Arapović je u uvredljivom postu napisao:

Dok su vojnici neprijateljske vojske ušli su u selo i silovali sve žene osim jedne koja je uspjela savladati napadača i ubiti ga. Kada je izašla iz šatora, gurajući mrtvo tijelo napadača, ugledale je žene raščupane, uplakane i pod velikim stresom. Ali nije ostalo nezapaženo da je ona jedina izbacila tijelo mrtvog vojnika. Sve žene su gledale u nju. "Zašto me tako čudno gledate?" Zar i vi niste mogle oduprijeti se neprijatelju, pa kome opanci, kome obojci? Za svoju čast spremna žrtvovati svoj život, ali ovaj put me je i sreća poslužila. Uspjela sam ga savladati", ponosno je rekla. Žene pogledaše i počeše šaputati. Odlučile su da je ubiju, da ih ne bi njihovi muževu pitali, zašto se i one nisu suprotstavile silovateljima. I, doista, u isti tren, navališe na nju i ubiše je. Ubiše čast da bi živjela sramota...



Njegov status izazvao je salvu negativnih komentara...

Analitičarka Ivana Marić osudila je Arapovićev postupak.

“Toliko je toga pogrešnog u postu Adisa Arapovića, novopečenog zastupnika SBB-a u parlamentu FBiH…

Nadam se da će Adis biti zastupnik sa najkraćim mandatom. Ne mogu da vjerujem da neko može ovo objaviti, a još manje da 250 ljudi može ovo lajkati i 50 podijeliti!?!”, napisala je ona.

Novinar Almir Panjeta također je iznio svoj stav na objavu Arapovića.

” Okriviti žrtve silovanja za zločine počinjene nad njima je grozno i to u zemlji gdje je tokom rata silovano na stotine nedužnih žena… Nemam riječi…” komentirao je, između ostalog, Panjeta.

Na svom Facebook profilu odgovorila mu je Ajna Jusić, kćerka žrtve ratnog silovanja, koja mu je napisala:

Kao kćerka žene koja je preživjela ratno silovanje, moj komentar na tekst novonastalog parlamentarca je sljedeći:

Dok su se žene preživjele borile da stanu na svoje noge, država je ulazila u džepove gladnog naroda, ušla je u svaki džep, osim onog jednog, svog. Kada su oni koij rat počeše, ubili svaki vid dostojanstva i želje ovog naroda, država silno ponovo izađe i reče „od sad vama ženama preživjelim silovanje dodjeljujem sramotu, stigmu, diskriminaciju i šutnju jer ste žene“. A tad, sve one, vrištale su u sebi, nisu mogle da shvate kako je moguće da su osuđene za ono što ni jednoj osobi ne bi poželjele da prežive. Vrištale su u sebi pitajući se da li iko na svijetu zna da bi one dale sve da vrijeme vratiti mogu, da bi one dale sve samo da se nije desilo.

Dok su njihovom čašću brisali podove Centara za socijalni rad tjerajući ih da iz godine u godine dokazuju da su preživjele, političarima usta bile su pune njihove patnje, ali jednom u četri godine i to za izbore. Dok država nije podijelila žene preživjele ratno silovanje po etničkim grupama, bez obzira što je silovanja trauma, nije prestala. Ova država nije prestala sve dok silovanje nije učinila etničkim problemom, a ženskom sramotom.

Oni koji se igraju parlamentaraca ubiše svako radno mjesto, da bi svoje učinili toplijim. Oni koji se igraju parlamentaraca natjeraše preživjele da šute, da bi oni mogli da se čuju. Oni koji se igraju akademskih građana, učiniše silovanje etničkim problemom, a traumu silovanja izbrisaše. E takvo nam je stanje u našem društvu. Vrlo često se ubijaju prave definicije i uništavaju oni koji su već povrijeđeni, igra se na kartu rata, još uvijek jedinog kulturnog događaja u BiH, zato što PTPS još nikad nismo ni pokušali riješiti, izgladnjuju se već gladni da bi se nahranili tokom izbora predizbornim paketom sa unaprijed zaokruženim brojevima na glasačkim listićima. Udara se na čast onih koji su život izgubili, da bi ste vi svakog dana iz svojih stolica dokazivali da su život džaba izgubili. Udara se na čast moje majke, i svih mojih majki, da bi ste svi svakog dana iz svojih stolica dokazivali da vi glasno govorite samo za sebe.

A vi koji podržavate i vidite samo onu poentu koju vam drugi nameću, dobro se preispitajte, da li bi oni bili glasni onda kada vi riječi ne biste mogli progovorit, napisala je Jusić.