Ali kada bismo pričali o jugoslovenskim horor filmovima, njih bismo mogli nabrojati na prste. Pravih i kvalitetnih horora nije bilo mnogo za vrijeme socijalističkog režima, budući da taj žanr nije bio posebno popularan i cijenjen.

Uprkos tome što ovaj žanr nije bio dominantan na prostorima bivše Jugoslavije, nekoliko filmova je uspjelo da se izdvoji i ostavi trajno sjećanje na ljubitelje horora, a i na one koji su tada te filmove prvi put gledali.

U nastavku vam donosimo neke od poznatih jugoslovenskih horor filmova koji su do danas ostali kultni klasici i koji su mnogima ostavili trajne traume.

Leptirica (1973)

Jedan od najpoznatijih jugoslovenskih horor filmova, "Leptirica", je adaptacija pripovijetke "Posle devedeset godina" srpskog pisca Milovana Glišića. Pripovijetka se temelji na narodnoj predaji o vampiru Savi Savanoviću, koji je nastanjivao vodenicu u selu Zarožje kraj Bajine Bašte. Zanimljivo je da je ova vodenica i danas netaknuta i jedna od najpoznatijih turističkih lokacija ovog područja.



"Leptirica" slovi za jedan od najstrašnijih i prvih filmova strave bivše države, a postoji priča i da je tokom premijere televizijskog prikazivanja u Makedoniji jedan muškarac umro od straha doživjevši srčani udar. Radnja se odvija u malom selu koje terorizira vampir. Film je poznat po svojoj jezivoj atmosferi i inovativnom pristupu prikazivanja straha. Režirao ga je Đorđe Kadijević, koji je uspio da dočara mračnu i napetu atmosferu srpske mitologije i folklora.

I dok je u vrijeme kada se pojavio ovaj film za jugoslavensku publiku "Leptirica" bila film koji je širio strah i trepet među gledateljima, sada, godinama nakon njegovog izlaska, "Leptirica" ipak izgleda kao jedan prosječni televizijski film. Jednom savremenom ljubitelju filmova i horora teško da može utjerati strah u kosti, jer su te strašne scene sada, blago rečeno, komične.



Mnogima je ovaj film ostao urezan u sjećanje, a ovo su samo neki od komentara o ovom filmu: 
"Ovaj film mi je trauma iz djetinjstva", "Djetinjstvo mi upropastio", "Imao sam noćne more mjesecima"

Sveto mesto (1990)

Ovaj film je još jedno remek-djelo autora Đorđeta Kadijevića. Film "Sveto mesto" baziran je na priči Nikolaja Gogolja "Vij". Radnja se vrti oko teologa koji mora provesti tri noći pored tijela mlade veštice. Atmosfera filma je izuzetno mračna, a Kadijević koristi minimalne specijalne efekte da bi stvorio maksimalan strah.

U ovom filmu, student teologije Toma vraća se sa vašara sa još dvojicom drugova. Prinuđeni su da na putu zanoće na salašu kod babe, za koju se ispostavlja da je vJeštica. Ona jaše Tomu sve dok ovaj ne počne izgovarati molitvu 'Oče naš', nakon čega ona padne s njega. Tada ju on ubije, nakon čega se vJeštica pretvara u prelijepu djevojku. On u daljini čuje dolazak crnih kočija i zbog toga pobjegne sa mjesta događaja. Ubrzo nakon toga, bude pozvan da tri noći zaredom bdije i molitve čita nad tijelom Katarine, umrle kćeri bogatog vlastelina. Stigavši na odredište, mladić vidi da je pokojnica upravo ona djevojka koju je ubio. Svi njegovi pokušaji da izbjegne bdenje su uzaludni.



Film "Sveto mesto" ostao je uglavnom neprimijećen, najvjerojatnije zbog toga što se pojavio pred sam početak svog haosa na prostorima bivše Jugoslavije, smatra Dejan Ognjanović, koji slovi za jednog od najvećih stručnjaka za horor u Srbiji. Film zbog tog cijelog haosa nije mogao parirati stvarnom strahu i prijeziru koji su tada zaposjeli ovdašnje prostore.

Izbavitelj (1976)

Film "Izbavitelj", u režiji Krste Papića, je adaptacija romana "Izbavitelj" ruskog pisca Aleksandra Grina. Radnja se odvija u neodređenom gradu srednje Europe 1930-ih, kada vlada velika ekonomska kriza. Siromašni pisac Ivan Gajski zaljubi se u Sonju, kćerku profesora Boškovića, te istovremeno otkriva da vlast u gradu preuzima posebna vrsta štakora koja ima sposobnost uzimanja ljudske fizionomije. Na čelu štakorske organizacije je tajanstveni Izbavitelj.



"Izbavitelj" je prvi hrvatski i jugoslavenski film u žanru fantastičnog horora te je kao takav vremenom stekao kultni status. Gotovo dvadeset godina kasnije, Papić je snimio remake pod naslovom "Infekcija". Ovo je jedan od rijetkih jugoslavenskih filmova koji se bavi temom invazije i manipulacije, s mračnom atmosferom i jezivim prikazima.

Čovjek koga treba ubiti (1979)

"Čovjek koga treba ubiti" je jugoslovenski film iz 1979. godine u režiji Veljka Bulajića. Ovaj historijsko-fantastični film prikazuje legendu o Šćepanu Malom, crnogorskom vladaru misterioznog porijekla. Priča je smještena u 18. vijek i prati Šćepana, kojeg Satana šalje iz pakla da uspostavi ravnotežu moći među zemaljskim silama. On preuzima identitet ruskog cara Petra III i dolazi u Crnu Goru, gdje stiče povjerenje naroda i postaje njihov vođa. Međutim, Šćepan počinje da razvija ljudske emocije i sve više se vezuje za narod koji vodi, što ga postavlja u sukob sa njegovim paklenim poslanjem.



Film je bio jugoslovenski kandidat za Oskara za najbolji strani film, ali nije dospeo u uži izbor. Ipak, osvojio je nekoliko nagrada, uključujući bronzanu arenu za režiju i srebrnu arenu za scenografiju na Pulskom festivalu, kao i prvu nagradu na Pariškom festivalu fantastike 1980. godine. Uloge tumače Zvonimir Črnko, Vladimir Popović, Ranko Kovačević, Dušica Žegarac i drugi.

Već viđeno (1987)

"Već viđeno" je jugoslovenski psihološki triler iz 1987. godine, režiran i napisan od strane Gorana Markovića. Film spaja elemente psihološke drame i horora, a u glavnoj ulozi je Mustafa Nadarević. Radnja filma prati Mihaila, nekada talentiranog pijanistu koji sada radi kao nastavnik klavira. Mihailo vodi usamljeni život sve dok ne upozna mladu učenicu Olgicu, što probudi njegova potisnuta sjećanja i traume iz prošlosti. Njihov odnos dovodi do niza tragičnih događaja koji eskaliraju u horor elemente filma.



Film je poznat po svojoj atmosferičnoj režiji i dubokoj psihološkoj analizi glavnog lika. Dobio je Zlatnu arenu za najbolji film na Filmskom festivalu u Puli 1987. godine i bio je uvršten na listu 100 najboljih europskih horor filmova prema Britanskom filmskom institutu. To se sigurno nije dogodilo tek tako jer je riječ o doista odlično napravljenom hororu.

(Aldin B.)