Sjećate se Pipi Duge Čarape? Njenih pjegica na licu, njene snage i narandžastih kikica. Imala je zaista divne prijatelje Nilssona i Lillu Gubbena.

A Robinsona Crusoea? Njegovog života na pustom otoku, njegovih pustolovina i snalažljivosti?! I Petko je bio vrlo simpatičan lik. Sjećam se, kao da sam se jučer 'družila' s njima.

Ako se sjećate njih, sjetit ćete se i Petra Pana, Huckleberryja Finna, Heidi, Pinokija, Malog princa... Sjetit ćete se svih tih predivnih likova. Sjetit ćete se koliko ste silno željeli da su oni stvarni, da razmijenite samo koju riječ s njima.

Vi, koji se ovoga svega sjećate, kojima su ovi simpatični i poučni likovi uljepšavali djetinjstvo – ne brinite, s vama je sve uredu. Potpuno ste normalni, ma koliko se ovih dana – oni kojima su ovi likovi nepoznati – trudili dokazati da niste normalni i da nešto s vama nije uredu.

Naime, prema odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj, ovi i još mnogi književni klasici, izbačeni su iz obavezne lektire.

Pored toga, izbačen je također i Dnevnik Anne Frank. Zašto? Zašto je izbačeno najveće svjedočanstvo koliko ljudsko biće može biti zlo i pokvareno, svjedočanstvo na šta su sve zli ljudi spremni zarad ideala. Zašto, gospodo, ne dozvoljavate da djeca spoznaju zlo, da ga kroz život znaju prepoznati i boriti se protiv njega?

Ima li to možda veze s vama samima?! Je li slučajno možda smatrate da bi to u mnogome otežalo vašu nepodnošljivu lakoću postojanja. I upravljanja. Jer znate, mnogo je lakše upravljati neukim, nepismenim, nenačitanim. Baš takvima kakvi ste i sami. Nije jednostavno s pametnijim od vas. Ali bi bilo poučno.

Ma zapravo, kome govoriti? Onima kojima je Gola istina bila najčitanija knjiga. Ili knjiga Kije Kockar, učesnice odvratnih reality programa. Ili možda Ja, nomad Ave Karabatić.

Onima kojima Pinokio ne valja jer je lažljivac, Heidi koja živi sama s djedom na vrhu planine, Pipi vam je sigurno nekulturna djevojčica, koja ne poštuje odrasle. A Anna? Annin grijeh je taj što je u pogrešno vrijeme željela život.

Upravu ste. Ne čitajte vi to. Niste dorasli tim genijalnim likovima. Gola istina je književni vrhunac ogoljenih mozgova.

Vi niste normalni, ili što bi rekao moj prijatelj iz djetinjstva Mali princ: Odrasli su zaista čudni... 

''Ako odraslima kažete: Vidio sam divnu kuću od crvenkaste cigle, sa geranijumom na prozorima i golubovima na krovu..., oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba im reći: Vidio sam kuću koja vrijedi sto hiljada franaka. Onda oni uzvikuju: Kako je lijepa!''

No, kako biste vi uopće znali šta je moj prijatelj rekao!

(Amila Alijagić)