Alija Delimustafić je početkom rata u BiH obnašao funkciju ministra Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH te kratko i ministra za snabdijevanje nakon čega odlazi u Austriju i vraća se nakon kraja rata. Za Aliju Delimustafića vezan je cijeli niz afera.

Afere koje se vežu za njegovo ime počinju '80-ih godina, tačnije 1985. i 1987. godine kada je na Osnovnom sudu u Sarajevu protiv njega vođen krivični postupak zbog optužbe za počinjeno krivično djelo oštećenja tuđe stvari. Protiv njega su također prijavile podnosili i Jusuf Pušina i Bakir Alispahić.

Delimustafić se povezivao s aferom BH Banke - DD Sarajevo, kada je kao predsjednik UO te banke navodno pokušao podići cjelokupni iznos sa tadašnjih računa BH Banke. U svojstvu ministra MUP-a RBiH Delimustafić je optužen i za zloupotrebu službenog položaja zbog ugovaranja kupovine 32 putnička automobila.

U javnosti je optuživan i za pokušaj državnog udara za vrijeme predsjednika Alije Izetbegovića, a tokom rata bio je i direktor kompanije "Cenex", koja je bila u vlasništvu njegovog brata Mirsada.

On je 1995. godine preselio u Hrvatsku gdje je dobio i državljanstvo te zemlje. Od 2001. godine Delimustafić se nije pojavljivao, a spekulisalo se da se skriva u Beogradu i Banjaluci.

Za Beograd se ispostavilo tačnim kada su ga uhapsili u glavnom gradu Srbije prema Interpolovoj međunarodnoj potjernici zbog falsifikovanja dokumenata 17. januara 2002. godine uhapšen je u akciji MUP-a BiH na osnovu dvije Interpolove potjernice, za pronevjeru i falsfikovanje službenih isprava te za otmicu u Njemačkoj.

Alija Delimustafić pravosnažno je presuđen na četiri godine zatvora 2003. godine, zbog planiranja otmice Kasima Bjelajca u Minhenu 1996. godine. Uhapšen je i 2013. godine zbog organizovanog kriminala, a njegov brat Mirsad je tada pobjegao i za njim je raspisana potjernica.

Alija, Enver i Hajrudin Delimustafić hapšeni su i 2000 godine, zbog prevare Hipotekarne banke. Alija Delimustafić se povezivao sa švercom oružja i ratnim profiterstvom, te drugim kriminalnim radnjama.

Krajem 2005. godine tadašnji premijer FBiH, Niko Lozančić, je iskoristio svoje ovlasti i pomilovao Delimustafića te ga oslobodio izdržavanja dijela kazne. Delimustafića je pomilovao i Živko Budimir na način da mu je kazna izbrisana iz evidencije suda.

(Dnevni avaz)