Nakon meča, još pod utiscima onoga što sam vidjela, ili tačnije doživjela, na svom privatnom profilu objavila sam Damirovu sliku, uz opis: Kakav Federer, kakav Nadal, Đoković ili Murray. Damir Džumhur je najveći teniski fenomen, bez pretjerivanja. Osim što igra tenis, opasno, ali baš opasno nam se igra sa živcima. Ali ti opraštamo to. Na to mi kolega iz Hrvatske odgovara da svaka zemlja ima svog više ili manje uspješnog Čilića na kojem može izgubiti živce.

Druže, istina je to što kažeš, ali ovaj naš je zaista nemoguć. U posljednjem setu je vodio 4:1, a onda gubio 5:4. Set je otišao u tie break, a tamo je gubio 5:0. A onda je ''luđak'' preokrenuo i dobio u tie breaku 7:5.

I dan poslije teško je doći sebi od šokova i mini – infarkta koje smo dobijali tokom meča.

A u isto vrijeme, teško je doći sebi od silnih komentara, punih zavisti i pakosti, a gledamo ih već jako dugo, sa pojačanim intenzitetom u posljednje vrijeme. Možda uopšte ne bi trebalo da se obraća pažnja na njih, ili im se pridaje pažnja, no to je naša realnost i naša svakodnevnica. A vrijedi i živim za to da, na bilo koji način, svakodnevno nas podsjetim u kakvim okolnostima živimo – ma o čemu riječ bila.

Pa smo tako posljednjih dana često mogli čuti, vidjeti, ili ono najgore – pročitati razne tekstove i priče, a koji se tiču Damirovog privatnog života i – shvatili ste već do sada – njegove bivše djevojke Dejane.

Donekle mogu da shvatim potrebu da se piše o vezama i vezicama svih poznatih i uspješnih, uostalom nekima je to i posao, no da li zaista ima potrebe da se to stavlja u prvi plan postojanja jednog TENISERA?! Kada sam jednom radila intervju sa Damirom, njegov PR Jasmin Ligata je rekao da preskočimo pitanja o privatnom životu. I zašto je onda mnogima toliko teško to i ispoštovati?!

Znam, svi ovdje želimo Damiru sve najbolje u njegovom životu i karijeri. To je barem ono što svi govorimo, dok neka djela pričaju dosta drugačiju priču. Ne, svojim izjavama kako je Damir bolji od Dejane, kako je Dejana nebitna, ne činite baš ništa dobro. To je klasično skretanje sa bitnih stvari. Jer Damirov privatni život je bitan – ali samo njemu i bliskim mu ljudima!

Kada je Damir Džumhur u pitanju, jedina stvar koja je stvarno bitna je njegova teniska karijera. Toliko je to jednostavno, da čak i rečenica u kojoj se to mora naglašavati, izgleda kao da je napisana u pismenoj vježbi učenika iz 6c.

Damir je zaista jedan osebujan i jako zanimljiv karakter. S jedne strane dosta miran i tih, s druge zmaj koji bljuje vatru, ukoliko smatra da je nešto nepravedno, ili jednostavno ukoliko mu nešto nije po volji.

Izgleda kao neko ko ima, ne jednog, nego nekoliko blizanaca, a nijedan sličan onom drugom. Možda je baš zbog toga, ili tačnije zbog svih njih, sposoban da se u toku jednog meča posvađa sam sa sobom (ili jednim od braće), pomiri se, napadne sudiju, izvini mu se, nasmije se, zaplače, dobaci nekome u VIP loži, onda se opet nasmije, pa iz sveg glasa vrisne, pomiri se sam sa sobom i tako u krug.

Bilo je svakakvih sportista, zanimljivih, dosadnih, nervoznih, ljutih, pa i sličnih Damiru, ali koliko moje sjećanje seže, niko potpuno isti kao on. Nekome će ići na živce i to je ok, nekome će to biti izuzetno simpatično, a i to je također ok, no da je jedinstven i poseban – s tim bismo se svi trebali složiti.

Baš zbog toga, zbog njegovog karaktera, svega onoga što ovaj momak jeste, ukoliko zaista postoji tolika potreba da se nešto piše ili priča o njemu, mislim da je njegova kompletna ličnost – uz igračke kvalitete – sasvim dovoljan materijal, koji bi mogao i trebao zadovoljiti sve nas.

Zašto i kada tačno smo postali takvi da je privatni život stavljen u prvi plan postojanja jednog TENISERA?!

(Amila Alijagić)