Srceparajuću i izuzetno emotivnu poruku je objavila organizacija Pomozi.ba, koja je prenijela poruku njegove kćerke Vanje, ali i post koji je objavila njegova sugrađanka Matea Alikadić.

- Njegovo srce nije uspjelo izdržati sve ovo, izgubio je sve što je u životu pravio, gradio, čuvao, a bio je dobri čuvar cijelog sela. Otišle su njegove Luke pa je morao otići i on s njima. Nadam se da će mama biti jača, da će ona izdržati i da će se jednog dana vratiti u svoju kućicu i da ćemo svi zajedno ispuniti njegovu želju. Vidjela sam da vam je svima postao drag u ovih par dana, a i on je to osjetio i bio je sretan što ima toliko ljudi koji su došli pomoći, pa se uime nas zahvalite cijeloj vašoj ekipi Pomozi.ba - napisala je njegova kćerka Vanja volonteru Kerimu.

A zašto Kerimu? Zato jer je on upravo bio poput dobrog čuvara Marinka, što se da zaključiti i iz posta Alikadić.

- A čija si ono, ne mogu poznat, upita me prije deset dana dok krajičkom oka nadgleda izvlačenje drva sa, što se prije nekoliko dana zvalo, ulaza u dvorište. Mate i Katice Oroz, ponosno mu rekoh. Gleda u mene i ne reagira. Prilazi Ružica i glasnije ponovi, a on razvuče osmijeh i kaže bogati rođak ne bih te nikad prepoznao. Sjedosmo ispred kuće, unutra sve uništeno, oni još uvijek vidno potreseni. Kaže odnijela mi voda sve pa i slušni aparat. Ništa ne čujem, a taman sam našao onaj što mi odgovara. Skoči sa stolice jer upravo sijeku drvo koje, očito, nisu smjeli dirati. Malo nagalami, vrati se i sjede kao da ništa nije bilo. Kerim, iz Pomozi ba sjedi i kaže mu, eto mene sutra sa aparatom samo reci koji je. Opet razvuče osmijeh dok se pokušava sjetiti. Sjetio se, a on i Kerim dogovoriše susret opet sutra. I prolazili su dani, a oni su tražili odgovarajući aparat. Danas su ga našli. Ali sat i pol vremena kasno. Nije dočekao aparat, srce ga je izdalo. Kerime, hvala ti u ime svih nas na trudu. Dragi Marinko, neka ti je laka zemlja! Počivaj u miru - navodi se.

(Sead M.)