Serwer je na početku svog govora izrazio zahvalnost na gostoljubivosti Sarajlija, te pohvalio grad.

"Predivno je opet biti u Sarajevu, jednom od najljepših gradova na svijetu. Puno toga se promijenilo otkad sam došao 1994. godine. Želim podsjetiti sve na to je Sarajevo izgledalo. Tada su ulice bile prazne, bez automobila i ljudi. Grad je bio izoliran i odvojen od predgrađa. Granatiranja su bila česta, prodavnice zatvorene, a grijanje i struja su dolazili sporadično. Ljudi često zaboravljaju da nije bilo ni telefona. Morali ste se s nekim vidjeti kako bi dogovorili sastanak, pa se vratiti da bi se s istom osobom susreli. Civili su morali učiti gdje da hodaju, kako ne bi bili meta snajpera. Hiljade ljudi je ubijeno. Čak i moj avion je pogođen, kada sam prvi put slijetao u Sarajevo", rekao je Serwer.

No, navodi da su se stvari "zaista nevjerovatno promijenile": Pohvale idu onima koji su tome doprinijeli. Ja smatram da je čak i u posljednjih nekoliko godina Sarajevo postalo 'mlađe', te više kosmpolitsko. Odlično je što je toliko turista na ulicama. Dobro je i što je Vijećnica restaurirana, te da je u njoj mlada žena, koja ima više iskustva kao profesorica na univerzitetu nego kao političarka", rekao je Serwer.

U nastavku svog govora, Serwer je opisao situaciju u Bosni i Hercegovini 29 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

"Tačno je da je Dejtonski sporazum zamrznuo strane koje su vodile rat tako što je u Ustav unio etničke podjele među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, barem na političkom nivou. Ne vidim te podjele u svakodnevnim interakcijama građana, ali na političkom nivou te podjele su zamrznute. Svaka grupa ima veto na skoro svemu što se odlučuje na državnom nivou i u Federaciji BiH. Dejton je također smanjio ulogu onih građana koji odbijaju da se identificiraju s jednom od tri etničke grupe, koji preferiraju da sebe vide kao individue s neosporenim pravima. Mislim da je sada vrijeme da ispravimo ove greške", stava je Serwer.

Smatra i da su entiteti u BiH u nezavidnoj situaciji.

"Dva entiteta u BiH su strane u sukobu koji se vodio od 1992. do 1995. godine. Jedan od njih sada prijeti secesijom, a drugi je pod prijetnjom raspada zbog želja jedne grupe za trećim entitetom. Ovi ciljevi su entički rat političkim sredstvima, što je bolje nego otvoreni rat, ali je daleko od najbolje dostupne opcije. Pokušaji ispravljanja ovih grešaka bili su uspješni pred Evropskim sudom za ljudska prava, ali su ostali neimplementirani zbog etnonacionalnih vetoa. Legalna borba ne mora biti jedina - postoji i ekonomska. Ozbiljne kompanije ne bi smjele biti za ovaj ustroj Bosne i Hercegovine, one bi trebale željeti unificirano tržište s boljim odnosima prema ostatku svijeta, posebno s Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama", rekao je.

Serwer dalje navodi kako bi najveće reforme trebale proći političke stranke u BiH. Njima trebaju kompetitivniji interni izbori za liderstvo stranke, stava je Serwer, zbog čega bi došlo do većeg fokusa na programe stranaka, a ne na same lidere, te bi spriječilo dolazak na vlast osoba kojima je u interesu da zloupotrebljavaju javne resurse. Istakao je i saradnju različitih etničkih grupa.

"Ovo djelomično već funkcioniše. Srpski i hrvatski nacionalisti sarađuju na visokom nivou, kao što su sarađivali u južnoj Bosni tokom prethodnog rata. Međutim, potrebno je stvaranje građanski orijentisanih multietničkih koalicija. Takve koalicije bi fokus stavile na poboljšanje efikasnosti vlasti, ali ne samo na državnom nivou, već i na nivou općina. Tu najviše komuniciraju vlast i građani - na nivou općina. Ona koalicija koja ispuni očekivanja građana na općinskom nivou ima višestruko bolje šanse da dobije glasove na višim nivoima. Više ne smatram kantone i entitete kao dobru ideju, jer mislim da se najefektivnija vlast može voditi na nivou općina. Državni nivo bi trebao imati pune ingerencije da usvoji zakone Evropske unije, ali bi općine trebale imati odgovornost za sve drugo. Ipak, nije mi jasno kako doći do te post-Dejtonske Bosne i Hercegovine. Trebat će politička hrabrost i pametna strategija, počevši s redefinicijom Bosne i Hercegovine kao građanske a ne etničke države", kazao je.

Kaže i kako je tačno da je SAD nametnula Dejtonski mirovni sporazum, ali to objašnjava kao jedinu opciju koju je prihvatalo ratno vodstvo strana u sukobu. Smatra da, 29 godina kasnije, SAD i EU nemaju snagu i interes da ovo promijene, te da je razlog tome strah od novih nestabilnosti. Stava je da je sada red na građanima Bosne i Hercegovine da budu generatori promjene.

"Činjenica je da Dejtonska Bosna i Hercegovina ne može ući u Evropsku uniju ili NATO. To znaju i brojne osobe koji su lideri političkih stranaka u BiH, ali im to ne smeta. Smatraju da bi njihov "uspjeh" u političkom ili ekonomskom smislu nestao kada bi Bosna i Hercegovina imala snažne izvršne, zakonodavne i sudske institucije. Građani Bosne i Hercegovine će morati uraditi sav "prljavi" posao sada. Evropljani i Amerikanci bi trebali biti spremni da pomognu. Nije tačno da Evropljani i Amerikanci nisu nikada pokušali nešto promijeniti. Amerikanci su, zajedno s Evropljanima, pokušali uraditi nešto 2006. godine. Tada su se vodili pregovori o Aprilskom paketu. On je došao u Parlament i tu je propao za samo dva glasa. Slično su pokušali i Evropljani, uz američku podršku, kroz građanske parlamente, ali potrebno je više truda."

Posebno potresan dio njegovog izlaganja došao je kada je govorio o prijetnjama po mir u Bosni i Hercegovini.

"Nažalost, BiH mora biti spremna na rat. Milorad Dodik i Aleksandar Vučić su svoje intencije pokazali i jasno otkrili. Oni prave srpski svet koji bi trebao "skloniti" RS iz institucija Bosne i Hercegovine. Vidjeli smo šta je pokušano u Banjskoj, na Kosovu, prethodne godine. To je bila provokacija da se izazove reakcija, koja bi dalje dozvolila Srbiji ili RS neku vrstu intervencije. Bosanska vojska, EUFOR i NATO moraju biti spremni na "male zelene ljude", odnosno na tip operacije koju su već izvodili Rusi na Krimu. Jedino kada Dodik i Vučić budu svjesni da će doći do brzog vojnog odgovora, onda možemo biti sigurni da neće pokušati sličnu akciju kao što smo vidjeli u Banjskoj."

(Ajdin B.)