I sam sam predstavnik te grupe fudbalskih sladokusaca koji će reći kako se na Otoku igra najljepši fudbal (što i nije neka javna tajna), ali matematika je konkretna i jasna. Engleskih klubova nema na ozbiljnoj evropskoj sceni već nekoliko godina, od one posljednje titule koju je Chelsea osvojio u grotlu minhenske Alianz Arene od prije četiri godine.

Ako se po jutru dan poznaje, od ljeta nas očekuje najzanimljivija sezona u historiji ligaškog fudbala, ne samo u Engleskoj, nego općenito. Osim toga, Englezi bi napokon mogli ozbiljnije parirati neprikosnovenim Špancima i na evropskoj mapi. Ako gledamo unazad, od 2005. pa do 2012. godine (sa izuzetkom 2010. godine), barem jedan engleski klub je igrao finale Lige šampiona. Liverpool, Arsenal, Liverpool, Manchester United i Chelsea, Manchester United, Manchester United i Chelsea. Bile su to godine u kojima su klubovi iz Premiershipa bili vladari u evropskom fudbalu. Od tada ne znaju za uspjeh, što zbog španskih klubova, što zbog loše forme i igara klubova sa Otoka u Evropi.

Razlozi za konstataciju da nas od ljeta čeka najzanimljivija liga u historiji klupskog fudbala su jednostavni i jasni. Treneri, menadžeri. Jose Mourinho u Manchester Unitedu, Pep Guardiola u Manchester Cityju, Jurgen Klopp u Liverpoolu, Antonio Conte u Chelseaju, Arsene Wenger standarno (starosjedilački) u Arsenalu, Claudio Ranieri u Leicesteru, Mauricio Pochetino u Tottenhamu... Sva fudbalska trenerska krema na jednom mjestu. Spektakl u najavi. Bajka za sve ljubitelje najbrže, najatraktivnije, najzanimljivije lige na svijetu. 

Jose Mourinho, Manchester United

Za Special Onea je sve počelo na Old Traffordu prije 12 godina, kada je sa svojim Portom izbacio United iz Lige šampiona. Fergijev tim je imao prolaz, ali je pred sami kraj meča Costinha naletio na jedan odbijanac iz slobodnjaka i poslao Porto u četvrtfinale, a navijačima Uniteda pripremio hladan tuš. Sol na ranu im je stavio tada mladi Mourinho koji se poprilično izradovao sa svojim igračima i pomoćnicima prije ulaska u tunel Old Trafforda. Ostalo je historija. Porto je suvereno stigao do finala i osvojio Ligu prvaka tako što je deklasirao Monaco.

Portugalac se uvijek volio vraćati na Teatar snova, a same brojke međusobnih omjera sa legendarnim Alexom Fergusonom kažu zbog čega je Mourinhu Old Trafford bio omiljeni stadion, i bez obzira što je bio trener Chelseaja. Portugalac nije ranije krio da mu je želja da jednog dana naslijedi Fergusona i preuzme United. Nije ga naslijedio direktno, ali je preuzeo kormilo posrnulog Manchester Uniteda koji već tri godine ne liči na sebe, zahvaljujući Davidu Moyesu i Louisu van Gaalu, koji su svoje loše rezultate pravdali nedostatkom vremena, i bez obzira što su kombinovano za tri godine potrošili 400 miliona eura. 

Nakon bajkovitih priča u Portu i Interu, pa jednim dijelom i u Chelseaju (iako mu je Abramovič u dva navrata uručio otkaz), te nešto lošijeg trenerskog iskustva sa Real Madridom, djeluje kao da je Jose Mourinho spreman za neke nove podvige. Djeluje da je na Old Trafford stigla reinkarnacija onog mladog Mourinha koji je u proljeće 2004. godine skakao po travnjaku Old Trafforda proslavljajući Costinhin gol i plasman u četvrtfinale Lige prvaka. Brojni su oni koji će reći da Special One nije za Old Trafford, ali je činjenica jedna - teško da može biti lošiji od Moyesa i Van Gaala. S Fergusonom svakako nema poređenja. Proći će još godina i godina kada će se na Old Traffordu pojaviti neki novi fudbalski Mojsije, a United je u svojoj historiji imao samo dvojicu takvih. Sir Matt Busby i Sir Alex Ferguson.

Pep Guardiola, Manchester City

Gdje je Guardiola tu su i jaki klubovi. Barcelona i Bayern su imali nevjerovatne rostere, pa su brojni oni koji će reći kako Pep nikada neće trenirati prosječne klubove, nego će uvijek težiti za ekipama koje već imaju izgrađen tim. Opet, s druge strane, činjenica je da su i brojni drugi treneri, kao i Guardiola u Barceloni, imali šta su poželjeli, ali nisu napravili rezultate kakve je napravio nekadašnji igrač i trener Blaugrane. Pep je sa Barcom osvojio bukvalno sve.

Klubu sa Etihada je neuspjeh sve osim prvog mjesta, pa tako vrlo često mijenjaju trenere. Bilo je jasno da ove sezone neće osvojiti titulu u Premier ligi, pa je također već tokom same sezone bilo jasno da će Manuel Pellegrini na klupi biti zamijenjen Pepom Guardiolom, kojem baš i nije za rukom pošlo da na Alianz Areni instalira Barcelonin sistem igre. Jeste pošlo za rukom u Bundesligi, koju bi Bayern svakako osvojio i bez Pepa, ali za Evropu je bilo potrebno nešto mnogo više od toga.

Još uvijek je mala nepoznanica kako će izgledati menadžerska karijera Pepa Guardiole na Etihadu, ali s obzirom šta je napravio na Nou Campu i u Munchenu, nije teško pretpostaviti da će upravo Pep biti glavni konkurent Mourinhu za titulu prvaka Engleske. Stari duel, ali na nekom drugom mjestu. Stari prijatelji iz Barcelone, ali na nekom drugom mjestu. Stari protivnici i nekadašnji treneri Real Madrida i Barcelone, ali na nekom drugom mjestu, u nekoj drugoj fudbalskoj dimenziji.

Jurgen Klopp, Liverpool

Ko je imalo pratio rad karizmatičnog Nijemca jasno mu je da Klopp nije trener koji će vam odmah donijeti rezultate, posebno kada mu omogućite posao u Liverpoolu, klubu koji punih 26 godina čeka titulu prvaka Engleske. Sjetit će se toga mnogi koji su pratili rad Kloppa u Mainzu, a posebno Borussiji iz Dortmunda.

Klopp je u prvim godinama svog rada u Dortmundu sklapao tim, a onda su napokon stigli rezultati u vidu dvije uzastopne titule u Njemačkoj i finala Lige prvaka. Bayern je po običaju uvijek bio prejak za Dortmund, barem nakon tih godina kada se šampionska pjesma Njemačke svirala i pjevala u gradu Milionera. 

Klub sa Anfielda je najavio brojna pojačanja tokom ljeta, a ta kupovina je već počela. Ostaje da vidimo kako će to Klopp posložiti, ali da može pobijediti i nositi se sa onim najjačim, Klopp je to pokazao u više navrata u prošloj sezoni. Pitajte navijače Chelseaja, Manchester Uniteda i Manchester Cityja i sve će vam biti jasno. The Normal One bi mogao pomrsiti račune dvojcu iz Manchestera. Ako opet ne bude proklizavanja nekog novog Gerrada.

Arsene Wenger, Arsenal

Iako je trener sa ubjedljivo najdužim stažom u jednom engleskom klubu, Arsenu Wengeru i njegovom Arsenalu se ne piše dobro ukoliko nastavi po starom. Kada kažemo po starom, mislimo na čudnu transfer politiku kluba koji važi za jedan od najbogatijih sportskih kolektiva na Planeti. Četvrta mjesta i redovno ispadanje u osmini finala Lige prvaka nisu ono što će zadovoljiti navijače Topnika. Uostalom, navijači Arsenala su pred sami kraj sezone izrazili svoje nezadovoljstvo tokom utakmice protiv Norwicha, kada su poručili da je vrijeme da se Wenger povuče, što je ovaj izričito odbio kao da se radi o vlasniku, direktoru i menadžeru kluba iz Londona.

Čak i prvo Arsenalovo pojačanje tokom ovog prelaznog roka govori da će transfer politika kluba sa Emiratesa biti vrlo slična kao i prethodnih nekoliko godina. U klub je za veliki novac stigao Granit Xhaka, a ukoliko se transfer putovanje tokom ovog ljeta za Arsenal završi samo na tom transferu, što ne bi bilo neko spektakularno iznenađenje, onda se može očekivati novi bijes kod navijača Arsenala.

S obzirom da Arsene Wenger nikada u ligaškim utakmicama nije pobijedio Josea Mourinha, te negativne brojke u međusobnim omjerima protiv Pepa Guardiole, može se reći da Arsenal neće biti konkurent dvojcu iz Manchestera ukoliko se drastično nešto ne promijeni. Wenger sigurno neće napustiti klupu Topnika, pa je teško očekivati takvu vrstu promjene. U nikad izjednačenijoj sezoni Arsenal nije uspio osvojiti titulu koju čeka još od vremena kada je Grčka bila prvak Evrope (završili drugi iza Leicestera), tako da je potpuno nerealno očekivati da će Arsenal biti ozbiljan konkurent za titulu, a ove sezone bi im vrlo lako mogla promaći i Liga prvaka, ako se ne desi nešto radikalno.

Antonio Conte, Chelsea

Antonio Conte će biti možda i najveća nepoznanica. Čovjek koji je dokazao da je dobar trener, što sa Juventusom što sa reprezentacijom Italije koju će voditi još na predstojećem EURO-u, pokušat će da vrati Abramovičev tim na put s kojeg je skrenuo prošle godine. Da Talijani mogu donijeti dobro Chelseaju govori posao kojeg je obavio Roberto di Matteo, koji se sa Plavcima 2012. godine osvojio Ligu prvaka, a onda kako to obično biva kod Abramoviča, vrlo brzo dobio otkaz.

Još je veća misterija kako će trgovati Chelsea tokom ovog prelaznog roka, ali činjenica je da sigurno neće mirovati, jer sezona koju imaju iza sebe se mora na sve načine ispraviti. Pitanje je kako će se Antonio Conte uklopiti u engleski fudbal, iako je to trener kojem ne bi trebao biti problem prilagođavanje u bilo kojoj ligi. Vrijeme će pokazati da li je stvoren samo za treniranje klubova u Italiji.

Uz dužno poštovanje prema Conteu, teško da će i on moći parirati dvojcu iz Manchestera, tako da je neka realnija opcija da se Chelsea sa Liverpoolom i Arsenalom bori za treću ili četvrtu poziciju.

Claudio Ranieri, Leicester City

Iskusni talijanski lisac je već dokazao da je trener kakvog bi poželjeli svi u svojim klubovima. Čovjek koji je godinama važio za nekoga ko nikada nije osvojio titulu, nedavno je začepio usta svim svojim kritičarima kada je sa Lisicama osvojio titulu prvaka Engleske, što je vjerovatno jedno od najvećih iznenađenja u fudbalu svih vremena.

Brian Clough i Kenny Dalglish, sa svojim Forestom i Blackburnom, jedino bi mogli stati na crtu Ranieriju koji je od kluba koji se bori za opstanak i kojeg je prije godinu dana jedva spasio Nigel Pearson napravio šampionski kolektiv.

I sam Ranieri je svjestan da se teško može ponoviti bajkovita sezona koja je iza nas, pa je izjavio kako će se Leicester u sezoni koja je pred nama boriti za top 10. Ono što je jasno, u slučaju neuspjeha uvijek ga čeka posao selektora u reprezentaciji Italije, kako su mu obećali ljudi iz tamošnjeg saveza.

Veliku ulogu igra i sami roster kojeg će Leicester imati na početku naredne sezone, jer su sve češće priče da bi klub mogao prodati Vardyja, Mahreza, Kantea i neke druge fudbalere, iako su svi kategorično izjavili kako će King Power biti njihov dom i naredne sezone.

Mauricio Pochettino, Tottenham

Argentincu je umalo pošlo za rukom da osvoji titulu sa Spursima, ali su pred sami kraj šampionata uslijedili veliki kiksevi, tako da je Tottenham završio tek na trećem mjestu iza vječitih rivala, Arsenala. Sve su češće izjave i komparacije Pochettina sa Alexom Fergusonom, pa je tako jedno vrijeme bilo govora da bi upravo Argentinac mogao biti novi trener Manchester Uniteda. Ipak, to se nije dogodilo, a Pochettino je produžio vjernost Tottenhamu na još nekoliko godina.

Harry Kane je jedan od glavnih kandidata da na ljeto promijeni sredinu, pošto se za njegove usluge zanimaju gotovo svi najjači klubovi na Otoku. Dele Alli je otkrovljenje sezone, pa se očekuje da će i naredne sezone biti jedna od glavnih poluga Tottenhama.

Pochettino je svakako budućnost Tottenhama, te bi mogao biti favorit iz sjene koji bi mogao pomrsiti račune najjačim klubovima, ukoliko Levy ne odluči da ga otpusti, kao što je otpustio Redknappa prije nekoliko godina kada je Tottenham zaista imao sjajan tim.

Ima engleski Premiership još sjajnih menadžera koji su dokazali da znaju praviti odlične rezultate i sa nešto manjim timovima. Jedan od njih je Ronald Koeman, koji je završio kao peti sa svojim Southamptonom, te izborio nastup u Europa ligi. Svakako ne treba zaboraviti ni Alana Pardewa, koji je vodeći Newcastle bio u samom vrhu tabele, a onda je odlučio da pređe na klupu Crystal Palacea. Palace je stigao do finala FA kupa, a Newcastle je ispao iz lige. Nekadašnji i sadašnji treneri West Hama, Sam Allardyce i Slaven Bilić, također važe za sjajne stručnjake. Big Sam je spasio Sunderland od ispadanja, iako se nalazio u veoma teškoj situaciji, dok Slaven Bilić iza sebe ima sjajnu debitantsku sezonu kada je umalo izborio Ligu prvaka sa West Ham Unitedom. Još jedno veliko trenersko ime stiglo je na Otok, a to je nekadašnji trener Napolija i Intera, Walter Mazzarri. On će od ljeta biti novi menadžer Watforda.

Nova sezona u engleskoj Premier ligi počinje 13. augusta, te nas vjerovatno očekuje jedna od najzanimljivijih sezona ne samo u engleskom fudbalu, nego klupskom fudbalu uopće. Mourinho, Guardiola, Klopp, Wenger, Conte, Ranieri, Pochettino, Koeman, Pardew, Allardyce, Bilić, Mazzarri... Sveti fudbalski rat na Otoku.

Novinar: Haris Ahbabović