Nika Markoč, uposlenica Direktorata civilne zaštite i vodič potražnog psa, jedna je od pripadnika spasilačkog tima koji je bio u BiH i vratio se u Hrvatsku prije dva dana popodne. Za Dnevnik HTV-a opisala je jednu vrlo zahtjevnu situaciju.

- Riječ je bila o kamenoj lavini koja je u stvari došla do tih sela, razrušila kuće, odnijela veliku količinu materijala, a također je nanijela na područje tih sela. Najveći problem u svemu tome je nama stvaralo blato i mulj koji su prekrili te ruševine. Inače imamo iskustvo sa suhim ruševinama gdje miris dosta lako izlazi iz perspektive potražnih pasa. Ovo je bilo riječ o tim blatnim čepovima koji su nastali i ljudi su se nalazili na velikim dubinama ispod tog blata što je predstavljalo dosta zahtjevan zadatak za nas i naše pse da uspijemo locirati ljude na takvom terenu - kazala je Nika Markoč.

Čišćenje terena

Ništa ne može zamijeniti pseći njuh, istakla je Markoč i opisala da uspijevaju locirati i najmanje čestice koje izlaze iz mulja i blata te daju do znanja koja područja treba raščišćavati kako bi se došlo do žrtava.

- Veliki posao u Jablanici je već napravljen. Čišćenje terena je počelo odmah čim smo došli, odnosno već je trajalo u tom trenutku - naglasila je Markoč. 

Dodala je da ta područja ponovno dobivaju nekakav oblik koji su nekada imali te da su štete ogromne.

Bila je to jedna od najtežih akcija, govore članovi tima za spašavanje dok se na povratku u Hrvatsku međusobno opraštaju. Na područje Jablanice stigli su prije sedmicu.

- Imali smo spašavanje iz vode, spašavanje iz ruševina, taktičko-tehničku podršku našeg tima tako da smo i uvježbavali samodostatnost, bili smo spremni sve što je trebalo odraditi sami, kako se domaćin ne bi trebao brinuti za nas - kaže Nikša Sladojević, vođa Državne intervencijske postrojbe Split.

Na terenu tim od 37 ljudi i dva potražna psa. U mnogim situacijama samo oni zapravo mogu pronaći preživjele ili tijela stradalih.

- Pas je dobar, zove se Hatchi, on je potražni pas koji inače traži žive osobe, ali nažalost nije imao puno posla - kaže Boris Rosanda, iz Državne intervencijske postrojbe Civilne zaštite Rijeka.

Ceste prekrivene muljem

Ceste prekrivene muljem i kamenjem, porušene kuće, tuga i nemoć na svakom koraku - prizori su koji su ih pratili svakoga dana, ali dali su sve od sebe. Fizički naporno, emotivno još i više.

- Jedno je to vidjeti na televiziji ili slikama, a drugo je na terenu, to jednostavno ne možete zamisliti, kao da ste u filmu. Brdo koje se srušilo u dužini nekoliko stotina metara i pomelo sve u visini 5-6 metara, nanijelo materijala, kamenja. Ovo je jedan od najtežih terena zasigurno i velika lekcija za sve nas koji smo bili na lokaciji - dodaje Sladojević.

(Sead M.)