Zato je pravo vrijeme da se prisjetimo najvećeg prevaranta u historiji nogometa, čovjeka koji je uspio nasamariti brojne klubove – neponovljivog Carlosa Henriquea Kaisera.

Vjerovali ili ne, ovaj čovjek je više od 20 godina “igrao” kao napadač, a nikada u karijeri nije postigao gol. Nevjerovatnim šarmom i trikovima, kao glavnim oružjem, svaki put bi natjerao velike klubove da mu ponude ugovor!

Milioni djece širom svijeta, posebno u Brazilu, maštaju o tome da će jednog dana biti profesionalni nogometaši. Igrati kao Romario, Ronaldo, Zidane ili Messi, uživati u brzim i skupim automobilima, provoditi se u društvu lijepih djevojaka… Velika većina, kada shvati da ne posjeduju talent potreban za tako nešto, jednostavno odustanu. Carlos Henrique nije. Zbog velikog broja prijatelja živio je i zarađivao kao prevarant.

Nemojte misliti da je ovaj Brazilac karijeru proveo u amaterskim ili niželigaškim klubovima. U svom CV-ju ima klubove poput Vasca da Game, Fluminensea, Botafoga, Flamenga, francuskog Ajaccia i meksičke Pueble. Ovo nije još jedna priča o potrošenom talentu i karijeri punoj ozljeda. Ovo je unikatna prevara.

Kao mladić Kaiser je bio prijatelj s legendarnim brazilskim nogometašima kao što su Romario, Edmund, Renato Gaucho i još poprilično puno igrača. Kretao se u takvim krugovima, te je to znao itekako dobro iskoristiti. Kada bi netko od gore spomenutih dobio angažman u nekom klubu počeo bi nagovarati sportskog direktora i trenera da dovede mladog i talentiranog Kaisera koji ne košta puno novca. Vodstvo kluba je poslušalo velika igračka imena te bi Kaiser došao na probu od tri mjeseca.

Po dolasku je tražio mjesec dana da se dovede u fizičku spremu i samo trčao krugove po atletskoj stazi. Kada bi došlo vrijeme da mora ozbiljno trenirati rekao bi nekome od igrača da mu doda loptu u prvoj minuti on bi ju šutnuo i srušio se u izmišljenim bolovima.

“Tražio bih već u prvoj minuti da mi neko doda loptu. Onda bih je šutnuo prvom igraču do sebe i uhvatio se rukama za zadnju ložu. Uzviknuo bih od bola i srušio se na travu. Oporavak bi trajao još najmanje mjesec, mjesec i pol. Znate, u to doba nije bilo magnetnih rezonanci i medicinska tehnologija nije bila toliko razvijena. U nekim stvarima vjerovalo se na riječ nogometaša. A tu sam uvijek bio u prednosti”, ispričao je Brazilac.

Razvijao je i prijateljstvo sa saigračima zato što je imao puno više slobodnog vremena od njih pa je radio neke zanimljive stvari. “Kako nisam igrao utakmice, došao bih u hotel tri, četiri dana prije, iznajmio bih desetak soba i u svaku od njih doveo djevojke, koje su čekale igrače. Kad bi moja ekipa došla, nisu imali potrebu izlaziti u potragu za djevojkama. Sve bi ih čekalo u hotelu”, otkrio je.

Jako puno ljudi iz nogometnog svijeta je mislilo da ima poteškoća s povredama i suosjećalo je s njim. On je za to vrijeme na temelju bogatog CV-ja i novčanika izlazio i bio s brojnim pripadnicama ženskog spola. Kako su svi njegovi prijatelji igrali u Evropi, i on je mislio da je predodređen za to. Otišao je na temelju bogatog životopisa u francuski Ajaccio, te se susreo s najvećim izazovom u karijeri.

Navijači francuskog kluba su dočekali prvog Brazilca ikada u velikom broju, čak njih hiljadu je došlo na predstavljanje. Kaiser je umjesto da pokaže svoju tehniku s loptom napucao sve lopte u tribine, te opet trčao krugove oko staze i mahao navijačima.

U dvadeset godina karijere zaradio je puno novca, skupio tridesetak nastupa i postigao – nula golova, prenosi Raport.


(Admir O.)