Izetbegović, između ostalog, navodi da nema stvari koju je jedan muškarac dužan raditi kada su njegov narod i zemlja napadnuti, a da on to nije radio.

"Dakle, nijedne. Ni one najteže, najopasnije, gdje se glava gubi. I to više puta. Ne vjerujem da je iko osim Željka Komšića, od ovih visokorangiranih političara, to radio što sam ja radio. Ali dio Bošnjaka voli da cijepa svojima dlaku na četvero. Naravno da nisam bio u trezoru", odgovorio je Izetbegović.

Zatim je vratio sjećanja u 1986. godinu.

"Ja sam 1986. godine počeo ljudima govoriti da će biti rata u BiH. Ni danas ne znam objasniti na bazi čega je to bilo. To je bio jedan iracionalan osjećaj, neka intuicija, na bazi onoga što sam čitao i što se dešavalo. Reakcije ljudi su bile vrlo loše na te moje prognoze, ali desilo se poslije", ispričao je.

Zatim je kazao da je racionalna procjena bila da će Bošnjaci doživjeti pokolj jer nisu mogli da se odbrane. Kaže da je stalno insistirao na tome da se narod naoružava narod.

"Gnjavio sam rahmetli Aliju s tim. Onda sam počeo sam to da radim. On je držao skupove i govore, a ja sam bio dole u masi i upoznavao ljude. One borbenije i mi smo pravili faktički organizaciju. Bitnije je da deset borbenih ljudi, organizovanih, hoće da se bore, nego da imate stotine ili hiljadu koji će predati puške kada se zapuca", rekao je prvi čovjek SDA.

Kaže da se poslije sa mnogim od tih "borbenijih" ljudi kasnije politički razišao, ali je odlučio reći neka od imena.

"Hoću da spomenem Kerima Lončarevića, Senada Šahinnpašića, Emina Švrakića, s kojima sam takve stvari radio. Poslije tokom rata Safeta Oručevića. Da nije bilo tih hrabrih pojedinaca koji su nalazili načine da se naoružamo i organizujemo, ko zna na šta bi to sve ličilo. To je išlo paralelno organizacija sa ovim što su radili Alija i regularna vlast. I onda se to tako nastavilo i u ratu", rekao je.

Izetbegović kaže da je nalazio načine da opremi i pomogne borbene jedinice u Sarajevu za koje je vidio da se bore.

"1992. godine dolazi zima i ljudi su u patikama u rovovima. Tada smo Šahinpašić i ja napravili akciju da se od vojske Njemačke, od viškova koje su oni prodavali na tone i na kilu, za nekih desetak miliona maraka kupi sve što je trebalo da se naša vojska obuče pred rat. Danas pitam ljude: 'Sjećate li se onih njemačkih džempera?', oni kažu: 'Sjećam se, imao sam i ja jedan'. Ali se onda to pretvorilo u trač. Od toga da je Senad Šahinpašić neki švercer i tako dalje. Mi smo to nabavili za 10 miliona. Ja sam našao te pare preko nekih prijatelja muslimana. To je bilo probijanje embarga. Ljudi koji su to radili u Njemačkoj su poslije toga otišli u zatvor, ali mi smo tu stvar uradili. Prije rata sa HVO-om smo to provukli i naše ljude utoplili. Dakle, brinuo sam se na takav način za Armiju", rekao je.

Ističe da rat nije proveo u rovovima, ali dodaje da je znao otići i po tri-četiri kilometra u tuđu teritoriju.

"Ne volim o ovim stvarima pričati, ali pitali ste me, pa ćete čuti", poručio je Izetbegović.

Ispričao je i kako se brinuo o ocu Aliji i kako su 2. maja Alija Delimustafić i Fikret Abdić pripremali da Aliju ostave u Lukavici.

"Nije bilo dovoljno spremnosti Predsjedništva da se tome suprotstave. Onda su donijeli odluku da se članovima porodica zabranjuje ulazak na sjednice Predsjedništva. Svih porodica, samo zbog mene jednoga. Ja sam direktno stupio s Lukavicom na vezu i dogovorio izlazak Alije Izetbegovića. Naša Teritorijalna odbrnaa je bila iznenađena kada se to pokrenulo", dodao je.

U nastavku je i ispričao kako je on napravio jedinicu za zaštitu zgrade Predsjedništva, te da je zgrada pogođena 203 puta. Govorio je i zašto je ženski dio porodice Izetbegović napustio BiH, pa se vratio pred kraj rata.

"1994. smo odlučili vratiti porodice u Sarajevo, sestre, supruge i unuke, da se ljudi ohrabre. Ljude je to okuražilo, dalo im uvjerenje da se rat bliži kraju, ali nije bio blizu. Tada je krenula odbrana Sarajeva. 1994. sam se povukao iz Alijinog kabineta", dodao je.

Kazao je i kako je otkucao naredbu, koju je potpisao Alija Izetbegović, da se prokopa Tunel spasa.

"Prvu grupu kopača sam izveo na sarajevsku stranu. S Nedžadom Brankovićem sam ležio na snijegu, posteći satima, da pretrčim na drugu stranu i da organizujemo kopanje s druge strane. Onda sam se tri mjeseca na dnevnoj bazi bavio time da ne zafali ništa ljudima koji su kopali tunel", dodao je.

Govoreći o određenom nezadovoljstvu unutar SDA kazao je da je to normalno, ali da se stranka mora poštovati i dogovori unutar nje. Dotakao se Semira Efendića i Aljoše Čampare.

"Čampara ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i da diskutuje drugačije nego što je dogovoreno u SDA. Ne možemo mi ljude natjerati da svi misle jednako. Ali ako se dogovorimo kako ćemo glasati, onda postjae besmislena stranka ako će se to rasuti. Stranke je politička vojska. Ako kažemo da ćemo glasati ovako i to se mora poštovati. Ja ne vidim dalje, osim Čampare koji je jako nezadovoljan, nikoga drugog. Ima nezadovoljstvo i kod Efendića, to su ljudi koje ja cijenim. Da vam pravo kažem ja volim Čamparu, drag mi je. Ima on svoju energiju i mi smo dugo zajedno. Volio bih da ostanemo zajedno i da se te stvari smire. Mislim da će ostati s nama. On smatra da je njegova uloga da popravlja stvari u SDA", rekao je Izetbegović.