Porijeklom ste Grk. Rođeni ste u Ulcinju, živjeli i radili u Sarajevu, a danas opet ste u Crnoj Gori, još uvijek pristojno očuvanoj multinacionalnoj sredini. Neko bi rekao da ste bogati i u prednosti jer ste živjeli u bogatstvu različitosti.

Nikolaidis: Proveo sam život u multinacionalnim sredinama i, uprkos svem zlu i jadima koji su na multikulturalizam nahrlili, ostajem privrženikom takvog pogleda na svijet i život. Suživot i tolerancija – dva pojma najviše stradala u proteklih četvrt vijeka, a opet – neuništivi. Zašto? Zato što se život sam dokazati drugačije ne može, osim time da je, po sebi, sastavljen od različitih elemenata. Ali ima takvih jednakih fašista i nacista – zombi spodoba, jednakih po zloći. No, u trpljenju i prihvatanju života kao spleta različitosti, dešava se najbitnija odlika postojanja: prirodnost. Na drugoj strani je – neprirodnost. Zloća postoji oduvijek, ali će nju život uvijek potirati dobrotom. Boljeg oruđa za tu namjenu i namjeru ne poznajem. Ne budimo neprirodni.

Crna Gora jeste prirodno očuvana multinacionalna sredina. Zašto potezati loše primjere, kojih, dakako, ima, sred ukupnosti da smo, ne samo ustavnom odredbom, država građana, već i čvrstim opredjeljenjem da je antifašizam bio i ostao kodeks Crne Gore. Fuzija i kohezija, da jedni druge ne potiremo, već jačamo.

Najzad: ja sam porijeklom Grk, Cincarin, Albanac i Crnogorac, a kao takav: crnogorski pisac. I dobro mi je u svim tim ulogama. Jer time još više i lakše prihvatam Hrvate, Bošnjake, Slovence, Makedonce, Albance i Srbe, ma i ostale, kad se uz takve nađem. Nigdje meni ni sa kim nije tijesno.  

U Sarajevu ste diplomirali na Filozofskom fakultetu i proveli dobar dio života, punih 16 godina od 1974. do 1990. godine. Kakve vas uspomene vežu za ovaj grad i BiH?

Nikolaidis: U Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, dovršio sam se kao čovjek. Dalje nije bilo potrebe da stečeni svjetonazor mijenjam.

Kako to da ste osnivač prvih novina na albanskom jeziku? A onda i osnivač Matice crnogorske u Ulcinju. Ta vaša multikuturalnost je vrhunska vrijednost. Vi potičete dijalog kultura balkanskih naroda. Kako ide taj posao u odnosu na politiku koja nas vraća natrag?

Nikolaidis: Zahvaljujem! Mnogo je otpora bilo, moje nakane su štošta odtrpjele, bili su mnogi  ljuti na mene, bio sam za njih više opasnost nego potpora, ali, danas mi je lako da priznam: uspio sam da neprijatelje, ako ne sve, a većinu sigurno, pretvorim u prijatelje, preostali su na me postali ravnodušni, ne dotičem ih se svojom slobodom. Sve vrijeme sam pamtio očevu rečenicu, kad je htio da ljudski napor opravda: inat je jači od Carigrada, iako je Stambol daleko.

Na Balkanu se vijekovima stvara zajednički život i međunacionalna tolerancija. Ali, onda je sve ono što je dugo i naporno građeno, rušeno je za nekoliko godina zla. Uzdizanje nacionalističkog je uvijek donosilo zlo i podjele. Evropa s podsmijehom posmatra te dječije bolesti. Do kada će se balkanski narodi ponašati nezrelo?

Nikolaidis: Ne prihvatam stav da su balkanski narodi nezreli. Oni jedino, nikada, nisu bili toliko jaki da odbiju od sebe dušmane koji su ih nezrelima smatrali. Ako je ko danas djetinjast (ima tu i senilnosti, pored uobražene nepristojnosti) onda je to Evropa. Koja je izgubila sebe onog trena kad je od Evrope postala Evropska unija. Jedno je grčkorimsko naslijeđe na kome počiva evropski duh, posve drugo kapitalizam i zastave bankarstva sa logotipom monstruma. Ne razumijete me? Ergo: oni su izazvali dva Velika rata, dva najveća Velika rata na planeti. Bilo im je malo od mnogo pa su zakrvili. Nisu to učinili Balkanci. Oni su naše, balkanske, najljepše odlike i najveće vrline proglasili divljaštvom, jer su na našu strast i egzotiku života uvijek bili ljubomorni. Oni pod ljubav podrazumijevaju JA, mi drugačije volimo. Sačekajmo da se samo za trećinu smanji standard Evropljanina – vidjeće se koliki je stepen divljaštva evropskog. Izbjeglička kriza je samo prolegomena njihove konstantne sebičnosti.

Zalažem se za ujedinjeni Balkan; samo da nam ne šalju trovače svijesti, na što smo mi neotporni: nismo ujedinjeni. I da od današnjih balkanskih političara bar jednog nađemo koji je – humanista, a nije sluga evropskog kupleraja.    

Autor ste desetak knjiga, romana, zbirki priča i brojnih eseja. Bili ste dugo novinar  sarajevskog “Oslobođenja”. Starije generacije vas pamte, ali ste kod mlađih u nezgodnoj poziciji. Da se našalimo, ovdje u Sarajevu kod mlađih ste najpopularniji kao otac Andreja Nikolaidisa.

Nikolaidis: Andrejev djed a moj otac imao je poslovicu: “Blago ocu kad ga sin rodi”. Meni se to desilo. 


(Patria/Admir Oručević)