Diskriminacija muškaraca, da li ona uopće postoji? Da li to je skrivena istina ili samo obični mit koji je ispraćen brojnim predrasudama? Šta je to gdje su muškarci diskriminirani i da li su više diskriminirani u odnosu na žene? To su teme o kojima smo razgovarali sa stručnjacima, ali i ljudima iz javnog života koji su sa nama podijelili svoje viđenje ovog "problema".

Za Source.ba portal su govorili Jasmina Dizdarević, psihologinja iz Sarajeva, Aleksandra Petrić, predsjednica fondacije Udruženje žene Banja Luke, te muzičar Al Dino i glumac Adnan Hasković.

"O tome do sada nisam specijalno razmišljala niti mi je ijedan muškarac rekao da osjeća neki vid diskriminacije, čak mi i žene o tome ne govore. Šta znači sama diskriminacija jednog pola u odnosu na drugi? To znači da ga uskraćujete u elementarnim stvarima na koje on ima apsolutno pravo bez obzira na pol. Krugovi u kojima se ja krećem su podjednako zastupljena oba pola, tako da nisam osjetila neku diskriminaciju, na poslu, u društvu ili nekim zvaničnim skupovima. Ta diskriminacija može postojati, ali je u vašoj ličnosti hoćete li je katastrofalno doživjeti, ili ćete to shvatiti na drugi način. Možda je to stvar nekog odgoja ili vaspitanja, da neke stvari koje možda drugu primjećuju, a vi jednostavno ne primjećujete", rekla je za Source.ba portal Jasmina Dizdarević.

"Sigurno da postoji diskriminacija nad muškarcima, ali mislim da takva diskriminacija nije zasnovana na rodu u kontekstu da se muškarcima ne omogućava ljudsko pravo jer su muškarci. Sa druge strane, u odnosu na žene imamo mnogo više primjera. Nijednog muškarca u praksi, prilikom zapošljavanja, niko nije pitao da li namjerava zasnovati porodicu, da li se brine o tome i slično. Žene redovno dobijaju ta pitanja. Postavlja im se pitanje da li namjeravaju rađati djecu, koliko imaju djece, hoće li se udavati, a spominjali su se i neki testovi na trudnoću. Kada su u pitanju javne funkcije, nemate primjer postavljanja sličnih primjera muškarcima. Sa druge strane se političarkama redovno postavljaju takva i slična pitanja", poručuje za naš portal Aleksandra Petrić.

"U mom poslu diskriminacija muškaraca je veoma došla do izražaja. U odnosu na pjevačice mi smo diskriminirani jer se sada muzika više gleda, nego što se sluša. Mi ne može ugraditi nikakve silikone, dalje ne možemo da se ogolimo. Muško tijelo nije lijepo kao žensko, tako su pjevačice u velikoj prednosti. One mogu sebi da dodaju te dodatke i da se dorađuju, dok mi pjevači ne možemo. Nama samo ostaje da imamo dobar glas i dobru pjesmu. Kod njih to nije potrebno. One imaju mnogo pregleda na YouTubeu, ali imaju veoma malo presluha", rekao je za Source.ba portal pjevač Al Dino.

"Mojim kolegicama u svijetu glume je zapravo teže jer je Balkan i dalje patrijarhat, pa su one u nezavidnoj poziciji. Mnogo pogrešnih ljudi ponekad zaluta u moju profesiju i koji isključivo ženu vide na seksualni način. Mislim da žene zbog toga uopće nemaju neku prednost. Čak šta više, to im je opterećenje ili teret. Ne znam da li moje kolegice zloupotrebljavaju taj neki seksipil niti sam bilo kada to čuo", kaže za naš portal Adnan Hasković.

Muškarci trpe psihičku torturu u brakovima

Stručnjaci tvrde da je psihička tortura mnogo gora od fizičke, te da brojni muškarci u brakovima trpe psihičku torturu od strane svojih partnerica, te na taj način doživljavaju određeni vid diskriminacije.

"Malo se govori o muškarcima koji trpe nasilje u braku ili svom neposrednom okruženju. Oni možda zbog stida, srama i tog patrijarhalnog odgoja nisu željeli da kažu šta sve doživljavaju u krugu svojih najbližih, da li to bila djevojka, supruga, majka ili kćerka. Ja sam se suočavala s tim, ali su to sporadični slučajevi u našoj sredini. Ipak, ta pojava je prisutna. Ona je jednaka kao i nasilje nad ženama. Koliko je to često, to je sada pitanje. Anonimna anketa bi vjerovatno rekla da muškarci u braku preživljavaju jednu vrstu psihološkog nasilja, ali zbog odgoja djece ne žele o tome da pričaju javno, pa idu na varijantu da je lakše trpiti nego iznositi svoj prljavi veš. To zna biti veoma brutalno. Ne znači da žena mora da udari muškarca, pa da mu pokaže da je jača od njega, nego ta psihološka uvreda može da bude oblik nasilja koji može da donese do teških psihoza", kaže Jasmina Dizdarević.

"Poslije dvije-tri hiljade godina muškog iživljavanja nad ženama i formiranja monoteističkih religija koje su izrazito muške i koje su dale prava muškarcima da tlače žene, a ujedno su im te žene majke, sada su žene u savremenom dobu stigle do nekog načina da se osvete zbog tog milenijumskog tlačenja. U nekim situacijama žene se i danas tretiraju kao roblje ili roba. Ako hoćeš da otvoriš kafić, dovedeš tri zgodne djevojke - konobarice i razradiš kafić. Ako želiš da prodaš auto, tri manekenke ti leže na haubi, auto se odmah bolje prodaje. To je taj seksizam koji se zloupotrebljava kada su žene u pitanju. Uvijek se desi da se neko iz pozicije žrtve pretvori u poziciju agresora. Na Zapadu su žene sada malo i pretjerale u tome. Taj feminizam je nahranio ženski ego. Ja sam više za pričanje o diskriminaciji ljudskog bića. Pogrešno je dijeliti svijet na muškarce i žene. Ispade sada kao da su to nepomirljive različite vrste, kao psi ili mačke", poručuje za Source.ba portal muzičar Al Dino.

"Ne treba mnogo pameti da se zaključi da je psihička bol gora od fizičke boli. Psihički teror je mnogo gori. Imate primjer zloglasnih zatvora gdje se zatvorenici muče upravo na taj neki psihološki način, kao u Guantanamu. Pretpostavljam da neki ljudi i u braku imaju sličan problem. Razumijem obje strane, jer smo svi mi ljudi. Ne znam da li sam nekada doživio diskriminaciju, jer ne znam da li sam bio svjestan toga. Možda je neko to i učinio prema meni, ali toga jednostavno nisam bio svjestan do dana današnjeg", kaže za Source.ba portal glumac Adnan Hasković.

Diskriminacija muškaraca - mit ili istina?

Zanimljive stvari u knjizi "Feminističke taktike posramljivanja muškaraca" napisao je autor te knjige Felix Simon. Između ostalog, tamo se navodi sljedeće:

"Dječaci su danas sistemski diskriminirani u obrazvanju i ocjenjivanju, nastavni programi se feminiziraju i postaju prilagođeni djevojčicama, a rijetke su osnovne škole koje imaju više muških profesora. Nacionalna studija razotkrila nam je da su dječaci sistemski i teško diskriminirani u ocjenjivanju. U svim predmetima osim tjelesnog odgoja u prosjeku imaju za pola boda manju ocjenu u odnosu na djevojčice. Diskriminacija dječaka kroz školovanje rezultira time da danas fakultete završava 50 posto više djevojaka nego mladića.

Muškarci žive kraće, ali još uvijek moraju raditi duže za penziju. Muškarci žive prosječno 72 godine, a moraju raditi do 65. godine. Žene žive 79 godina, a do sada su išle u penziju sa 60 godina. Sredstva koja se uplaćuju iz mirovinskih fondova su potpuno ista. Prosječni muškarac izdvoji u mirovinski fond čak tri puta više od prosječne žene, u odnosu na godine primanja penzije.

Većina izgubljenih radnih mjesta u nedavnoj krizi koja je pogodila Evropu pripada muškarcima, a ne ženama kako nam to mediji sistemski lažno prezentiraju, jer muškarci više rade u privredi koja je izravno pogođena krizom, nego žene koje više rade u državnim i javnim djelatnostima poput školstva, zdravstva, sudstva, državne uprave i socijalne skrbi.

Stalno se potencira priča da su muškarci za isti posao plaćeniji od žena. To je obična laž. Koja budala bi nekoga plaćala više samo zato jer je muškarac? Istina je da muškarci statistčki zarade više, ali samo zato jer u prosjeku rade teže, opasnije, prljavije i stresnije poslove, više terenskih poslova sa više prekovremenih sati koji im zapravo nose manje zadovoljstva u životu. Čak i kada imaju iste plate, posao koji obavljaju često nije isti. Muškarac smije dizati teret od 50 kg, a žena od 15 kilograma. A u pitanju je isto i jednako plaćeno mjesto. Ista su pravila ako muškarac ima 55 godina i 60 kilograma, a žena 80 kilograma i 25 godina starosti", navodi Felix Simon.

Diskriminacija u poslu nad muškarcima

Kada je u pitanju diskriminacija u poslu prema muškarcima, naše sagovornice poručuju sljedeće:

"Što se tiče poslova, mislim da su svi poslovi jednaki za sve. Raniji muškarci su odgajani tako da su oni muškarci, te da im ne doliči da rade neke poslove ili da plaču. Imate mnogo muškaraca koji su emotivni, koji plaču i koji se bore za neke stvari. Meni lično ta figura muškarca ili žene ne znači ništa. Svi smo za sve, svaki muškarac ili žena su podjednako sposobni. Moja percepcija svijesti ne dijeli poslove na takav način, na muške ili ženske poslove. Svi su sposobni za sve", kaže Jasmina Dizdarević.

"Nedavno ste imali slučaj medicinskog tehničara iz Hrvatske koji je podnio zahtjev da se registruje kao babica u porodiljskoj klinici, gdje nije bilo mogućnosti da on obavlja takvu funkciju. To nije bilo uobičajeno da se radi, ali nigdje nije ni pisalo da ta babica mora biti žena. On je insistirao na tome i bio je diskriminisan jer je bio muškarac. On se na kraju izborio, ali je trpio podsmješljive komentare od strane medija i okoline", poručuje Aleksandra Petrić.

Naše sagovornice smo na kraju upitali da li je diskriminacija muškaraca to što pojedine žene koriste svoj seksipil i fizički izgled kako bi lakše stigle do cilja ili kako bi lakše dobile neki posao.

"Žena je naviknuta da joj se zbog šarma više pomogne ili da budete više ljubazniji prema njoj. Isti je slučaj i sa muškarcima. Sve je do ličnosti čovjeka. Mislim da nema bilo kakve prednosti jednih nad drugim u tom pogledu", kaže Jasmina Dizdarević za naš portal.

"To je diskriminacija žene i to treba posmatrati kao okruženje u kojem mi živimo i koje nameće imidž da se žena posmatra iz ugla seksipila, a tek onda iz ugla njenih kvalifikacija. Imate masu konkursa za posao koje traže žene određene dobi, specifičnog fizičkog izgleda i slično. To nije nešto na čemu ona insistira, nego je društvo takvo, pa i poslodavci to tako traže. To je opet potpuna diskriminacija prema ženi", ističe Aleksandra Petrić za Source.ba portal.

Novinar: Haris Ahbabović