Upravo se na ovve faktora Unicef fokusira u svojim “izvještajima” o dobrobiti djece. Važno je napomenuti da njihove rang-liste gledaju samo na najbogatije zemlje svijeta. Ali njihova otkrića pomažu u stvaranju pronicljive slike o tome kako je zaista odgajati djecu u zemljama širom svijeta, piše BBC.

Na osnovu nekih od ovih istraživanja pokušali smo da odgovorimo na glavno pitanje svake emigrirajuće porodice: gdje su najbolja mjesta za podizanje djece – ili gdje je najbolje biti dijete? Donosimo listu 5 najboljih zemalja za podizanje djece.

Japan

U Unicef-ovoj analizi dobrobiti djece iz 2020., Japan je na prvom mjestu po fizičkom zdravlju, koje se bavi odnosom smrtnošću i gojaznošću djece. A u Unicefovom najnovijem izvještaju iz 2022. godine, koji se posebno bavio sredinama u kojima djeca odrastaju, zauzima drugo mjesto za “svijet oko djeteta” – kategoriju koja uključuje aspekte poput urbanih zelenih površina i sigurnosti u saobraćaju. Japan također ima najnižu stopu gojaznosti djece, nisku smrtnost djece i izuzetno nizak nivo zagađenja zraka ili vode koji pogađa djecu.

To je također jedna od najsigurnijih zemalja za porodice, i to ne samo u smislu saobraćajnih nesreća. Ukupna stopa ubistava u Japanu je najniža od svih zemalja koje je Unicef posmatrao: 0,2 na 100.000, to je samo djelić one u SAD (5,3), Kanadi (1,8) ili čak u Australiji (0,8).

Faktor sigurnosti ne znači samo da se porodice mogu malo opustiti. To također ima ogroman utjecaj na slobodu u kojoj djeca mogu uživati, kaže Mami McCagg, rođena u Tokiju koja sada živi u Londonu. “Djeca idu sama u školu od šeste godine ili više. Idu autobusom ili vozom, ako nije samo pješačka udaljenost”, rekla je. “Čak i usred Tokija, djeca sama šetaju i idu u školu sama. To je potpuno normalno jer je zaista sigurno. Niko nije stvarno zabrinut za svoju djecu jer mi to ne moramo biti.”

Osim najboljih ocjena za zdravlje i sigurnost, Japan također ima jedan od najboljih svjetskih obrazovnih sistema, zauzimajući 12. mjesto među 76 zemalja i regiona, prema procjenama OECD-a na koje se Unicef oslanjao za svoje podatke. I pruža velikodušna prava na plaćeno roditeljsko odsustvo, pri čemu se svakom zaposlenom roditelju nudi oko 12 mjeseci – iako zemlja radi na podsticanju očeva, posebno, da ga iskoriste.

Ali zanimljivo, uprkos brojnim prednostima koje Japan može ponuditi porodicama, nemojte se iznenaditi ako sami lokalni stanovnici izgledaju kritični, kaže McCagg. “Možda ćete čuti mnogo pesimizma, jer uvijek čujemo o svim pozitivnim stranama drugih zemalja i to uporedimo s Japanom”, objasnila je. “To je i stvar kulture, u kojoj bi trebalo da ‘razgovarate’ o nečemu sa čime se identifikujete da izgleda skromno. Ali rekla bih da je Japan zaista lijepo mjesto za podizanje djece.”

Estonija

Iako Estonija nije na vrhu Unicefove rang-liste sveukupno, ima visoke ocjene po brojnim važnim aspektima. Djeca su izložena manjem zagađenju zraka, manje je buke i manje pesticida nego u gotovo bilo kojoj drugoj bogatoj zemlji. Ima više urbanih zelenih površina od mnogih drugih zemalja, uključujući SAD, Kanadu, Australiju i Veliku Britaniju, a djeca će posebno vjerovatno reći da uživaju u rekreacijskim objektima kao što su igrališta. Estonija također ima drugu najnižu stopu beba rođenih s manjom tjelesnom težinom od bilo koje bogate zemlje, što se općenito smatra dobrim pokazateljem kvaliteta prenatalne skrbi.

Jedna od najvećih prednosti, međutim, može biti estonski obrazovni sistem: djeca imaju bolje matematičke, naučne i pismene vještine od bilo koje zemlje van Azije. Naglašene su i digitalne vještine. “Već u vrtićima postoje robotika, tableti i tako dalje, a sve se koristi kao dio učenja zasnovanog na igrici”, rekla je Anne-Mai Meesak, projekt menadžerica u estonskom odboru za obrazovanje i mlade koja istražuje sisteme ranog obrazovanja u zemlji.

Ali prednosti sistema idu dalje od čitanja i robotike. Nedavni izvještaj OECD-a otkrio je da je prosječni estonski petogodišnjak bolji u različitim socijalno-emocionalnim vještinama, uključujući saradnju s drugom djecom i prepoznavanje emocija, od onih u SAD-u i Engleskoj. Oni su također znatno iznad prosjeka OECD-a za vještine samoregulacije kao što su mentalna fleksibilnost, radna memorija i inhibiranje impulsa.

Zatim tu je porodično odsustvo: Estonija ima jednu od najizdašnijih politika u bilo kojoj zemlji na svijetu, sa 100 dana porodiljskog odsustva, kao i 30 dana roditeljskog odsustva nakon čega slijedi 475 dana plaćenog roditeljskog odsustva, koje se može podijeliti – ili iskoristiti na pola radnog vremena – do tri godine. Do 60 od tih dana, oba roditelja mogu istovremeno ostati kod kuće i oba roditelja biti plaćena. Svaki roditelj također dobija 10 radnih dana plaćenog roditeljskog odsustva za svako dijete dok dijete ne napuni 14 godina. (Ovo odsustvo je dostupno i stalnim i privremenim stanovnicima Estonije, uključujući strance.)

Španija

Španija je najviše ocijenjena na Unicefovom rangu životne sredine oko djece, s posebno niskim nivoom morbiditeta djece zbog zagađenja zraka ili vode. I uprkos lošijoj cjelokupnoj ponudi u smislu socijalnih, obrazovnih i zdravstvenih usluga, prema Unicefu, djeca u Španiji imaju izrazito visoku dobrobit: okrug je na trećem mjestu po mentalnoj dobrobiti djece i na četvrtom po osnovnim akademskim i društvenim vještinama. Konkretno, u rangu je sa Holandijom po tome koliko djece kaže da lako sklapaju prijateljstva (81%), dok je stopa samoubistava adolescenata jedna od najnižih u bogatim zemljamai manje od jedne trećine toga u SAD-u, Kanadi, Australiji ili Novom Zelandu.

To ne iznenađuje Lori Zaino, koja se u Madrid preselila iz Čikaga prije 15 godina. Sada majka malog djeteta, kaže da je jedan od najosvježavajućih aspekata života u Španiji koliko kultura prihvata djecu. “Ovdje je zaista društveno prihvatljivo voditi svoje dijete svuda – u restorane, barove. Potpuno je normalno vidjeti porodicu sa malim djetetom kako šeta u ponoć”, rekla je. “Potreban je veliki pritisak da bi vaša djeca bila tiha i smirena, kako ne bi smetala drugim ljudima. U Španiji niko ne brine o tome. Svi su nekako sretni i glasni i samo uživaju u porodičnom vremenu zajedno, vani .”

Zatim, tu je i roditeljsko odsustvo: i majke i očevi dobijaju po 16 sedmica odsustva koje se isplaćuju uz 100% svoje plate (prikladni su i slobodni radnici), nakon čega majka može uzeti neplaćeno odsustvo do tri godine ili smanjiti svoje radno vrijeme . Ove opcije su dostupne svakom legalnom rezidentu registrovanom u španskom sistemu socijalnog osiguranja koji je uplaćivao doprinose najmanje 180 dana u posljednjih sedam godina. Kao i sa drugim navedenim zemljama, nije savršeno – nedostatak dostupnog čuvanja djece je jedan posebno veliki problem, sa 33% roditelja reklo je da bi voljelo da ima više dostupnih, što je najveća stopa od bilo koje bogate zemlje. Ali jasno je da zemlja ima mnogo toga za ponuditi porodicama.

Finska

Finska, koja se nalazi na petom ukupnom mjestu u Unicefovom najnovijem izvještaju, ima posebno visoke ocjene u dvije od tri kategorije – broj jedan u “svijetu djeteta” (koji gleda na to kako okolina direktno utiče na djecu, kao što je kvalitet zraka) , i broj dva za “svijet oko djeteta” (koji se bavi elementima okruženja s kojim dijete komunicira, poput škola, opasnosti u saobraćaju i zelenih površina).

To je jedna od najuspješnijih zemalja u svijetu u pogledu pismenosti i matematičkih vještina djece. A roditelji će posebno vjerovati da će visoko cijeniti svoj odnos sa osobljem svoje djece u školi. Stopa smrtnosti djece od 5 do 14 godina jedna je od najnižih u svijetu, manje od polovine one u SAD-u. A zemlja nudi velikodušno roditeljsko odsustvo, uključujući osam sedmica plaćenog porodiljskog odsustva, dodatnih 14 mjeseci plaćenog roditeljskog odsustva koje treba podijeliti između roditelja i dodatno odsustvo za njegu djeteta koje se može primijeniti dok dijete ne napuni tri godine. (Zakoniti rezidenti Finske koji su bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem najmanje 180 dana prije rođenja djeteta u Finskoj, ili u bilo kojoj nordijskoj zemlji, zemlji EU ili EEA, imaju pravo.)

Hadley Dean je britanski otac petoro djece koji je sa svojom porodicom živio u Poljskoj, Češkoj i Finskoj. Njegova porodica trenutno živi drugi put u Finskoj, rekao je, i to im se sviđa. Jedna od prednosti je količina zelenih površina, čak i u glavnom gradu Helsinkiju (Finska ima najviše urbanih zelenih površina po osobi od bilo koje bogate zemlje). Ali njegova porodica ne uživa samo u dostupnosti parkova. “Ono što je drugačije kod Helsinkija, ili Finske, jeste da su parkovi zapravo veoma sirovi, veoma prirodni. Oni su kao prirodna šuma koja ulazi u centar grada”, rekao je Din. “Postoji dobro poznata veza između boravka u prirodi i nepatanja od anksioznosti i depresije, tako da je to stvarno pozitivno.”

Šta je sa mračnim, hladnim finskim zimama? Oni su cijena koju vrijedi platiti, kaže Dean. “Jednostavno se navikneš na to – oblačiš se u skladu s tim, imaš šiljke na cipelama kada izađeš – i to maksimalno iskoristiš. A ljeta su apsolutno nevjerovatna, jer imate 22 sata sunčeve svjetlosti.”

Holandija

Na vrhu Unicefove sveukupne liste za dobrobit djece je Holandija, koja je posebno dobra u pogledu mentalnog zdravlja djece (na prvom mjestu) i vještina (gdje je na trećem mjestu). Devet od 10 petnaestogodišnjaka kaže da su zadovoljni životom, što je najveći procenat od svih zemalja koje je Unicef ispitao. A osam od 10 kaže da lako sklapaju prijateljstva.

Nešto od toga je kulturno, objasnila je Olga Mecking, Poljakinja majka troje djece koja živi u Holandiji već 13 godina i autorica je knjige Niksen: Embracing the Dutch Art of Nothing. “Postoji diskurs o tome kako Amerikanci pokušavaju da nauče svakoga da bude izuzetan. Evo, postoji izreka: ‘Samo budi normalan, to je već dovoljno ludo'”, rekla je ona – način razmišljanja za koji misli da čini djetinjstvo manje pod pritiskom, iako, kao što je ranije napisala, to će se možda promijeniti. Također je veliki naglasak na druženju, dodala je, a posebno su uobičajene grupe, klubovi i društvene aktivnosti.

Ali, kaže ona, ako su holandske porodice i djeca sretni, to je također zbog strukturalnih faktora. “Ne možete imati holandsko roditeljstvo bez holandskog sistema socijalne zaštite”, napomenula je. “A Holandija zaista nudi roditeljima veliku podršku.” Njegova politika porodičnog odsustva je jedan primjer. Uključuje najmanje 16 sedmica obaveznog, potpuno plaćenog porodiljskog odsustva i do šest sedmica plaćenog roditeljskog odsustva, plus neplaćeno roditeljsko odsustvo koji se može preuzeti dok dijete ne napuni osam godina i dostupan je svima koji legalno žive i rade u Holandiji.

(A. Balićevac)