Djeca koja rade na ulici su jedna od najugroženijih grupa djece na svijetu, a pandemijom COVID-a 19, problemi sa kojima se oni suočavaju samo su se povećali. Mjere za suzbijanje pandemije dodatno su marginizirale ovu djecu, ona osjećaju da im je egzistencija ugroženija više nego ikad, pristup institucijama koje bi im mogle pomoći je otežan i svakodnevno se nalaze u riziku od nasilja i diskriminacije. 

Djeca koja rade na ulici moraju imati pristup osnovnim uslugama kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, bezbjednost - a sve je to otežano trenutnom pandemijom. Djeca koja žive i/ili rade na ulici nisu u mogućnosti pratiti online nastavu zbog loših uslova u kojima žive - bez interneta, struje, računara, a često i bez krova nad glavom..

Ovaj datum koristimo kako bi se još jednom skrenula pažnja na veoma lošu situaciju u kojoj se ova djeca nalaze; biti dijete ulice nije zločin.


Više od 6000 djece u BiH je uključeno u život i rad na ulici

U Bosni i Hercegovini se također obilježava 12. april kao Međunarodni dan djece uključene u život i/ili rad na ulici. Svakodnevno na ulicama širom zemlje možemo vidjeti djecu koja se, kako-tako, bore da prežive. To su djeca koja su izvan sistema socijalne i zdravstvene zaštite. Radi se o djeci koja nisu uključena u obrazovni sistem, pravno su nevidljiva i kao kategorija koja nije prepoznata ni u jednoj međunarodnoj konvenciji, ne uživaju adekvatnu zaštitu.  

Iako ne postoje zvanični podaci o broju djece koja su uključena u život i rad na ulici, prema nezvaničnim saznanjima radi se o čak 6000 djece. S obzirom na tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi BiH, ovaj broj se, vjerovatno, svakodnevno povećava. 

Važno je naglasiti da ova djeca nisu izabrala ovakav život, nisu oni ti koji su htjeli da žive ovako, da svoje parče hljeba zarađuju na ulici i, također- oni se, ni po čemu, ne razlikuju od djece koja svoje aktivnosti sprovode na najnormalniji mogući način. 


Pokušajmo ovim danom ukazati na sve veći društveni problem današnjice. 


(Semra Šantić)