Dok u Srbiji običan bijeli hljeb košta manje od jedne marke, u Banjoj Luci cijena za isti proizvod iznosi gotovo 2 KM, dok se u Sarajevu može naći za otprilike 1,5 KM. Ovakav trend rasta cijena dolazi u trenutku kada statistike pokazuju pad cijena brašna u Republici Srpskoj, ali pekari i dalje postavljaju cijene koje daleko premašuju realne granice.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, cijena kilograma bijelog brašna je u septembru prošle godine iznosila 1,68 KM, dok je ove godine pala na 1,54 KM. U isto vrijeme, kilogram bijelog hljeba košta 3,54 KM, što je povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Ova nelogičnost ostavlja potrošače u čudu – zašto se cijena hljeba povećava kada je brašno pojeftinilo?

Ranije tokom godine, pekari su pravdali poskupljenje hljeba različitim faktorima, uključujući povećanje minimalne plate, porast cijena energenata i troškove uvoza. S obzirom na trenutni pad cijena brašna, očekivalo bi se da će i cijene pekarskih proizvoda pasti, no to se nije dogodilo. U banjalučkim marketima teško je pronaći hljeb po cijeni manjoj od 2 KM, dok su obične kifle sa sjemenkama dosegle nevjerovatnih 2 KM.

Građani su ogorčeni ovakvim stanjem na tržištu, smatrajući da su pekari ostavljeni da formiraju cijene kako žele, bez ikakvih kontrole ili regulacija. Osjećaj frustracije raste dok se cijene pekarskih proizvoda čine apsurdnima za prosječne potrošačke budžete. Umjesto da dobiju adekvatnu podršku i regulaciju, potrošači se suočavaju s rastućim troškovima osnovnih namirnica.

Aktuelna situacija na tržištu pekarskih proizvoda zahtijeva hitnu pažnju. Kontrole cijena su gotovo nepostojeće, a tržište se čini neuređenim, što dodatno otežava život građanima. Dok visoki porezi na osnovne namirnice ostaju na snazi, jasno je da politička volja za rješavanje ovog problema izostaje, ostavljajući potrošače da se bore s neodrživim trendovima cijena. Građani se stoga sve više pitaju koliko još mogu izdržati ovakav pritisak na svoje budžete dok se nadaju promjenama u politici koje će osigurati pravedniji i održiviji ekonomski ambijent.

(Erna H.)