Do prekida i odlaganja nastavka pretresa u ovom predmetu došlo je nakon što je ustanovljeno da nalaz u pogledu pružanja ugostiteljskih usluga i poslovnog odnosa između kompanije „Bosnalijek“ i firme „Brštanica“, a koji je sudski vještak finansijske struke Salko Sahačić počeo prezentirati ne odgovara onome koji odbrana posjeduje.

Nakon svojevrsne konfuzije koja je nastala u tom kontekstu, prigovora odbrane, pokušaja obrazloženja od zastupnika optužnice i vještaka, te reagiranja Sudskog vijeća, došlo se do saznanja da je vještak Sahačić vlastito izlaganje temeljio na nalazu od 30. aprila 2013. godine, za koji je on ustvrdio da predstavlja verziju nalaza koji je inkorporiran u nalaz od 25. juna 2013. godine, a koji stranke u postupku posjeduju.

Budući da se nalaz od 30 aprila 2013. godine ne spominje u optužnici te da ga stranke u postupku nemaju, odbrana je insistirala da im se primjerak tog nalaza dostavi, podsjećajući da odbrana, nakon potvrđivanja optužnice u određenom predmetu, ima pravo uvida u sva dokumenta.

Sudsko vijeće je taj prigovor prihvatilo, te naložilo da se odbrani dostavi primjerak spomenutog nalaza uz dokaz da je dostavljen Kantonalnom tužiteljstvu, kao i Naredbu Tužiteljstva KS za finansijsko vještačenje od 16. aprila 2013. godine.

Istovremeno, Vijeće je zastupniku optužbe naložilo da vještaka u skladu s navodima optužnice pripremi za direktno ispitivanje, kako bi se otklonile sve nedoumice „i kako se postupak ne bi odugovlačio i nepotrebno odlagao u nedodgled“.      

Vještak Sahačić je prethodno potvrdio da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju Naredbe Tužiteljstva KS od 16. aprila 2013. godine te da je, s obzirom na obimnost kontrolirane dokumentacije (10.000 dokumenata), tom zadatku pristupio segmentarno u sklopu tri nalaza.

Kako vještak kod sebe nije imao tu naredbu, zastupnik optužnice ju je predočio u sudnici, te su stranke bile u prilici izvršiti uvid u njen sadržaj koji se odnosio na utvrđivanje činjenica u vezi s određenim poslovnim aranžmanima u periodu od 2005., zaključno s 2011. godinom.

Naredbom je, naime, bilo zatraženo vještačenje u pogledu ugovaranja toplog obroka, odnosno pružanja ugostiteljskih usluga i poslovnog odnosa između Bosnalijeka i Brštanice, uključujući i pitanje iznajmljivanja poslovnog prostora u vlasništvu ove farmaceutske kompanije firmi Brštanica, te pitanje prijevoza Bosnalijekovih zaposlenika.  

Prema kazivanju vještaka Sahačića, polazište za analizu pobrojanih poslovnih relacija bio je Ugovor o pružanju ugostiteljskih usluga između Bosnalijeka i Brštanice iz 2002. godine, odnosno njegovi aneksi od jedan do osam, a kojima su regulirani prava i obaveze firmi potpisnica.

U vezi s tim, reagirala je odbrana, prigovarajući na zakonitost dokaza, s obzirom na to da se Naredba Kantonalnog tužiteljstva odnosila na razdoblje od 2005. godine, a da je spomenuti ugovor iz 2002. godine.

Vještak je u nastavku trebao odgovoriti na okolnosti/pitanja navedena u Naredbi Kantonalnog tužiteljstva, ali se fokusirao na cijenu toplog obroka, odnosno sadržaj kompletnog menija, nakon čega je, s obzirom na sadržaj, postalo jasno da stranke u postupku ne raspolažu istim nalazom.

U tom kontekstu, na pretresu je saopćeno kako postoje četiri nalaza, datirana na 25. juna 2013. godine,  24. jula 2014., 5. januara 2015. te 9. septembra 2015. godine.  

Inače, pretres je počeo svjedočenjem Aide Durmo, dugogodišnje zaposlenice Bosnalijeka, angažirane u Sektoru/Odjeljenju osiguranja kvaliteta i kontroli kvaliteta.

Svjedokinja je u direktnom i unakrsnom ispitivanju potvrdila da je firma Brštanica Bosnalijeku pružala usluge toplog obroka i napitaka, te da zaposlenici nisu imali ograničenja u tom pogledu, odnosno da su mogli koristiti pravo na topli obrok i kod prekovremenog, odnosno rada u smjenama.

Navela je i da su u organizaciji Bosnalijeka priređivani tzv. „Cocktail Partyji“, različite svečanosti - Dan kompanije, Porodični dan, Dan penzionera, promocije lijekova, sportske manifestacije..., te da su njihovim sudionicima bili priređivani odgovarajući obroci, kao i da su pravo na topli obrok koristili zaposlenici pratećih službi (ambulante, kotlovnice, zaštitari), uključujući i poslovne partnere i goste Bosnalijeka.

Optužnica u ovom predmetu, uz Edina Arslanagića, bivšeg generalnog direktora Bosnalijeka, tereti Šefika Handžića, Hasana Šepu, Aidu Selvić i Jasmina Šepu za inkriminacije, koje su, prema tužbenim navodima, počinili kao uposlenici firmi – Bosnalijek d.d. Sarajevo, Brštanica d.o.o. Sarajevo i Carpe Diem Sarajevo.

Konkretno, akteri 'slučaja' terete se za organizirani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja i ovlaštenja, pranjem novca, poreznom utajom i krivotvorenjem službenih isprava, te sklapanjem štetnih ugovora, a u vezi s poslovanjem preduzeća ‘Bosnalijek’ u inkriminiranom periodu.

Amar Arslanagić, jedan od optuženih u ovom predmetu, nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama i budući da je postao nedostupan bh. vlastima za njim je raspisana međunarodna potjernica.

(Fena)