''Meša je morao upozoriti da je to najopasniji rezultat. On nema više kredibilitet da vodi reprezentaciju. Nema discipline, reda, euforije''
Nakon utakmica naše reprezentacije protiv Grčke, koja nam je glavni konkurent za drugu poziciju u grupi i odlazak u baraž, vjerujem da su svi pesimisti rekli: Ovo ne može gore, a optimisti dali odgovor: Može, može...
Na kraju, ispalo je da su optimisti zapravo realisti, jer su se naši reprezentativci na čelu sa Mehmedom Baždarevićem sinoć dobro potrudili da dokažu da zaista može gore. Imali su prednost od 2:0 nakon prvog poluvremena i valjda zaboravili da je kraj kad sudija svira kraj, a ne nakon 45 minuta, ili kada (slučajno) postigneš dva pogotka. Igra se 90+ minuta, ali baš igra, zalaže i bori, a ne do perioda kad povedeš, pa misliš da je sve gotovo. Da nam se sinoćnji scenarij desio protiv Njemačke, Portugala, Brazila, nekih fudbalskih velesila, bilo bi teško za podnijeti, nejasno i neobjašnjivo. Ali kada ti se desi protiv Kipra, ako mene pitate to je tragedija Shakespearovskih razmjera.
''Ma ne može mi nikako biti svejedno, jer sam proveo divne trenutke s njima i jako mi je žao. Nepojmljivo je da nam se može desiti takva blamaža, a imamo tako snažnu ekipu, koja ne smije izgubiti ni od puno jačeg protivnika, a pogotovo ne bi smjela od jednog ovakvog autsajdera'', objasnio je Miroslav Ćiro Blažević za naš portal.
Našoj reprezentaciji je sinoć nedostajalo štošta. Nedotajala je neka volja, izgledali su tako bezidejno i tromo na terenu, a selektor Baždarević jednostavno nije imao načina, a čini se ni potrebnog autoriteta, da nešto promijeni. Pa barem na kraju remi da izvuče, kada su nam već sve nade za pobjedu nestale. A kako to objašnjava 'trener svih trenera'...
''Kad vodiš 2:0 moraš znati da si u najvećoj opasnosti, jer misliš da je gotovo i tada selektor mora upozoriti ekipu da su pred najvećom opasnosti, te da svu svoju koncentraciju i sav svoj angažman usmjere da bi to sačuvali, a ne samo da uđeš u igru kao lako je, gotovo je ovo. Svi misle da je gotovo, a ti si osuđen na neuspjeh. Jako mi je žao, jer su oni sinoć rastužili cijelu Bosnu i Hercegovinu'', kaže Ćiro.
Do utakmice protiv Grčke, branila bih Mešu za svaki njegov potez, a opravdavala time da je nečim, iako nisam znala čime, limitiran. Vjerovala sam da je imao neku viziju, ali nekad stvari samo krenu u pogrešnom smjeru. Za sinoćnji ne poraz, nego sramotu i blamažu, veliki dio krivice ide na njegova leđa. A on i predsjednik Saveza Elvedin Begić bi trebali znati šta da učine u narednom periodu, no državljani BiH su sigurni da je ostavka Meše na mjesto selektora neminovna. Odmah sada, ili poslije kvalifikacija, koje su svakako već izgubljene, osim ako se ne dese neke više sile, ali nama u BiH nije svakako dozvoljeno da vjerujemo u više sile, jer one nikad 'ne igraju za naš tim'.
''Teško je reći ko je glavni krivac, barem je meni teško, jer bih morao znati neke pojedinosti, ali u svakom slučaju, siguran sam da nije samo jedan krivac, više ih je definitivno. Vjerovatno Begić zna šta mu je raditi, ne znam da li Meša i dalje ima kredibilitet da vodi reprezentaciju, to je isto veliko pitanje'', govori Ćiro.
''Štošta se kompromitiralo, u tome svemu nema više reda, nema discipline, nikoga se ne sluša, nema šefa, nema euforije, jer narod instinktivno osjeća da im se više ne može vjerovati''.
Zbog poraza, koje smo godinama doživljavali, bili smo tužni, ponekada razočarani, ali sada nemamo više snage ni za to. Jedino što trenutno možemo osjećati je ljutnja i bijes. Jer kada ništa u državi nije štimalo, ovi Zmajevi su nam vraćali nadu, povezivali nas sviju, rušili granice, mržnju i predrasude, a sada, sudeći po onome sinoć, izgubili smo i njih. Do jednom, dokad oni koji bi trebali ne shvate da u Bosni i Hercegovini fudbal nije samo fudbal.
Nama je tih 11 momaka, ta lopta, taj zeleni travnjak - sve. Naša viza za budućnost. Koju su Kiprani sinoć razderali na komadiće.
Do nekih boljih vremena, ostajte nam dobro i razmislite šta ste vi nama!
(Amila Alijagić)