Danilo Maličević je ispričao kako ga je rat dočekao u Čajniču, gdje je radio kao inspektor kriminalističke službe. Prisjetio se kako su pripadnici srpske nacionalnosti zarobljeni 14. februara 1993. te da je nakon nekoliko dana izvjesna Ramiza, sa sinom, snahom i unučićima, dovedena u Policijsku stanicu u Čajniče, piše Detektor.

Dodao je kako ga je Krizni štab imenovao za predsjednika Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika te kako je predložio da Ramizu pošalju u Goražde, gdje su se nalazila njena dva sina i kako bi provjerila da li su živi pripadnici srpske nacionalnosti.

Izjavio je da je tada poslao dopis i ponudio razmjenu Komisiji u Goraždu te da je zaprimio odgovor koji je potpisao Fehim Pleh u kojem traži da ga obavijeste koliko je zarobljeno lica bošnjačke nacionalnosti.

Maličević je naveo da je tada Kriznom štabu predložio da stupi u kontakt s Goraždem. Dodao je da je prvi razgovor imao s Plehom, a da je svaki naredni bio sa optuženim Selimovićem. Prisjetio se da je sastanak bio na razgraničenju Goražda i Čajniča. Upitan o susretu sa Selimovićem, svjedok je kazao kako je on bio srdačan te da su sve Čajničane razmijenili.

Svjedok je izjavio da je ostao u kontaktu sa Selimovićem, koji je tada bio član Komisije za razmjenu. Kako se prisjetio, njegova Komisija iz Čajniča je bila jedina kojoj je omogućeno da posjeti zarobljenike u Goraždu, koji su mu govorili: “Otkad ste ti i Himzo stupili u pregovore, nama je lakše.”

Dodao je kako je, zahvaljujući Selimoviću, svakoj porodici omogućeno da šalje pakete zarobljenicima te da je on od razmijenjenih zarobljenika i članova njihovih porodica čuo sve najbolje o Selimoviću.

Odgovarajući na pitanja Selimovićevog branioca Slaviše Prodanovića, svjedok je rekao kako su svi izašli živi iz Zavoda za osiguranje imovine i lica (ZOIL) te da se optuženi lično zauzeo da prvi izađe jedan ranjeni zarobljenik.

Nakon što je branilac Prodanović u sudnici pustio dio televizijske emisije, u kojoj je svjedok izjavio da su svi ratni zarobljenici izašli iz Goražda zahvaljujući Selimoviću, Maličević je kazao kako je snimak autentičan.

Na upit optuženog Selimovića, svjedok je rekao kako nikada nije došao do informacije o njegovom nečovječnom ponašanju.

Za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada, zajedno sa Selimovićevim, optuženi su i Ćamil Ramić i Ramiz Mićivoda. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. godine na području Rogatice i Goražda.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Maličević je kazao kako nema saznanja da je Selimović bio u Vojnoj bezbjednosti, kao i da ne zna kada je umrla Polka Mašić nakon razmjene. Dodao je kako Čajničane Selimović nije fizički ili psihički maltretirao te kako ne zna šta je s njima bilo od strane drugih. Negirao je da je sa zarobljenicima u ZOIL-u razgovarao nasamo.

Ramićeva Odbrana uložila je materijalne dokaze, među kojima, između ostalog, šemu organizacije 81. divizije, nalog za privođenje lica prema kojem se vidi da je Emil Kos izdavao naloge Vojnoj policiji, set dokumenata koji dokazuje da je komandant Ahmed Sejdić izdavao naredbe, zapovijest za napad “Lavina”, set dokumenata koji dokazuje da je Vojna policija zaprimala naredbe direktno od komandanta štaba, kao i dokaz da Ramić u relevantnom periodu nije bio načelnik bezbjednosti.

Na ove dokaze, Tužilaštvo je uložilo prigovore zakonitosti, relevantnosti i autentičnosti.

Nastavak suđenja je 21. oktobra.