem ko ima ''jače mišiće'', sve se svelo na jedno veliko ništa, a
isto tako, promijenilo se – jedno veliko NIŠTA. Jučerašnje obilježavanje je
zaista neustavno, protiv zakona jedne države, ali nažalost, to nas nije
iznenadilo, jer smo na to, opet nažalost, navikli. Navikli na Dodikovo preseravanje
i tjeranje inata, a onda s druge strane, navikli i na kukanje, plakanje kao
uvrijeđena mlada i pokušaj iskazivanja bijesa političkog vrha države Bosne i
Hercegovine. Samo pokušaj, i to dosta loše odglumljen. Bolan, vi ste svi ovo
njemu dopustili, ne pravite se budale i ne pravite ni nas budalama. Znamo mi da
svakako ništa nećete učiniti ni povodom jučerašnjeg protivustavnog i
nezakonitog obilježavanja slave Svetog Stefana, pardon Dana RS-a. Plakat ćete i
bijesniti nekoliko dana, pa će vas proći.
''Ako je to taj dan, ako sve političke elite u RS-u prihvataju kao Dan
RS-a, to podrazumijeva da prihvataju i odgovornost za praksu ratnih zločina i
genocid u Srebrenici, onda je svaka institucija u RS-u odgovorna za ratne
zločine. A Izetbegović ako želi da bude političar mora tužiti RS za praksu
ratnih zločina'', kaže analitičar Enver Kazaz, osuđujući politiku i ljude
okupljene oko Izetbegovića nesposobnim:
''Vlast okupljena oko Izetbegovića izgleda neodraslo i tupavo, nesposobno
da razvije novu viziju multietničke BiH i stalno je u poziciji da prati,
odnosno odgovara na poteze iz RS-a, a to znači da je izgubila inicijativu.
Takva infantilna vlast otvara trotoare, umjesto da gradi državu. Prema tome, o
takvoj vlasti mislim sve najgore''.
Što se Srđana Puhala tiče, u Bosni i Hercegovini vlast uopšte ne postoji, a
Dragan Bursać kaže da je njima u opisu posla da ništa ne rade, tako da ni sada,
nakon što se situacija malo smiri, neće učiniti apsolutno nijedan korak.
''Mislim da nešto što se zove vlast, ne postoji u Bosni i Hercegovini.
Vidjeli smo da postoji srpski, hrvatski i bošnjački član. Jedan je poštovao
zakon RS-a, drugi se pravio da se ništa ne dešava, a treći je protestvovao oko
nečega što ova dva ne vide kao problem. Ne možemo govoriti o vlastima u BiH,
jer se pokazalo da ne postoji BiH, nego srpski, hrvatski i bošnjački dio Bosne
i Hercegovine, u kojem su glavni, gdje se ne poštuje zakon, nego odluke
političara.'', objašnjava Puhalo.
''Naravno da neće poduzeti ništa. Plaćeni su da ne rade, zašto bi onda
poduzeli bilo kakav korak, konfrontirali se sa bilo kim. Konfrontirali su se sa
bilo kim, skupljaju poene, svugdje, na svim nivoima, ne rade ništa i nije im u
interesu da se petljaju u nešto ovako, te da pokušavaju poduzeti bilo kakave
mjere. Pa pogledajte, 24 sata nakon obilježavanja ne postoje reakcije nikoga'',
kaže Bursać.
Sve gore navedeno je jako loše za narod BiH, ali postoji nešto još gore. A
to je upravo taj narod BiH, koji je nespreman, a možda čak i nesposoban da se
pokrene i uradi bilo šta. Proći će nas ovo. I to tačno na vrijeme da nam na
idućim izborima ruka krene prema istoj kockici, mahinalno, automatski, po
navici.
''Narod je bukvalno gladan i ne može da proguta te nacionalističke priče i
nema snage. Izmanipulisani su i nemaju niti snage, niti uslova da prisustvuje
nekim šaradama i paradama. Bilo je maksimalno 500 ljudi, a to su sve
simpatizeri Dodika, SNSD-a i članovi porodica ljudi koji su učestvovali. Narodu
je dosta u smislu da ne mogu više izdržati, ali to ne znači da će poduzeti
nešto, jer ovaj narod zaista može jako puno podnositi. Ovaj narod je
mazohistički preko svake razumske i normalne granice. Kada pomislite da ne mogu
dublje, oni mogu još dublje, tako da apsolutno ovo nije vrhunac, mogu oni
podnijeti još mnogo'', rekao je za Source Bursać.
Iako jučerašnjem skupu nije prisustvovao veliki broj ljudi, 500 maksimalno
kako kaže Bursać, to nipošto ne znači da oni ne poštuju i ne vjeruju u ono što
Dodik misli da je RS. A znamo da misli da je RS država i on se ni u jednom
trenutku ne libi to glasno reći.
''Broj prisutnih nije stvaran pokazatelj političkog raspoloženja u RS-u. Na
Dodikov referendum o Danu RS-a, odazvalo se ispod 50% stanovništva, međutim to
ne znači da građani ne bi u masovnijem broju podržali ono što smatraju
republičkosrpskim interesom. I to je puno važnije. Vidjeti kako se taj datum
kao simbolična vrijednost pojavljuje, taj dan je rehabilitacija Karadžićeve
ideologije i u konačnici onemogućuje suočenje sa prošlošću u RS-u. Taj dan je
najporazniji za narod RS-a'', govori Enver Kazaz.
''Bez obzira koliko je ljudi došlo, u RS-u niko ne dovodi u pitanje RS, i
ta brojnost ništa ne znači, kao i na referendumu. Mislim da je pogrešno
zavaravati se da to znači da vlast nema podršku u odbrani RS-a'', kaže Puhalo.
Mediji u BiH su jučer, a i danas preplavljeni izvještajima i izjavama sa
obilježavanja slave Svetog Stefana, ovaj, mislim Dana RS-a. Onako suhoparno,
bezmudo, čisto da se zadovolje potrebe širokih narodnih masa. Neki ne znaju
drugačije, neki nisu u prilici, a što je najgore i što ih je najviše, mnogo NE
SMIJU. Pa haj'mo reći onda da su mediji već godinama saučesnici u takvim
prljavim, odvratnim, jadnim, slobodno, čiste duše mogu reći – ZLOČINIMA, od
strane političara, kojim pripajam sve ove maločas navedene epitete.
''Dodik ne bi mogao funkcionisati da nema histerije u FBiH. Mediji su
partneri u svemu što se dešava i ne samo jučer, nego u posljednjih desetak
godina, gdje se kreiraju neke stvari tim selektivnim izvještavanjem i etničkim
novinarstvom. Umjesto da se smiruje situacija, da racionalno pristupamo, kreira
se atmosfera straha i panike, što u biti odgovara domaćim političarima, i
Dodiku i Bakiru i Čoviću, jer se bavimo onim što je vidljivo, što oni žele da
se vidi, a ne onim što oni prikrivaju'', ističe Puhalo.
''Mediji u FBiH su slika i prilika
političke vlasti u FBiH i glavnina medija je u službi SDA. Mediji bildaju
patriotizam, umjesto analize. I ono kako mediji rade u FBiH je ustvari primjer
propagandnom djelovanja'', objasnio je Kazaz za Source.
Kada sve sumiramo, shvatimo da se zapravo ništa novo u politici naših
političara nije promijenilo. I dalje, svi vode onu politiku kakvu su navikli
voditi i na kakvu smo mi kao narod navikli. Dodik se neće promijeniti, a
itekako je sigurno da on ovdje neće stati, naprotiv, tek je počeo. On može jako
daleko ići, ''ovi naši ovdje'' isto tako jako daleko mogu ići, a očito je da i
mi jako puno možemo trpiti, dozvoljavati im i na kraju svega, nagrađivati ih
novim mandatima.
Nije kriv Dodik, nije ni Ivanić, a ni vrli nam Bake, krivi smo mi svi. Da
nije nas, ne bi ni njih bilo, prokleti da su i da smo!
Novinar: Amila Alijagić