Okilj je bio izričit da je isti dan 10. juna kupio s traktorom mrtve, a drugi svjedok Neđeljko Bunjevac Sudu BiH danas je kazao da je tek sutradan 11. juna ponovo došao na Čemerno s Okruglice, kada je vidio traktor kojim je upravljao Okilj.

Okilj je kazao da je na ulazu u selo s desne strane vidio poginule vojnike Vojske RS.

„Vidio sam iz Kunosića koji su bili na osiguranju ili posade haubica, mrtve… Vidjelo se da su ubijeni, Većina ih je bila u SMB uniformi…Traktorom sam otišao do livadice gdje je pravljena masovna grobnica. Pored puta sam vidio dvije ženske osobe mrtve. Rekli su mi da su to Damjanovići”, opisao je svjedok, dodavši da mu je vojska dala jednog čovjeka koji mu je pomogao da skuplja tijela, te da su i žene bile obučene.

Ispričao je da su pored grobnice bili doktor i medicinska sestra Nerka, koji su pravili spisak i skicu gdje je ko sahranjen kako bi se naknadno prilikom ekshumacije mogli lakše identificirati.
Okilj je izjavio da je na Čemernu vidio tri ili četiri haubice, a “čini mu se” da je vidio tri haubice gurnute niz liticu prema selu Mahmutovića Rijeka.

Svjedok Neđeljko Bunjevac je ispričao da je 3. juna 1992. godine, s roditeljima, braćom i snahom otišao u Čemerno, kod ujaka Milenka Trifkovića. Naveo je da su se oni “malo organizirali” da štite selo, te su držali straže. On je, kako je kazao, imao pušku i tri okvira municije koje je ranije kupio.

Kada mu je odbrana predočila izjavu datu u Prnjavoru 2017. godine u kojoj stoji da je on rekao da su imali vojnu formaciju i pripadali su Okrugličkom bataljonu čiji je komandant bio Ratko Kapetanović svjedok je kazao da nije tačno napisano i da je on imao svoju pušku koju je kupio u Podlugovima. Nije se mogao izjasniti jesu li njegova braća bila vojno angažovana niti je li njegov otac imao pušku M48.

Na dan napada svjedok je, kako je rekao, bio na straži prema selu Mahmutovića Rijeka, dok je malo dalje od njega bio rođak Branko Trifković. Kada je zapucalo, kazao je, sakrio se u stijenu. 

„Kada je sve završilo Branko je došao kod mene i krenuli smo prema Okruglici. On je rekao da idemo u komandu. Išli smo preko jako teškog terena“, kazao je Bunjevac, koji je na pitanje odbrane istakao da nisu imali smetnji prilikom puta do Okruglice.

Bunjevac je kazao da su morali ići preko stijena, i da nisu odmarali.

Na niz kasnije upućenih sugestivnih pitanja tužioca Vladimira Simovića u dodatnom ispitivanju svjedok je uz osmijeh kazao da je Branko bio „malo ranjen“, kao da se ogrebao na butini kada je preskakao žičanu ogradu.

“Ja sam tu bio dok nije prestala paljba. Moj otac Aćim je kasnije došao na Okruglicu i ispričao je da je sve izginulo osim Branke Trifković, koja je bila ranjena. Dan kasnije sam otišao gore da ih sahranim”, ispričao je svjedok.

Naredno suđenje je zakazano za 12. decembar.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.


(Patria)