30.9.2016. 15:51
0
Ubijenoj djeci nemamo šta halaliti, ali pored oca ubice postoje i drugi krivci
FOTO: Mjesto zločina ubistva u Lipnici
Zadnjih nekoliko dana Tuzlu, ali i čitavu Bosnu i Hercegovinu potresa tragedija dvostrukog ubistva sopstvene djece, 12-godišnje Melise i sedmogodišnjeg Amara, od strane njihovog oca Nesada Djedovića, koji je i sam pokušao izvršiti samoubistvo. Naslovi koji su preplavili crnu hroniku posljednja dva dana su blago rečeno šokantno i pri prvom čitanju ove informacije, svaka osoba mora najprije ostati šokirana i zapitati se kakav to monstrum neko mora da bude, da bi ubio rođenu djecu, koja su tako nevina i čista napustila ovaj svijet.

Što se tiče izvršioca ovog monstruoznog dvostrukog ubistva, koji je hladnokrvno pucao svojoj djeci u glavu, prema rezultatima obdukcije, doktori mu se još uvijek bore za život. Pri samoj pomisli da ste u ulozi tog doktora, vjerovatno biste rekli da biste ga pustili da umre, jer bolje nije ni zaslužio, ali ko smo mi da sudimo drugima?!

Danas je u tuzlanskom prigradskom naselju Plane poslije džuma-namaza klanjana dženaza za ovo dvoje nevine djece, koja su postala žrtve nesređenih porodičnih odnosa i svih onih koji nisu reagovali na vrijeme. Dženazu je predvodio imam Nurija Čikarić, ali ono što najviše ledi krv u žilama jesu tabuti djeci i izjava imama da se Melisi i Amaru, nema šta halaliti, završiće u džennetu, jer nisu ni proveli mnogo vremena na ovom svijetu. Kada se bolje zamislite, kakav je ovaj svijet u kojem žive naša djeca, gdje roditelji djecu ubijaju, a svi šute?! Kakvo je ovo društvo u kojem svi okreću glavu od nasilja, jer nije njihova stvar?! Kraj prošle godine obilježilo je samoubistvo Mahira Rakovca, ali činjenica da je par minuta prije smrtonosnog skoka bio posmatran od strane komšije, a da isti taj komšija nije reagovao, govori i previše o surovosti društva u kojem živimo.

Društvo je zakazalo! Floskula ponovljena hiljadu puta kada se desi neka tragedija, ali ova tragedija je prevazišla okvire našeih dosadašnjih statističkih podataka crne hronike, s obzirom da dob žrtava, srodnost sa počiniocem i način izvršenja ubistava, je ono što treba da izazove mučninu kod svakog čitatelja.

Društvo je zakazalo, jer ne reaguje pravovremeno! Ne pridajemo dovoljno važnosti problemu psihološkog stanja naših sugrađana niti doprinosimo u prevenciji nasilja u porodici ni u našem okruženju, jer smo postali društvo visokotolerantno na nasilje. U zadnjih deset godina imamo veliki procenat sličnih slučajeva, gdje su drugi ljudi nijemo posmatrali dok se drugima nanose povrede, dok su djeca žrtve gnusnih zločina, jer svi gledamo svoja posla, ali kada ne trebamo, upravo tako postupimo!

Vjerovatno nemamo šta da halalimo ovoj nevinoj djeci, kojih nema, jer porodica i društvo ih nisu zaštitili, ali ni sami sebi ne možemo halaliti. Ne možemo halaliti kada nismo reagovali, ne samo u slučaju Melise i Amara, već u svim drugim slučajevima koji su bili, koji se trenutno dešavaju i koji će se desiti, jer gledamo svoja posla.

Kada smo usput postali neljudi koji postaju nijemi na ovakve tragedije, jer šta je to što nas toliko odvuče od ovih najvažnijih stvari u životu, i propustimo reagovati u slučajevima kada nema drugog puta?! Melisa i Amar treba da konačno budu posljednja opomena svima nama, da smo mi tu da štitimo djecu i da nema izgovora kada u tome ne uspijemo. Kako osobe iz njihovog okruženja mogu hodati uzdignute glave i spavati mirno, ukoliko su mogli reagovati, a nisu?! Komšije, porodica roditelja ubijene djece, Centar za socijalni rad, kojem je najpreča funkcija, zaštita djetetovog interesa. Centar za socijalni rad kao organ starateljstva ima velika ovlaštenja i prvi su na frontu kada treba pričati o dječijim pravima, ali kada treba zaista djelovati, onda kasne... Ipak, da li su plaćeni dovoljno za to, je vodilja velikog broja uposlenika Centara za socijalni rad. 

Melisa i Amar, možda su danas sutra mogli postati i najuspješniji ljudi naše države, možda su mogli postati naučnici koji će pronaći lijek za neku bolest, ili ugledni profesori na svjetskim univerzitetima, ili učiteljica, vatrogasac, policajac, ko zna?! Jer mogli su postati bilo šta, ali neće. Neće imati priliku da naprave greške u životu, izuzev one koja ih je koštala života, da vjeruju svom ocu, da će ih voljeti, štititi i ne dozvoliti nikome da ih povrijedi... 


FOTO: Avaz

Zašto i kako je naše društvo toliko zakazalo, da nije uspjelo da odgoji jednog oca da ne digne ruku na svoje dijete?! Najvažnija uloga sa kojom egzistiramo na ovom svijetu je da budemo najbolji roditelji što možemo, da pripremimo djecu na sve one nedaće koje će ih snaći, a ne da ih ubijemo kao da su obične lutke. 

Na odgovor kako je došlo do ovakve tragedije, koji je vrlo teško pronaći, razgovarali smo sa ekspertom koji se preko 15 godina bavi zaštitom dječjih prava i radi sa djecom žrtvama nasilja, za Source.ba izjavio je da: "Uzrok ovakve tragedije pronaćiće se u nervnom rastrojstvu. U današnje vrijeme kada je život toliko brz, kada se puno različitih stvari dešava u kratkom periodu, najslabija karika našeg društva su djeca. Djeca nisu opremljena odbrambenim mehanizmom kao mi, jer odrasli se postavljaju tako da se mogu ponašati kako žele, jer znaju da će im djeca oprostiti i prihvatati kao opštepriznat i normalan obrazac ponašanja. Treba uzeti u obzir informacije koje se plasiraju putem medija, gdje smo često svjedoci nasilja nad djecom širom svijeta, što nam daje ideju više kako izaći na kraj sa frustracijama. Rezultati ovakvih tragedija jesu rezultat lične frustracije i nezadovoljstva. Ova frustracija u konkretno ovom slučaju mogla je biti uzrokovana bilo čime, što ujedno ne može da posluži kao opravdanje! To jutro on definitivno nije ustao drugačiji, kroz svoje dugogodišnje iskustvo sam ubijeđen da su simptomi u njegovom ponašanju postojali i da je bilo ko mogao da reaguje."

Širok je spektar ljudi koji je mogao uraditi nešto, a Centar za socijalni rad je taj koji se bavi porodicom, ali je morao biti obaviješten, od strane porodice, komšije ili policije. Vrlo često peremo ruke od odgovornosti, gdje postoji mogućnost da je već neko ukazao na problem u ovoj porodici, ali potrebne radnje nisu učinjene. 

Prema Krivičnom zakonu FBiH postoje sankcije za krivično djelo propisane članom 345. Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinitelja, gdje su jasno navedena lica koja mogu biti sankcionisana jer su propustila da reaguju. U stavu  (4) ovog člana, navodi se da sankcionisanju podliježu i doktor medicine, doktor stomatologije,babica ili zdravstveni djelatnik, psiholog, javni bilježnik i djelatnik socijalne zaštite, ako je krivično djelo učinjeno prema djetetu ili maloljetniku, a službena osoba je bila upućena u krivično djelo, a nije ga prijavila. U ovom slučaju ukoliko je službena osoba bila upućena u postojanje nasilja u porodici, a nije izvršila svoj posao, može biti kažnjena sa pet godina zatvora ili težom kaznom.

 
Novinarka: Anesa Agović
0
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Impressum
T:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.