Svjedok je u direktnom ispitivanju potvrdio da je od 2012. do 2017. godine bio zaposlen u Mrkva Group, odnosno u Čevabdžinici 'Mrkva' na Baščaršiji, najprije kao konobar, a kasnije kao vođa smjene i da je bio prijavljen na penziono i invalidsko osiguranje, te da su, prema njegovim saznanjima, i svi drugi radnici u toj čevabdžinici (15-tak radnika) bili prijavljeni.

Detaljno je opisao poslove koje je obavljao, kao i način na koji je čevabdžinica snabdjevana potrebštinama, uključujući i dobavljače za pecivo, jogurt i sokove.

Na upit zastupnika optužbe, tužitelja Senada Osmića u vezi s s prometom i izdavanjem fiskalnih računa te dostavom, svjedok je naveo da su u čevabdžinici fiskalni računi izdavani u omjeru 70:30 ili 60:40, pri čemu se druga brojka u proporciji odnosila na one koji nisu izdavani. Potvrdio je, također, kako je funkcionirala i dostava te da se broj izdavanih fiskalnih računa u tom segmentu kretao od 10 do 20 posto.

Po riječima svjedoka, dnevni promet dostave iznosio je od 400 do 500 KM, a maksimalno je dosezao 1.000 KM, te da su na kraju smjene, odnosno po zaključenju kase/pazara izvlačene/kucane dvije trake, jedna traka za cjelokupni, a druga za fiskalni promet, koje su potom skupa s novcem/pazarom pakovane u vrećicu i dostavljane u Mrkvinu kancelariju na Vracama.

U kontekstu funkcioniranja fiskalnih računa, svjedok je kazao kako korištenjem 'dugog klika' fiskalni računi nisu izlazili, odnosno kako je na taj način registrirana samo narudžba, te da je za softver (programsku podršku i održavanje) bila zadužena firma 'Inspirit' iz Sarajeva.

Svjedok je, također, kazao da mu je, kao i ostalim uposlenicima, plaća lijegala na račun, a da su jedan manji dio dobivali u kovertama, što bi im na kraju mjeseca obično uručivao tadašnji glavni Mrkvin menadžer Ermin Špilja (ranije sklopio Sporazum s Tužiteljstvom).

Odgovarajući na upite odbrane tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je naveo da nije kontaktirao s Mrkvinom vlasnicom, te da se nije bavio poslovima u vezi s isplatom plaća i da ne zna na koji način se mogao isplaćivati topli obrok, odnosno da nije bio zadužen za komunikaciju s Poreznom upravom.

Na upit braniteljice prvo i drugooptuženog, advokatice Jasenke Rešidović, svjedok je kazao kako su svi imali pristup spomenutom softveru (konobari, menadžeri...), ali da mu nije poznato da li je bio moguć daljinski pristup softveru iz Mrkvine kancelarije na Vracama, te da ne zna kako su iz te kancelarije vršene prijave prema Poreznoj upravi.

Dodao je kako je softver omogućavao korekcije/storniranje u slučajevima otkazanih/vraćenih narudžbi, kao i pregled liste narudžbi uključujući i nerealizirane (dnevni izvještaj), te da ne zna da li su i na koji način fiskalizirane narudžbe koje nisu dostavljene.

Svjedok je potvrdio kako je odnos poslodavca spram radnika bio korektan, te da Mrkva često omogućava ishranu bez naknade za siromašne i pripadnike socijalno ugroženih kategorija stanovništva.    

Optužnica, Adnana Mrkvu tereti da je organizirao grupu koja je od početka 2012. do kraja 2015. godine, izbjegavanjem plaćanja poreza i doprinosa te pranjem novca, oštetila budžete i vanbudžetske fondove u Federaciji BiH za najmanje 3.357.938,35 KM.
 
Kako se u optužnici navodi, Adnan Mrkva i Amel Ćapin koristili  su novac iz "crne blagajne" za finansiranje vlastitih i potreba svojih porodica te su utajom poreza izbjegli plaćanje poreza u spomenutom iznosu koji odgovara iznosu stečene protupravne imovinske koristi.
 
Nastavak glavnog pretresa u ovom predmetu zakazan je za 16. maj, za kada će biti pozvana tri nova svjedoka optužbe.

(Fena)