Devušić je podnijela ostavku na poziciju nakon što je trebala potpisati i objaviti ukaz Milorada Dodika o nepoštivanju odluka visokog predstavnika, kao i Janković koji je bio direktor svega dva dana.

Međutim, ono što je bilo evidentno jeste nepripremljenost Tužilaštva BiH za ispitivanje ovih svjedoka.

Čak četiri tuziteljia su bila nespremna, nikakva pitanja nisu postavljali što se tiče rada direktora Službenog glasnika RS i da li su bili pod pritiskom Dodika i njegovog režima već stu tumačili sporni obrazac SG32 koji je na kraju potpisao optuženi Miloš Lukić.

Saslušanje Jankovića trajalo je svega 5 ili 6 minuta jer Tužilaštvo nije imalo puno pitanja, a nisu se dogovorili ni da će dvije tužiteljice - Gordana Bosljčić i Nives Kanavčev ispitivati svjedoka.

Tokom ispitavanja, Janković je potvrdio da je bio na čelu Službenog glasnika RS dva dana. Imenovaj ne 4. maja, a odluka je objavljena tek 17. maja da bi već 19. maja podnio ostavku.


Sam Janković je djelovao zbunjeno i pogubljeno, pa je kazao da je ostavku podnio iz zdravstvenih razloga.

On je kazao da živi u Bosanskoj Gradišci te da mu je posao bio daleko, a nije imao ni veze s njegovom strukom jer je on mašinski inžinjer.

Tužiteljica je ustanovila da se iskaz razlikuje u odnosu na onaj koji je dao u SIPA-i. Tada je naveo da je bio pod velikim stresom, ali nije obrazloga zbog čega.

Janković je potom rekao da jeste bio pod stresom, ali da ga je tužiteljica pitala da li je bio pod protiskom. Međutim, tužiteljica uopće nije spominjala pritisak.

On je dalje objasnio da je u Bosanskoj Gradišci ima svoj privatni biznis i da radi kao stalni profesor, te da je taj angažman zamrznuo kada ga je njegova stranka DEMOS postavila za direktora te je ponovio da je ostavku podnio iz zdravstvenih razloga.

Nakon njega svjedočila je Devušić koja i danas radi u Službenom glasniku RS. Ona je govorila o spornom obrascu SG32..

Ona je tvrdila da niti jedan direktor ne može potpisati odluku o tome hoće li nešto biti objavljeno u Službenom glasniku jer se postupa po zakonu i da ne odlučuje direktor.

U međuvremenu, Dodik je nastavio sa cirkusom u sudnici pa je prilikom prozivanja prisutnih čitao neku knjigu, a tužiocima je bio okrenuo leđa.

U sudnicu je s Antom Nobilom došao i Goran Petronijević, advokat ratnog zločinca Radovana Karadžića, i to kao dio pravnog tima.

Međutim, sutkinja Sena Uzunović kazala je da on ne može biti dio pravnog tima već savjetnik advokata kao i Nobilo i ta tako jedino može učestvovati.

Nakon što su saslušani svjedoci, Dodik je ponovo optužio Tužilaštvo za montaže i rekao da je sretan da su uposlenici Službenog glasnika RS rekli da su radili po zakonu.

U nastavku je Tužilaštvo najavilo 60 materijalnih dokaza, odbrana je tražila da se svi dokazi pokažu na grafoskopu i da se za svaki iznese obrazloženje.

Dodik je regirao i kazao da to nisu dokazi nego pokušaj dokaza. Sutkinja ga je upozorila na to da Sud odlučuje šta je dokaz.

(Erna H)