Obim uvoza ovog industrijskog giganta, prema riječima generalnog direktora Almina Suljića, iznosi oko 200, a izvoza između 300 i 400 miliona KM. Većinom uvoze kameni ugalj za proizvodnju koksa. Nekoliko je nalazišta takvog uglja u svijetu, a oni najviše uvoze iz Sjedninjenih Američkih Država.

– Kameni ugalj dolazi brodom u luku Ploče, vrši se pretovar u vagone i željeznicom dolazi kod nas u GIKIL – pojašnjava Suljić.

Izvoze također željeznicom, najviše koks, a prošle godine je 80 posto koksa završilo u Srbiji, tačnije željezari u Smederevu. Nusproizvod, sirovi katran i benzol izvoze u Češku i Njemačku, također željeznicom. Proizvode i anhidrid maleinske kiseline (AMK), koji izvoze kamionima, najviše u Italiju i Tursku, a radi se o sirovini koja ima veliku primjenu u proizvodnji, kao polimer miješa se u boje, lakove…

– Ipak, bez željeznice mi ne bismo mogli opstati i moram istaći jako dobre odnose s menadžmentom Željeznica FBiH. Unutar naše kompanije imamo 12-13 kolosijeka, imamo željezničko odjeljenje koje broji 55 ljudi, tri lokomotive kojim vršimo unutarnji transport sirovina. Samo unutar GIKIL-a imamo oko 40 kilometara pruge – kaže Suljić za Faktor.

Kada znamo značaj željeznice za GIKIL i obim poslovanja ove kompanije, samo se namaće pitanje o incijativi za rekonstrukciju pruge na relaciji Doboj – Tuzla – Zvornik, koju je nedavno najavio ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto, istakavši veliki interes Srbije za ovaj projekat vrijedan oko 500 miliona eura.

– Nama bi rekonstrukcija pruge značila mnogo, jer se vrlo često dešava da mi zbog ograničenja transporta imamo usko grlo u logistici i otpremi. Sve bi mogli raditi brže, a to će omogućiti i veći promet roba – kaže Suljić.

Prema podacima GIKIL-a, ova kompanija s preko 900 zaposlenih, na godišnjem nivou direktno posluje s više od 400 domaćih pravnih subjekata, odnosno dobavljača. Također, GIKIL doprinosi sa oko 25 posto u obrtu Željeznica FBiH, na godišnjem nivou riječ je o prometu vrijednom oko 23,5 miliona KM te i ovaj podatak govori u prilog važnosti unapređenja željezničke i cjelokupne putne infrastrukture u BiH.

– Mi smo streteška kompanija, kako za Tuzlanski kanton, tako i za državu u cjelini. Bez obzira na to poslujemo li pozitivno ili negativno mi puno firmi vežemo za sebe. Važni smo za kompletnu ekonomiju i privredu. Učestvujemo sa 1,5 posto u BDP-u cijele države te oko 14,6 posto izvoza TK, a 47 posto izvoza općine Lukavac. Ove godine na poslovanje se odrazila kriza čelika, odnosno pad potražanje, a jedan od uzroka je rat u Ukrajini. Pale su cijena čelika, a to utječe na proizvodnju koksa. Neke čeličane u Evropi su stale s proizvodnjom, zbog jako niske potražnje. Imali smo manju potražnju i ovu godinu ćemo, za razliku od prethodne završiti s gubitkom, ali još nije gotov bilans pa ne znamo tačno koliko će iznositi. Sirovinu za proizvodnju nemamo u BiH, zato smo veliki uvoznici, ali i izvoznici i naše troškove, ulazne i izlazne, diktira tržište – navodi Suljić.

Uz GIKIL se uvijek vezalo zagađenje okoline, a da se nešto na tom polju uradilo pokazuje podatak da je za aktivnosti zaštite okoliša u periodu od 2020. do 2024. godine uloženo je oko 23 miliona KM.

– Kada je GIKIL u pitanju uvijek imamo priče o štetnosti po okoliš. Ovo jeste starija tehnologija, ali koks se na ovaj način proizvodi u Mađarskoj u Dunaujvarosu, tako se radi u Poljskoj, a kod nas se stvara slika da treba sve gasiti, jer toga u Evropi nema. Ove godine se u Poljskoj otvara ista ovakva koksara, naravno, modernizovana i s manje emisija, a to je samo jedna od baterija. Dobili su kredit od države da to urade. Nije tačno da ova industrija u Evropi staje, a nama se stalno imputira da nas treba ugasiti. U Poljskoj postoje baterije koje za dva mjeseca proizvedu ono što mi proizvodimo za godinu dana, dakle govorimo o središtu Evrope i zemlji EU-a – istakao je Suljić.