Festival “Dani Jurislava Korjenića” godinama unazad uspješno realizira Kamerni teatar 55. Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg festivala je predstava “Schindlerov lift”. Hadžihafizbegović govori o svim novim projektima, utiscima sa ovogodišnjeg festivala, ali i političkoj situaciji u našoj zemlji.

Podigli smo standarde festivala

“Prije svega moram reći da smo ponovo uspostavili nakon godinu dana pauze festival Dani Jurislava Korjenića. Prošle godine nije održan zbog teških pandemijskih uslova. Moram kazati da je ovo bio najuspješniji festival do sada. Za predsjednika žirija imali smo Svetislava Basaru, čovjek koji je trenutno jedan od najboljih pisaca u regiji, a i dramski je pisac. I njegov dolazak u žiri podigao je standarde festivala. Imali smo sedam predstava iz cijele regije, blizu 300 gostiju. Sve je nekako imalo vrlo visok standard i svake godine te standarde podižemo.

Posebno mi je drago što je bila predstava iz Mostara pod nazivom “Identitluk” koja je dobila specijalnu nagradu žiriju. Međutim, apsolutni pobjednik festivala je predstava Schindlerov lift u režiji Kokana Mladenovića. Predstava je osvojila pet nagrada i zaista smo zbog toga sretni. Imamo namjeru da sa ovom predstavom izađemo i u druge zemlje i prevodimo je na nekoliko svjetskih jezik. Želimo cijelu priču Kamernog teatra malo internacionalizirati”, kazao je na samom početku razgovora Hadžihafizbegović.

Ogroman posao je iza nas

Ogroman posao je uradio Kamerni teatar 55, ali kako kaže i sam Hadžihafizbegović ovo je tek početka jer su već krenuli sa priprema za festival koji će se održati naredne godine.

“Imali smo odlične posjete, puno publike. Ono što mi je drago da od tih 300 gostiju, veliki broj njih je bio po prvi put u Sarajevu. Bili smo uistinu dobri domaćini i ljudi nose velike impresije iz Sarajeva. Dani Jurislava Korjenića su postali ozbiljan kulturološki brend Sarajeva. Želimo da te standarde još uvijek dižemo. Nažalost, mi nemamo neku veliku scenu pa neke sjajne predstave koje bi ja doveo ne mogu na našu scenu da stanu. Mi smo zapravo za 60 dana imali dva festivala i premijeru predstave “Ljubičasto”, rediteljice”, istaknuo je ovaj slavni glumac, dodavši:

“Ogroman posao je iza nas. Ovo je pobjeda Kamernog teatra i nadam se da će ova 2022. godina biti vrlo plodonosna. Imamo nekoliko projekata u planu. Nisam siguran šta ćemo prvo raditi sada krajem januara, početkom februara. Međutim, mi već sada pripremamo naredni festival i dogovaramo neke predstave. To je takav posao. Imali smo i promocije knjiga tokom festivala”, kazao je Hadžihafizbegović.

Pozitivnih reakcija na održani festival te rad Kamernog teatra Hadžihafizbegović dobiva svakodnevno, ali kako kaže ti komentari govore o njihovom radu.

“Uvijek me obraduju pozitivni komentari od konzumenata, odnosno onih koji festivalu prisustvuju. Ti komentari govore o našem radu. Ja sam i glumac i direktor u Kamernom i imamo se zaista čime pohvaliti. Kamerni je postao jedan od najboljih na prostima ex Jugoslavije pa i šire. Imamo 16 živih predstava plus imamo i te vannastave aktivnosti u smislu i promocije knjige i razne evente”, navodi on.

I kako kaže za ključ uspjeha se uvijek vodi Platonovom definicijom države: “Idealna država je ona u kojoj svako radi svoj posao najbolje što zna”. Emir Hadžihafizbegović posao glumca uistinu obavlja jako dobro, što je još jednom pokazao i u filmu “Quo vadis, Aida?”.

Optimizam je zdravlje duše

“Apsolutno kulturni događaj godine, ne samo u BiH nego i šire. Uspijeh filma je ogroman. Nominovan je za Oscara, osvojio je nagradu i za najbolji evropski film. Drago mi je da sam bio dio tog filma, imao sam značajnu ulogu. Prošle su skoro tri godine od rada na filmu i nekako znali smo šta radimo. Bili smo jako posvećeni i odgovorni i samo se tako taj film mogao uraditi. Film je prepoznat na mnogim festivalima i dobio je značajne distributere u svijetu”, naveo je Hadžihafizbegović.


Hadžihafizbegović u filmu “Quo vadis, Aida?”

Međutim, mnogo tenzija je u javnosti i digla vijest da RTS ne želi prikazati film, te su mnogi prokomentirali da bi to značio kraj rat. Da li jerat nije završen?

“Mi živimo u jednom političkom karakazanu već 30 godina. Jednom su me pitali kako gledam na 30 godina koje su nam pojeli, ja kažem – razni fašizmi. Ja se 30 godina budim i liježem sa raznim fašizmima oko sebe, ali optimizam je zdravlje duše. Vjerujem da će generacije koje dolaze promijeniti taj politički narativ i da će makar te generacije proživjeti u civiliziranijem i svjetlijem ambijentu nego što sam ja proveo svoje najbolje godine. Najbolje godine su mi prošle sa tim polusvijetom u političkom kontekstu, sa različitim zombijima i jahačima apokalipse. I to treba gledati kao neku vrstu kušnje. Ja sam sklon izjavi Marcusa Aureliusa život ti je onakav kakva ti je misao. Kada ljudi osmisle svoj život i nađu smisao u taškvim vremenima znači da su jaki. Iako je ovih 30 godina bilo teško ići paralelno sa našim dobrim odgojem, ali ako imaš zdravu glavu i dobru misao takav će ti biti svaki dan”, naveo je Hadžihafizbegović.

Na samom kraju razgovora prokomentarisao je i trenutnu političku krizu u BiH. 

“Kada god posvećujemo više pažnje nego što to zaslužuje, onda ta stvar dobijem kontekst nečeg mnogo važnog i značajnog. Mislim da jednostavno ta količina medijske pažnje koja se posvećuje generalno luzeru koji spašava pokradene pare, a zove se Milorad Dodik, prouzrokovala i tu neku vrstu anksioznosti među ljudima. Ja bih to jako ignorirao, a pozvao vlast da rade svoj posao i kaznio one koje krše Ustav.

U ovom trenutku ne bih pozivao strance da nam nešto rješavaju, ovo moraju da riješe bosanske vlasti odnosno tužilaštvo, njima treba posvetiti medijsku pažnju. Glavnom tužiocu svaki dan postavljati pitanje zašto ne reaguje na eklatantano rušenje ustavanog- poretka u BiH. Mi imamo stolicu u Ujedinjenim nacijama, znaš reprezentacija se takmiči na Svjetskom prvenstvu, mi smo ozbiljan zemlja sa ozbiljnom poviješću. Nismo mi nikakva konstrukcija niti vještačka tvorina kako tvrdi ova mrcina Milorad Dodik. Trebamo ignorisati 9. januar dan Republike Srpske.”, zaključio je Hadžihafizbegović u razgovoru za Raport.


(Admir Oručević)