Govorio je o važnom jubileju Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića koja obilježava 30 godina od osnivanja, ali je ovom prilikom još jednom ukazao na zločin bez presedana koji se događa u Palestini.

„Nasilje kojem svjedočimo ovih dana i sedmica u Palestini i Izraelu, prema nevinim civilima, zločin je bez presedana. Osuđujemo zlo i pozivamo na mir i zaštitu nevinih ljudi. Kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda je neprihvatljivo, ono vodi genocidu i mora odmah prestati“, poručio je reisul-ulema.

Podsjetio je kako pripadnici islamske i jevrejske zajednice vjernika žele živjeti u miru, jer su stoljećima bili upućeni jedni na druge.

„U Bosni Jevreji nikada nisu živjeli u getu, njihove sinagoge bile su odmah uz džamije, a njihove kuće uz kuće muslimana po našim mahalama. Naslijeđe koje su nam ostavili naši očevi i djedovi mora se poštivati i čuvati. Ono nam daje za pravo da budemo glasni u pozivanju na mir i prekid sukoba u Svetoj zemlji“, kazao je reisul-ulema.

Agencija MINA hutbu reisul-uleme prenosi u cijelosti:

„Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i Vladaru Sudnjega dana. Od Njega milost, oprost i uputu tražimo. Koga On uputi na Pravi put sretan je, a koga u zabludi ostavi niko ga ne može iz nje izbaviti.

Allah je poslao poslanika Muhammeda s radosnim vijestima svim svjetovima. Neka je blagoslov na njega i njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve ljude koji ga slijede do Sudnjeg dana.

U ovoj prilici, na ovome mjestu, u džamiji kojoj se generacije muslimana dive i u kojoj s ponosom žive svoju vjeru, veličamo Allahovo ime i Njegovo djelo. Činimo to iz svoje iskrene i duboke vjere, skrušeno upravljeni prema Jedinome Gospodaru, Koji nas štiti, voli i hrani.

I to što smo danas ovdje, što se možemo u miru susresti, što ćemo obaviti naš džuma-namaz, veliki je Allahov dar. Kao što je i dar što danas osjećamo ljepotu i snagu svoje vjere i ljepotu i snagu svog zajedništva i bratstva u njoj.

U džamiji i u vjeri mi se bolje razumijevamo, nastaje povjerenje između nas i žarko želimo da snažnije i odlučnije težimo svom punom zajedništvu. To, draga braćo i sestre, i jeste smisao našeg džemata. Neka nam uvijek bude na umu da se zajednica muslimana temelji na dva stuba: bratstvu vjernika, koje se mora stalno njegovati, i Božijoj pomoći, za koju se ulaže nemjerljiv trud u pokornosti i zahvalnosti Uzvišenom.

U ozračju iskrenog i dubokog povjerenja među vjernicima, nastala je ova zajednica muslimana u Hrvatskoj. Njena primarna zadaća jeste da razvija i učvršćuje veze među ljudima, da zagovara i štiti ljudsko dostojanstvo i jednakost u društvu. U svijetu punom podjela, uzrokovanih ratovima i sukobima i uprkos svim poteškoćama i izazovima koje je prolazila, ova zajednica muslimana je bila i ostala svijetao primjer žrtve i služenja univerzalnim vrijednostima vjere.

Bili ste i ostali inspiracija mnogim zajednicama u Evropi, koje se trude da daju svoj doprinos zajedničkom nam životu na ovom starom kontinentu. U velikoj smo nadi da će i novi naraštaji muslimana, jednako kao i njihovi preci, nastaviti ovaj put, oslanjajući se na vaša postignuća, radeći za dobro cijele zajednice i cijelog društva.

Naša je obaveza da činimo dobra koliko možemo, a uspjeh zavisi od Allaha. Zato se Njemu obraćajmo i u Njega se uzdajmo, onako kako su to činili vjerovjesnici i dobri ljudi među nama.

Sutra ćemo obilježiti 30. godišnjicu od osnivanja prve obrazovne ustanove Islamske zajednice u Hrvatskoj. Gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića nastala je u teškim vremenima za našu zajednicu i naš narod. Nadahnuti prvim kur'anskim objavljenim farzom i govorom vjerovjesnika Muhammeda da su obrazovanje i stjecanje znanja prve i bespogovorne dužnosti svakog muslimana i svake muslimanke, vođstvo naše Islamske zajednice u Hrvatskoj utemeljilo je ovu školu i omogućilo novim generacijama mladih da započnu svoj obrazovni i akademski put upravo pod ovim svodom.

Mnoga naša djeca završila su ovu školu, stekla obrazovanje i osnove našeg muslimanskog odgoja. Mnoga od njih danas su imami, vjeroučitelji, ljekari, inžinjeri... Sve to je postignuto zahvaljujući odlučnosti naše zajednice i našoj posvećenosti da slijedimo svoje dobre prethodnike i uzore.

Podstaknuti kur'anskim ajetom, po kojem se od vjernika traži trud na Božijem putu, muslimani su u generacijama prije nas bili inspirirani traganjem za naukom i trošenjem svoga imetka na tom putu. Kao biserni zemaljski ukrasi i najljepši izrazi takvoga iskrenog unutrašnjeg poriva, diljem svijeta islama su posijane medrese i univerziteti koje su osnivali muslimani i muslimanke, poput Karavijuna, Zejtune i Al-Azhara, prvog takve vrste u svijetu, ali i naše bosanske medrese, poput Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.

Postojanje takve jedne ustanove u zajednici muslimana, koja broji nekoliko desetina hiljada pripadnika, govori nam o visokoj svijesti, hrabrosti i odlučnosti da se ta zajednica nosi s izazovima vremena u kojem muslimani žive. Takva zajednica, koja svoje članove podstiče da se obrazuju, koja je otvorena prema nauci i spremna ulagati u nju, bit će poštovana od svijeta u kojem živimo. Jer, ni kod Uzvišenoga nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju, a nisu to ni među narodima.

Na širem planu, naša Zajednica živi u okruženju koje je bremenito, opterećeno različitim problemima koje život donosi. Trebamo imati senzibiliteta za pitanja koja se nameću važnim i koja tište širu zajednicu ljudi, bilo da se radi o moralnim, političkim, ekonomskim, sigurnosnim ili kulturnim pitanjima.

S druge strane, mi smo i pripadnici šire muslimanske zajednice, ummeta, s kojom smo i emotivno vezani. Traži to od nas i naša vjera. I tada moramo biti pravedni i kritični, i prema sebi i prema drugima. To je zahtjev i Kur'ani-kerima:

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali - pa Allah zaista zna ono što radite.

Izgradnja mira, na temelju pravde među ljudima, jedan je od osnovnih zahtjeva naše vjere: Allah poziva u kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (Junus, 25)

Allah to traži od nas, bilo da se radi o pojedincu ili zajednici. Zanemarivanje pravde, bilo da se radi o uskraćivanju prava ili opresivnog djelovanja prema ljudima, neminovno dovodi do nasilja, sukoba i ratova. Ukazivati na nepravdu je obaveza muslimana općenito, a učenih ljudi posebno, kako bi se pravda uspostavila i ljudi vratili na Pravi put. Od te odgovornosti se ne može bježati niti skrivati.

Nasilje kojem svjedočimo ovih dana i sedmica u Palestini i Izraelu, prema nevinim civilima, zločin je bez presedana. Osuđujemo zlo i pozivamo na mir i zaštitu nevinih ljudi. Kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda je neprihvatljivo, ono vodi genocidu i mora odmah prestati.

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih naroda mora uspostaviti mir u Gazi i poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. Počinitelji zločina i njihovi naredbodavci se moraju predati u ruke pravde, kako bi odgovarali za zločine koje su počinili.

Pripadnici islamske i jevrejske zajednice vjernika žele živjeti u miru, jer su stoljećima bili upućeni jedni na druge. U Bosni Jevreji nikada nisu živjeli u getu, njihove sinagoge bile su odmah uz džamije, a njihove kuće uz kuće muslimana po našim mahalama. Naslijeđe koje su nam ostavili naši očevi i djedovi mora se poštivati i čuvati. Ono nam daje za pravo da budemo glasni u pozivanju na mir i prekid sukoba u Svetoj zemlji.

Braćo i sestre. Poslanik, alejhi selam, je jedne prilike rekao: „Najgora isprika je isprika u času smrti, a najgore kajanje je kajanje na Sudnjem danu.

Ima ljudi koji na džuma-namaz dolaze kasno i koji se Allaha tek ovlaš sjećaju. Laž je izvor najvećeg grijeha, duševno zadovoljstvo je najveće bogatstvo, a bogobojaznost najbolja opskrba. Ona je osnova svake mudrosti. Što čovjek jasno spozna to se u njegovom srcu najbolje ustali. O ljudi, tražite oprosta od svoga Gospodara prije nego što umrete. Činite dobra djela prije nego budete još više zauzeti. Uspostavite vezu sa svojim Gospodarom čestim zikrom i sadakom, javno i tajno, i bit ćete opskrbljeni, nagrađeni i spašeni.“

Neka naše posljednje riječi uvijek budu: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Amin!“

(Aldin B.)