Granata koja je ispaljena sa položaja Vojske RS u okolini grada, 5. februara 1994. godine, eksplodirala je na centralnoj gradskoj pijaci Markale na kojoj se u tom momentu nalazio veliki broj ljudi u potrazi za hranom i drugim životnim potrepštinama.

Polaganje vijenaca pratilo je čitanje 68 imena poginulih Sarajlija. 

Ministarica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS-a Amela Dautbegović kazala je kako se Sarajevo danas prisjeća i obilježava Dan sjećanja na sve poginule građane u periodu opsade od 1992.-1995. 

"Okupili smo se zbog građana i naše djece, jer nećemo i ne smijemo zaboraviti monstruozne zločine nad građanima Sarajeva koji su ubijani svaki dan, nastojeći samo da prežive u redovima za vodu, za hljeb, tokom dženaza, dječije igre, sankanja i u školskim klupama. Pijaca Markale je bila simbol prkosa i borbe", kazala je Dautbegović poručivši kako se užasni zločin na gradskoj pijaci ne smije zaboraviti.

Dodala je kako se 5. februar treba nastaviti obilježavati i učiti djecu da i ona svoju djecu dovode na mjesta stradanja kako bi sačuvali sjećanje na žrtve, ali i upućivali poruku ljubavi, mira i suživota.

Asim Škamo je 5. februara prije 22 godine bio na Markalama sa sestrom Zahidom, koja je tu poginula.  

"Sestra je bila mrtva, a ja sam teško ranjen. Sve je ovdje bilo povaljano. Bilo je mnogo mrtvih i ranjenih. Prebacili su me u Italiju. Danas mi je teško. Od ovog mjesta bježim, idem okolo, da ne prođem i ne vidim. Ne mogu da dođem ovdje", prisjetio se Škamo kroz suze. 

I Sarajka Ema Mangafić je bila 5. februara 1994. godine oko podneva na Markalama.

"Nisam znala šta da radim. Ubacivali su ljude u auta", prisjetila se Ema. 

Predsjednica Unije udruženja civilnih žrtava rata Senida Karović podsjetila je u obraćanju da je pijaca Markale simbol prkosa i borbe za preživljavanje, ali i simbol sjećanja na sve ubijene građane Sarajeva u periodu opsade. 

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12,10 i 12,20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići, pao na prepunu gradsku pijacu.

Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija. Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.

Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.

Na današnji dan prije 22 godine, na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

(Anadolu Agency)