Radmila Barašin, bivša izvršna direktorica za pravne poslove Instituta je kazala da je faksimil stavljala na dokumente koji su vezani za javne nabavke, kao i da formalno pravno nije imala ovlaštenja za korištenje faksimila koji joj je davao Zeljković.

Ona je tokom svjedočenja govorila o poslovanju s firmama “Procontrol“ i “Travel for fun“, preko kojih je Institut za javno zdravstvo vršio nabavke zaštitnih odijela i maski.

- Oni su bili sporni zato što nisu bili registrovani za tu djelatnost. Firma koja se bavi s tim mora biti u registru Agencije za lijekove - rekla je je Barašin i napomenula da je bila ta koja je predložila stvaranje konzorcijuma u pomenutim nabavkama.

Navela je da je o svim nabavkama, kao i s tenderskom dokumentacijom, bio upoznat Branislav Zeljković.

Prema njenim riječima, najprije je propao posao s firmom “Aqua Med“, preko koje su pokušali nabaviti zaštitna odijela i maske, zbog toga što turske vlasti nisu dozvolile da izlazi zaštitna medicinska oprema s teritorije njihove države tokom trajanja virusa.

- Pokušavali smo nekoliko dana preko Ministarstva ekonomskih odnosa BiH da odblokiramo tu robu, ali s obzirom da nismo mogli čekati, rečeno nam je da tražimo i na drugim stranama, od drugih dobavljača. Nismo tražili od Agencije za lijekove nikakve provjere u pogledu kvaliteta pomenutog dobavljača, kao i robe - rekla je Barašinova.

Ona je ispričala da je sav posao oko tenderske dokumentacije i rada Komisije u konkretnom slučaju bilo u kancelariji radnice Instituta Zore Bilić. Svjedokinji je nakon toga pročitan iskaz iz istrage gdje je navedeno da se sav posao odvijao baš u njenoj kancelariji, za njenim stolom i njenim računarom, nakon čega je rekla da je tačna izjava koju je dala Tužilaštvu.

Tačno je, kako je rekla, i da se Komisija za nabavku nije sastajala, kako je to navođeno u zapisnicima, te da je riječ o praktičnim razlozima zbog nedostatka uslova.

Barašinova je govorila i o nabavci 30.000 zaštitnih odijela od agencije “Travel for fun“, jer je u tom periodu ona bila predsjednica Komisije za nabavke. Kako je ispričala, bila je pozvana na sastanak u kancelariju kod direktora, gdje je upoznala Sašu Markovića koji je obavijestio da ima mogućnost da organizuje transport iz Kine.

Svjedokinja je rekla da je tražila, uz Zeljkovićevu saglasnost, da Marković dostavi dokaze o mogućnostima transporta, te da se to kasnije formalizovalo kroz ponudu o nabavci odijela iz Kine. Prvi put je, kako je ispričala, izrazila sumnju u pogledu te nabavke kada je pozvana na razgovor u policiju, gdje joj je predočeno da postoji mogućnost da roba nije iz Kine nego iz BiH.

- Članovi Komisije za nabavke nisu se formalno sastajali i ja ih nisam upoznala s konkretnim nabavkama. Međutim, meni je Zora Bilić, koja je bila sekretar Komisije, rekla da, ako hoće, mogu zadržati i pogledati dokumente - rekla je Barašinova.

Tužiteljica Sanja Tadić Vlaisavljević je svjedokinji ponovo predočila jednu od izjava u kojoj navodi da je 18 dana nakon odluke o pokretanju postupka nabavke odijela sačinjen Pravilnik o radu Komisije.

Osim Zeljkovića, za zloupotrebu položaja su optuženi direktor firme “Procontrol” Slavko Bojić, zatim direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, direktor turističke agencije“Travel for fun” Saša Marković te bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić.

Suđenje se nastavlja 15. aprila.

(BIRN)