Ovim povodom za Agenciju MINA o sjećanjima na predsjednika Izetbegovića i njegovom naslijeđu govorio je njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik prof. Mustafa Spahić.

Spahić se prisjetio vremena kada je prvi put čuo za Izetbegovića i druge članove organizacije Mladi muslimani, te njihovu posvećenosti islamskim vrijednostima.

„Otkako sam saznao za sebe intenzivno sam bio radoznao, posebno za javna pitanja, opće stvari i interese. U kraju gdje sam rođen, već kao dijete, slušao sam šapatom priče o Mladim muslimanima, kako su bili mladići koji su s velikim žarom i energijom prihvatili izvorni, iskonski, čisti islam, s uvjerenjem - za islam sve, a islam nizašta“, ispričao je Spahić.

Prisjetio se i kako je po dolasku u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1967. godine svjedočio susretima učenika s najistaknutijim Mladim muslimanima, među kojima je bio i rahmetli Izetbegović, te da je njegova „životna želja bila da ih upozna“.

Govorio je i o tekstovima koje je Izetbegović pisao pod pseudonimom LBS u Takvimu kasnih 60-ih godina, navodeći kako su ovi radovi „otvarali oči“ i izazivali kod njega dodatnu želju za susretom. Prvi put su se sreli 1977. godine, kada je Alija prisustvovao džumi u Vogošći, gdje je Spahić tada bio imam.

„Nakon džume smo sjedili kod mene u stanu, i nakon toga kontakt nije prestao, sve do njegovog preseljenja na ahiret. Moja želja da upoznam te ljude, takvog karaktera, principijelnosti, dosljednosti, je bila ogromna. Bili su otvoreni, široki kada su u pitanju vjera i vjerske vrijednosti, ali i sav živi svijet. Pričali su o onome što je lijepo, dobro, ono što vodi naprijed, a nikada nisu spominjali svoje patnje, muke, lažna svjedočenja, isljedništva, nego su govorili samo o tome šta se treba uraditi, koju knjigu treba pročitati, šta je u tom momentu najkorisnije“, akcentirao je on.

Govoreći o Izetbegovićevim filozofskim i političkim stavovima, Spahić je naglasio originalnost njegovih ideja.

„Malo je ljudi koji su ne pročitali, nego iščitali njegovu knjigu 'Islam između Istoka i Zapada'“, kazao je on, ističući kako je Izetbegović bio sposoban dovesti umjetnost, filozofiju i religiju u neraskidivu vezu.

Ocijenio je da se njegova vizija politike temeljila na etici i slobodi, a vjerovao je da su politika i zakon primijenjena etika.

Spahić se osvrnuo i na Izetbegovićevu vizionarsku prirodu, prisjećajući se njegovih riječi uoči američke invazije na Irak: „Amerika je moćna, ali i velika. Moja bi želja bila da ne interveniše, jer nema stvarnog razloga.“ Izetbegović je predvidio da bi invazija mogla oslabiti moralno-etičku veličinu zemlje, iako bi ona ostala vojno moćna.

„Govorio je da ako bude intervenisala, ostat će moćna zemlja, a neće više biti velika zemlja, jer da bi bili veliki morate imati i moralno-etičku veličinu, i političku veličinu, i vojnu veličinu, i veličinu u svijetu. Od Iraka, do izraelske intervencije u Gazi i Libanu, vidimo koliko je Alija bio vizionar“, izjavio je Spahić.

Osim o međunarodnim pitanjima, Alija Izetbegović je govorio i o terorizmu, naglašavajući njegovu neprihvatljivost s islamskog stajališta.

„Alija je isticao da je terorizam neprihvatljiv sa stajališta islama. U islamu ciljevi koji se žele postići, ali i sredstva kojim se postižu, moraju biti neupitni, moralni, nema tog cilja koji omogućava upotrebu zabranjenih sredstava. Čisto mora biti i sredstvo, kao i cilj u čije svrhe se koristi.

Alija kaže - historija je pokazala da terorizam nikada nije ni jedan problem riješio, nego samo uvećao. Dakle, terorizam uvećava probleme, pogotovo onom ko čini teror, i s moralne, vjerske tačke gledišta, u terorizmu stradaju nevini ljudi, a to je nedopustivo. Njegove ideje su trajne“, naglasio je Spahić.

Govoreći o današnjoj političkoj sceni, Spahić je istakao da je Izetbegoviću bilo lahko biti državnik, političar, diplomata, jer je vjerovao „da je sloboda uvjet svih uvjeta za primjenu etike, prava i zakona, a da je politika ubiti primijenjena etika u međusobnim odnosima“.

„Ko god da ulazi u politiku, treba je razumijevati kao Alija, kao umnu praksu, jer ona rješava odnose među ljudima, na temelju istine, na pravedan način, i uloga je i države, i grada, i opštine, poštenje, pravda, ravnoteža. Alija je tražio ne isključivanje, nego uključivanje. Išao je principom - ko nije protiv nas, on je s nama. Svi su govorili protiv Alije, mediji, a on nije dao cenzuru. Imao je povjerenja u svijest i savjest ljudi.

Ta Alijina širina i njegovo traženje zajedničkih tačaka koje nas povezuju, to je politika. Sve što se radi danas, skoro 90 posto, je u funkciji ličnih interesa, a to nije ono što je iskonska misija politike i države - razvijanje općeg dobra, sreće, blagostanja, pravde,sigurnosti za svakog čovjeka, za sve građane u državi. Dakle, to je lahko, ako nastupe kao Alija“, zaključio je Spahić.