Električni sistemi podnog grijanja pružaju istu vrstu ugodne topline kao hidronički sistemi. Ali električna energija je skupa i u konačnici manje učinkovita od grijanja vode pomoću plinskog bojlera. Također, pod s električnim zračenjem često se ne zagrijava dovoljno da zagrije cijelu prostoriju, pa je njegova najbolja primjena za grijanje podova u određenim dijelovima kuće, a često vam je potreban i dodatni izvor topline. S druge strane, hidraulični sistem podnog grijanja osigurava grijanje cijele kuće, pa ako razmišljate o alternativama pećima i dizalicama topline, on je bolji kandidat.

Mjesečne uštede na grijanju doma koje možete ostvariti povećanjem učinkovitosti od 25 posto mogu biti značajne. Međutim, početni troškovi ugradnje hidrauličkog podnog grijanja znatno su veći od onih za ugradnju peći ili dizalice topline. Međutim, ako ste usred nove gradnje ili projekta obnove, a niste postavili kanale, u savršenoj ste poziciji da iskoristite prednosti podova s toplovodnim grijanjem, uključujući veću energetsku učinkovitost.

Radijacijsko podno grijanje naspram zračnog

Sistem grijanja zagrijavanjem zraka koristi ili peć ili toplinsku pumpu za zagrijavanje zraka i njegovu cirkulaciju kroz zgradu kroz sustav kanala. Nemali dio ovog zagrijanog zraka gubi se kroz curenje u cjevovodu, a topli zrak koji izlazi iz registara nastoji se podići do stropa, gdje se još više gubi kroz rupe u strukturi kuće. Ljudi obično većinu vremena provode na podu, a ne na stropu, pa im je glava toplija od stopala, što nije idealna situacija.

Poređenja radi, voda može prenijeti 3500 puta više energije od zraka, što znači da je puno više energije koju generira izvor topline dostupno za grijanje. Niti jedna energija se ne gubi kroz kanale koji propuštaju vodu, a budući da zrači od poda prema gore, mnogo se manje troši kroz strukturalne praznine u zgradi. Štaviše, cijela prostorija se jednoliko zagrijava, tako da nema hladnih tačaka. Vlasnici kuća mogu se osjećati ugodno s nižim postavkama termostata, što može napraviti veliku razliku u uštedi energije.

Što se tiče kvaliteta zraka i udobnosti, sistemi zračenja su čišći i tiši od sistema s prisilnim dovodom zraka. Iako HVAC sistemi imaju filtere, oni i dalje imaju tendenciju kružiti i ponovno cirkulirati zagađivače i alergene, osobito ako se filtri ne mijenjaju redovito, a HVAC oprema je bučna. Podni sistemi grijanja zračenjem ne cirkuliraju alergene, tihi su i ne zahtijevaju nikakvo održavanje.


Podno grijanje u odnosu na druge alternative
Sistemi zračenja topline ne moraju biti ugrađeni u pod; zapravo, mnoge starinske kuće imaju hidraulične radijatore ili hidraulične sisteme podnih ploča. Ove radijacijske grijalice – kao i one električne – ne emitiraju topli zrak ravnomjerno, tako da će sigurno biti hladnih točaka u prostoriji, a vlasnici kuća to često kompenziraju pojačavanjem termostata. Ova strategija koristi više energije i rezultira pretjerano toplim zrakom oko grijaćih elemenata do te mjere da bi moglo biti potrebno podići barijere kako bi se djeca i kućni ljubimci držali podalje.

Kako se radijatori, grijači na podnožju i drugi radijacijski elementi zagrijavaju, konvekcijske struje nose vrući zrak prema stropu. Prostorija je toplija pri stropu nego pri podu, a nogama vam je hladno osim ako slučajno ne stojite blizu nekog od grijaćih tijela. Da biste iskoristili neravnomjerno zagrijavanje, često je potrebno rasporediti namještaj blizu grijaćih tijela, ostavljajući hladnije dijelove prostorije neiskorištenima. U prostoriji koja se grije podnim grijanjem, toplina se ravnomjerno raspoređuje. Onda se namještaj može rasporediti prema preferencijama dizajna, a ne kao strategija za grijanje ljudi.

Optimiziranje učinkovitosti podnog grijanja

Vrsta podne obloge koju koristite za sisteme podnog grijanja ima izravan utjecaj na učinkovitost grijanja. Kamene i keramičke pločice kao i betonski pod sposobni su apsorbirati toplinu i pohraniti je. Pohranjenu toplinu možete iskoristiti korištenjem programabilnog termostata i podnog senzora. Uključujete grijanje u intervalima tokom dana kako biste napunili pod toplinom. Zatim ga ponovno isključite kako bi toplina isijavala iz materijala poda.

Ovaj ciklus, koji je sličan onom za električnih radijatora punjenih uljem, održava ugodu u prostoriji i istovremeno sprječava da pod postane hladan i zahtijeva dodatnu toplinu da se ponovno zagrije. Nakon što iskustvom naučite karakteristike grijanja poda, možete izračunati program termostata za najučinkovitiji ciklus grijanja.

Laminat i vinil također su dobri provodnici topline. Ali trebali biste se držati podalje od izolatora kao što su tepisi s debelom dlakom, koji mogu apsorbirati toplinu, ali ne zrače puno. Ako morate koristiti tepih, on bi trebao biti što gušći. Instaliranje toplinskog zračenja ispod tepiha može funkcionirati u maloj prostoriji koja je dobro izolirana. Ono se ne preporučuje za hodnike s propuhom ili sobe s visokim stropovima.

Kako biste uštedjeli energiju, važno je spriječiti gubitak topline kroz donju stranu poda, a postoji nekoliko strategija koje možete primijeniti. Kada se PEX cijevi za grijanje ugrađuju u betonsku ploču, uobičajeno je postaviti reflektirajuću podlogu ispod ploče. Kada se cijevi ugrađuju u sloj betona na vrhu ploče, podloga obično ide između betona i postojeće ploče. Kada postavljate cijevi za zračenje grijanja ispod podloge provlačenjem kroz rupe u gredama, uvijek bi trebala postojati barijera zračenja pričvršćena na donju stranu greda. Pregrada čini instalaciju isplativijom maksimiziranjem količine topline koja dolazi u prostoriju kroz pod i smanjenjem temperature potrebne za učinkovito grijanje. To znači da trebate koristiti manje energije da bi vam bilo ugodno.


(Admir O.)