Manchester pod Joseom Mourinhom ne bi bio Manchester kada ne bi sve svoje navijače doveo do ludila, pa su tako oni koji simpatišu klub sa Old Trafforda strahovali do posljednje sekunde, ali bukvalno posljednje sekunde, kada je Guidetti promašio zicer za historiju kluba iz Galicije. Navijači Uniteda su se uhvatili za glavu, svi su zanijemili, a zanijemio je i Jose Mourinho koji se nakon toga počeo radovati kao da je upravo osvojio Ligu šampiona. Klapa iz crvenog dijela Manchestera je u finalu, ali su do tog finala hodali po trnju, na ivici visoke stijene.

Brojni navijači Manchester Uniteda, ali i ljubitelji fudbala na Otoku i van njega se pitaju: Šta je potrebno da fudbaleri Josea Mourinha urade pa da glatko dobiju jednu utakmicu i istu mirno privedu kraju? Protiv Rostova je štekalo, protiv Anderlechta je štekalo, a štekalo je itekako i protiv kluba iz Viga. I sami ste svjesni da pobrojani klubovi ne spadaju u najveću kremu evropskog fudbala. Dapače.

Teško je shvatiti neke od Mourinhovih poteza koje Portugalac ove sezone uporno ponavlja, a jedna od tih je ostavljanje Waynea Rooneyja na klupi Uniteda. U kakvoj god da je formi, kapiten Uniteda mora biti u prvih 11. Jose ima neku svoju viziju fudbala. Mnogi će reći da više nije Special One, nego Special Once. Krenimo redom.

1) Wayne Rooney na klupi - teško je to shvatiti u bilo kojoj galaksiji

Kapiten Uniteda je u nemilosti Josea Mourinha kako je Portugalac stigao na Teatar snova. Rooneyjevo neigranje se prvo pravdalo povredama, iako je redovno nastupao za selekciju Engleske, potom se pravdalo na način da se Wayne nije dovoljno oporavio od povrede, a jedna od posljednjih stavki je ta da je Rooney u slaboj formi i da su mu drastično pale brojke. Sasvim je i prirodno da mu padnu brojke kada čovjek nije odigrao ni 50 posto utakmica (kao starter) u ovoj sezoni, zar ne? Svega 35 utakmica ove sezone, što je do sada najmanja brojka za Rooneyja kako je na Old Traffordu. Dvije trećine tih utakmica je počeo sa klupe.

Wayne Rooney je jedan od posljednjih djelića Unitedovog DNK koji je godinama bio prisutan na Old Traffordu u vrijeme kada je klub vodio Sir Alex Ferguson. Rooney je odgojen da živi Manchester United, stoga je to fudbaler koji mora da ima svoje mjesto u prvih 11. Ne može mi niko na ovom svijetu objasniti kako Ander Herrera ima mjesto u ekipi prije Waynea Rooneyja, pa makar i ne igrali na istoj poziciji. Nema priče, to se ne dokazuje. Rooneyjev fudbal je aksiom.

2) Uporna igra bez klasičnog špica nakon Ibrine povrede

Kako je Manchester United sinoć djelovao bezopasno u napadu govori činjenica da je Mourinho igrao sa dva krilna polušpica, iako je grafika uporno tvrdila da je Rashford najistureniji u napadu što uopće nije bilo tačno. Mkhitaryan, koji je igrao tik uz Rashforda i Lingarda, također nije neko ko će cijelo svoje vrijeme tokom jedne utakmice provesti u napadu. On nije klasični napadač. Kratko - jasno.

Koliko je samo centaršuteva i dodavanja sa desne ili lijeve strane sinoć otišlo prema aut liniji, jer nije bilo čovjeka koji bi tu loptu trebao da smjesti u gol. Komedija dobija na jačini kada shvatite da je najopasniji fudbaler sinoć bio Marouane Fellaini. 

3) United je ekipa koja je uvijek igrala sa dva napadača

Ono što Mourinho forsira u svom Unitedu je konstantna igra sa jednim klasičnim napadačem ili igra sa krilnim napadačima bez klasičnog špica, što smo maločas spomenuli. United je ekipa koja nikada nije igrala takav fudbal.

Manchester United je uvijek igrao sa barem dva klasična napadača, a sve je krenulo od ere Alexa Fergusona i napadačkog dvojca Cole - Yorke, a kasnije se nastavilo preko nekih drugih generacija. Jedno vrijeme Ferguson je znao igrati i sa tri klasična napadača. 

Svega 51 gol u 35 utakmica? Chelsea, Tottenham, Liverpool, Manchester City, Arsenal i Everton su ekipe koje su postigle više golova od Uniteda. Čak je i Bournemouth postigao više golova od Mourinhovog Uniteda.

Svi oni koji površno prate fudbal će reći kako Ibrahimović zakaže u nekim utakmicama i kako je prestar za Premiership. Nije problem u Ibrahimoviću, problem je u tome što Mourinho uporno forsira igru samo sa jednim klasičnim špicem, a Zlatan je kroz historiju bio poznat kao neko ko mora da igra u špicu sa još jednim klasičnim napadačem. Ne vjerujete? Pogledajte sve Ibrine brojke u klubovima gdje je igrao u špici sa još jednim napadačem (usotalom, pogledajte njegove brojke u PSG-u gdje je igrao zajedno sa Cavanijem).

4) Lijeva strana Uniteda ne postoji ni u napadu, ali ni u odbrani

Gotovo sve akcije Celte sinoć su išle preko Daleyja Blinda, pa nije teško shvatiti kako je Holanđanin sinoć, kao i u većini slučajeva do sada, bio najslabija karika u odbrani Manchester Uniteda.

Devedeset posto akcija išlo je preko Blinda koji nikako nije mogao da se snađe sa brzim igračima Celte, a osim toga nije ga bilo ni u napadu, kao što je sa druge strane bilo Antonija Valencije, koji je vrlo dobro pokrivao svoju stranu u odbrani, a konstantno je išao u napad.

Pozicija lijevog bočnog igrača, ako ne računamo na povredama sklonog Shawa, je pozicija koja je očajnički potrebna Unitedu i za koju moraju dati lijep novac i kupiti novog fudbalera.

5) Transfer prevara stoljeća - Paul Pogba

Kada si plaćen 100 miliona (pa makar to bilo i kuna) onda nema opravdanja niti za jednu lošu utakmicu. Teško je na prste jedne ruke pobrojati one dobre koje je ove sezone u dresu Uniteda imao Francuz Paul Pogba.

Pogba sinoć također nije pokazao neku naročitu partiju, pa se sve više postavlja pitanje: Da li je Alex Ferguson zaista napravio dobar potez kada se lako odrekao Francuza? Juventus je napravio posao stoljeća. Prodao je Pogbu za ogroman novac, a sada ima još jači vezni red nego što ga je imao kada su ga činili Vidal i Pogba. 

Problem za Pogbu predstavlja i taj što ga Mourinho više koristi povučenije prema odbrani nego što je to u Juventusu činio Allegri koji je Pogbi dao slobodu da se kreće odmah iza napadača. Za igrača koji je plaćen 100 miliona - sezona za zaborav. 

6) Jose ne "gotivi" Engleze

Klupa Uniteda od sinoć je otkrila mnoge karte. Iako nisu svi u nekoj naročitoj formi, jasno je da Jose Mourinho slabo vjeruje iskusnim Englezima u timu Manchester Uniteda.

Tako su mu sinoć na klupi, pored Rooneyja, ostali Smalling, Carrick i Jones. U prvih 11 od Engleza su samo bili mladi Lingard i Rashford. Problem je i to što svi pobrojani fudbaleri ove sezone nemaju zapečaćeno mjesto u početnih 11.

Nije Joseu ovo prvi put da nipodaštava iskusne engleske igrače i legende. Činio je to Jose i u svom drugom mandatu u Chelseaju kada je ignorisao Johna Terryja i Franka Lamparda.

7) Kukavički fudbal

Koliko Jose Mourinho ove sezone igra kukavički fudbal najbolje govori broj remija koje je United upisao samo u Premier ligi. Uredu, neki će reći da United ima samo četiri poraza, ali šta je sa čak 14 neriješenih rezultata?

Sličan fudbal Mourinho je igrao u najvećem dijelu svog boravka u Madridu kada se Real poprilično mučio u velikim utakmicama, a posebno su bile tegobne utakmice protiv Barcelone koja je redovno pobjeđivala Mourinhov Real Madrid. Uostalom, pobjeda od 5:0 na Nou Campu upravo stiže iz te ere, ali i brojke koje kažu da je gotovo sve trofeje pokupila Blaugrana i da im to nikad lakše nije pošlo za rukom.

United u krvi ima napadački fudbal, tako da je tu ekipu gotovo pa nemoguće primorati da igra odbrambeni i destruktivni fudbal. Mourinho to uporno pokušava, a United još uvijek mutira i nimalo ne podsjeća na dane stare slave.

8) Mourinho živi u 2004. godini

Stiče se dojam da je Jose Mourinho zaboravio da radi svoj posao kojeg je radio na klupi Porta, Chelseaja i Intera. 

U Real Madridu to nije išlo onako kako se očekivalo, nije išlo ni u trećoj sezoni drugog mandata u Chelseaju, a ne ide ni sada na Old Traffordu. Brojni na Otoku su skloni reći kako se Jose odavno pretvorio u svog mrskog kolegu Arsenea Wengera i kako se i dalje kiti perjem stare slave.

Mnogi timovi su odavno shvatili sistem po kojem igra Jose, tako da brojni posrtaji Uniteda iz ove sezone nisu neko naročito čudo.

Možda ću biti i previše subjektivan kada kažem da je za mene, do sada, Jose Mourinho potpuni promašaj kada je u pitanju klupa Manchester Uniteda. Jednostavno, lično nisam navikao da gledam ovakav Manchester United. Još kada uzmete u obzir da je čovjek potrošio gotovo 200 miliona eura (kao Wenger za posljednjih sedam-osam godina, iako mu se ozbiljno trese stolica), onda je potpuno razočaravajuće da se United nalazi na tek šestom mjestu u Premier ligi i da se u Ligi Evrope muči protiv prosječnih evropskih klubova.

Teško da sam ove sezone upamtio i jednu utakmicu u kojoj je United podsjetio na stare dane, a tih nekoliko utakmica sam vidio kod Moyesa ili Van Gaala. Kod Mourinha još uvijek nisam. Možda sljedeća sezona donosi neki drugi United, onaj stari fergusonovski United, a možda će samo još jednom pokazati da je Jose Mourinho "prevara od trenera", kako vole reći ljudi na Balkanu. Nekako mi se čini da smo bliži ovoj drugoj opciji. Daj Bože da griješim. Rijetki su oni koji nisu ograničeni na rok trajanja. Vrlo rijetki.

Novinar: Haris Ahbabović