Veliku buru u Bosni i Hercegovini izazvala je ova izjava predsjednice Hrvatske, koja je dodala da Bosna i Hercegovina na taj način predstavlja prijetnju za Republiku Hrvatsku.

Zanimljivo. Zanimljivo je i to da su se prije par mjeseci istim stvarima zabavljali ovdašnji političari koji su tvrdili kako tzv. islamski fundamentalizam predstavlja najveću prijetnju Bosni i Hercegovini, pa smo se olako igrali sa terminima terorističkih napada gdje god da pukne obična petarda u BiH. Sa druge strane, niko se nije pozabavio četničkim skupovima po Višegradu. Valjda to nije ekstremizam, nego obična folklorna pripredba za osnovce.

Kolinda Grabar - Kitarović, predsjednica Hrvatske, istakla je prije nekoliko dana kako se "ne može miješati u rad lokalne samouprave" zbog ustaškog pozdrava koji se našao na tabli u Jasenovcu. Zato se predsjednica Hrvatske može miješati u stvari koje se tiču druge zemlje i može komentarisati vjerske običaje pojedinih ljudi u BiH nazivajući ih "opasnim", ali ne može da zabrani ustaški pozdrav na tabli u običnom zaseoku. 

Ako ćemo realno, predsjednica susjedne Hrvatske je upravu. Bosna i Hercegovina je zemlja terorista i opasnih ekstremista koji prijete po stabilnost, ne samo Hrvatske, nego i cijelog regiona. Teroristi koje Planeta do sada nikada nije vidjela.

Jedan od tih terorista je odgovoran za krvavi pokolj u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine kada je ubijeno i izmasakrirano gotovo 100 ljudi. Dario Kordić je za taj zločin dobio 25 godina zatvora, a kada je po izvršenju kazne stigao u Zagreb kao neka nova verzija katoličkog sveca, dočekala ga je masa koja je slavila lik i djelo Darija Kordića.

Početkom devedesetih godina, predsjednice susjedne nam zemlje, došlo je do teškog granatiranja Gornjeg Vakufa gdje su većinu stradalih činili bošnjački civili. Oni koji su se tada zvali "osloboditeljima od fundamentalista" su tvrdili da isti drže Gornji Vakuf, međutim nekoliko godina kasnije službeno je rečeno da je to bila obična laž. U tom kontekstu se spominju imena (ponovo) Darija Kordića, Luke Šekerije, Tihomira Blaškića i nekih drugih "osloboditelja" koje danas možemo nazvati ljudima koji su terorizirali i ubijali stanovnike Gornjeg Vakufa.

U januaru i februaru 1993. godine teroristi o kojima priča Kolinda Grabar - Kitarović su izmasakrirali 43 Bošnjaka u okolini Busovače. Sva sela koja su napadnuta su do temelja spaljena.

U istoj godini, samo par mjeseci kasnije, isti teroristi koji predstavljaju prijetnju okolnim zemljama, kako reče šefica Hrvatske, su ubili oko 170 Bošnjaka Viteza. Dana 18. aprila 1993. godine, tanker koji je sadržavao pola tone eksploziva je eksplodirao blizu džamije u Starom Vitezu, uništavajući kancelarije ratnog predsjedništva bh. vlasti u Vitezu, te ubijajući najmanje šest ljudi i ranjavajući 50 osoba. Haški tribunal je prihvatio da se ova akcija može definisati kao čisti terorizam počinjen od strane elemenata unutar hrvatskih snaga koje su napadale bošnjačku populaciju Starog Viteza. Dakle, to su te terorističke prijetnje o kojima priča predsjednica susjedne nam zemlje.

Selo Putiš nedaleko od Busovače je napadnuto 15. aprila 1993. godine. Maskirani hrvatski vojnici su napali selo Očehnići ispaljujući zapaljive metke u kuće. U roku od pola sata sve bošnjačke kuće su zapaljene. Stanovnici su bili nenaoružani i nisu pružali nikakav otpor. Prema riječima očevidaca, Paško Ljubičić, kasnije optužen za ratne zločine od strane Haškog tribunala, je bio vođa jedinice koja je napala selo, a naredbu za napad je dobio od brigadira Duška Grubešića, komandanta brigade HVO-a Zrinjski. Naredba je glasila da se "muslimani očiste" iz tog područja. To su ti teroristi o kojima priča predsjednica susjedne nam zemlje.

Slično je bilo i sa selima u okolini Kiseljaka. Kada su posmatrači ECMM-a posjetili sela, zatekli su gotovo opustošena sela bez Bošnjaka, čije su kuće bile zapaljene, te su zaključili da se desilo etničko čišćenje tog područja. Haški tribunal je utvrdio da je Dario Kordić bio uključen u taj čin, u općini udaljenoj 25 kilometara od Busovače. Napadi su se desili dva dana nakon napada na bošnjačka sela u Lašvanskoj dolini, po istom šablonu napada na Bošnjake u Centralnoj Bosni. Blaškić ne bi pokrenuo napade bez političke saglasnosti, što je podrazumijevalo odobrenje od hrvatskog rukovodstva u području Srednje Bosne na čelu sa Darijom Kordićem. To su ti teroristi o kojima priča predsjednica susjedne nam zemlje.

Haški tribunal je prihvatio tezu da je pijacu u Zenici granatirao HVO 19. aprila 1993. godine iz sela Putičevo, udaljenog 15 kilometara od Zenice, tom prilikom ubijajući 15 i ranjavajući 50 civila. Granate su doletjele u tri naleta po dvije, u 12:10, 12:24 i 12:29 sati. Radilo se o profesionalno urađenom artiljerijskom napadu urađenom uz pomoć posmatrača. Dva danska člana ECMM-a su posjetila scenu masakra odmah nakon granatiranja i fotografisala mjesto zločina. Na fotografijama su prikazane scene devastacije pijace, razbacana tijela na zemlji, uništeni automobili i autobusko stajalište, te oštećene zgrade. Hrvati su okrivili Srbe za masakr, ali je Haški tribunal odbacio takve tvrdnje u predmetu Kordić. To su ti teroristi o kojima priča predsjednica susjedne nam zemlje.

Gospođo Grabar - Kitarović, ako ste u svojim nedavnim izjavama mislili na Tihomira Blaškića, Darija Kordića ili Marija Čerkeza, onda vam se mi Bošnjaci, koji drastično mijenjaju svoje praktikovanje islama (predsjednica Hrvatske je valjda stručnjak za monoteističke religije) i oblačenje, izvinjavamo jer smo vas pogrešno razumjeli. Opsrostite nam Kolinda, u Bosni i Hercegovini su zaista živjeli teroristi i još uvijek žive.

Novinar: Haris Ahbabović