Nekidan gledam film u kojem glumi Jeremy Irons i pomišljam u sebi: "Čovječe, kakva gluma i kakav glumčina". Trenutak nakon toga shvaćam da je upravo taj isti Jeremy Irons jedne godine bio gost Sarajevo Film Festivala. I ne samo on. Kakva su samo velika imena prošetala crvenim tepihom SFF-a. Kakve su filmske ogromnoće dolazile u Sarajevo.

Robert De Niro, Gerard Depardieu, John Malkovich, Daniel Craig, Nick Nolte, Steve Buscemi, Michael Moore, Juliette Binoche, Kevin Spacey, Orlando Bloom, Gillian Anderson, Mickey Rourke, Morgan Freeman, Gaspar Noe, Michael Fassbender, Angeline Jolie, Brad Pitt, Armand Assante, Emile Hirsch, Danny Glover, Benicio Del Toro, Nick Cave, Bono Vox. Kakav Dream Team. Kakva ekipa. Da ti srce stane. Posebno sam inspirisan činjenicom da su u moj grad stigle glumčine kao što su John Malkovich, Steve Buscemi, Kevin Spacey i Morgan Freeman. Gotovo da ne postoji film od spomenute elite, a da ga nisam pogledao.

Treba biti ponekad realan. Treba ponekad odbaciti od sebe onu sujetu i zavist koji ruše sve dobro što se nalazi oko tebe. Koji ruše one lijepe kristale sreće što ti vise iznad glave. Od grada kojeg sam u ratu zapamtio po "gruhanju" granata preko južne strane šume, do grada u koji danas dolazi najveća holivudska krema. Nađite mi ijedan filmski festival u regionu i šire koji je privukao sva pobrojana imena od maločas.

Sarajlijama niko ne može ugoditi. I ne samo Sarajlijama. Bosancima niko ne može ugoditi. Uvijek ćemo u svemu tražiti mahanu, pa ćemo tako reći kako je SFF jeftini skup primordijalne fine gradske raje koja je svojstvena sama sebi i koja je autohtonija od samog Sarajeva. Veća od Sarajeva. Problem je što se u glavama pojedinih papaka to mišljenje razvija poput gorkog korova i koji smatraju da su od Boga postavljeni kako bi baš oni bili alfa i omega svega dobrog što se dešava u ovom gradu i kao da im je dopušteno da imaju pravo na mišljenje. Jedan moj dobar prijatelj, rahmet mu duši, je svojevremeno rekao:

"Nekim ljudima treba oduzeti pravo na mišljenje, jer jednostavno ne zaslužuju da ga imaju".

Meni, primjera radi, oko SFF-a ne smeta ništa. Ustvaru, smeta mi samo jedna stvar. Zbog čega moramo praviti je**** zvijezde od onih koji to uopće nisu - od političara i njihovih malenih poslušnika? Zbog čega bi ijedan političar trebao da bude bitniji na crvenom tepihu od bilo kojeg glumca i režisera koji dolazi na SFF, pa makar dolazio iz daleke Mongolije? Nikad to neću shvatiti. Crvene tepihe su nam naselili lokalni moćnici, poduzetnici, kojekakvi biznismeni, političari, dok su nam glumci pali na ono malo pozornosti koja ionako nije bitna. Ne znate o čemu govorim? Pa, pogledajte samo fotografije i ko se sve nalazi na tim fotografijama. Glumaca je najmanje.

Nedavno mi naš poznati glumac Ermin Sijamija u intervjuu reče kako su glumci u BiH na ivici. Na rubu su odluke da promijene profesiju i počnu se baviti nečim drugim. Država ih je davno zaboravila, a i nismo mi neka sredina gdje su umjetnici ti koji bi ovdje mogli uspjeti čisto i isključivo od svog hljeba. Nije ovo tekst u kojem bih ja kao sada trebao da branim jedne od drugih, nego samo pokušavam da u svojoj glavi stavim stvari tamo gdje im je mjesto. 

Tako imaš Sarajliju/Bosanca kojem smeta SFF. Imaš Sarajliju/Bosanca koji za SFF kaže da je obična korida. Imaš Sarajliju/Bosanca koji SFF koristi u svrhu lične promocije i predstavljanja naciji u fazonu da si lično Robin Hood. Imaš Sarajliju/Bosanca koji misli da je on taj koji treba da vedri i oblači na SFF-u i da svake godine upravo on bude zaštitno lice ovog velikog festivala. Imaš Sarajliju/Bosanca koji će reći da samo papci idu na SFF. Imaš Sarajliju/Bosanca koji će reći da je SFF festival  FGR, fine gradske raje. Imaš Sarajliju/Bosanca koji kaže da je SFF turbofolk, a najinspirativnija stvar koju je poslušao je novi CD od Dare Bubamare. Imaš Sarajliju/Bosanca koji će reći da je SFF prevara. Imaš Sarajliju/Bosanca koji će kazati da SFF pripada samo ljudima iz grada i da je seljacima zabranjen dolazak na festival. Imaš Sarajliju/Bosanca koji se svake godine trudi da bude glavna atrakcija SFF-a i da "pobere" sve bliceve ovoga svijeta.

Čitam komentare po društvenim mrežama i ne mogu da se načudim gluposti nekih ljudi iz javnog života, ali i kolega novinara, koji jedva dočekaju da pljuju po nečemu što je gotovo pa jedina svijetla tačka u cijeloj ovoj zemlji. Ispade sada da nam je SFF glavni problem i da nije tog SFF-a svega bi bilo. Bilo bi i vode, bilo bi i redovnih plata, bilo bi i radnih mjesta, političari bi prestali varati, lagati i diskretno krasti, Sunce bi sijalo svakodnevno, grad ne bi smrdio od smeća, komšije bi prestale da varaju komšije, očevi bi razgovarali sa svojom djecom, nestalo bi kriminala na ulicama grada, svi bismo jeli voće i povrće, Sarajevo bi bilo Džennet.

I svake godine se vodi ista - ustaljena priča: Što će nam Sarajevo Film Festival kada nemamo ovo, što će nam hadžija Dino Merlin kada nemamo ono, što će nam sve to?

A šta ste to vi, Facebook uhode svakodnevnice, mahalaši i dušebrižnici svjetske kreativne misli, napravili pa da ovaj grad i ova zemlja budu bolji? Šta ste to napravili vi, o mahalski krilati zrikavci, kojima je jedini zadatak kako da ismijavaju, kritikuju, kude i pišaju se po svemu onome za šta njihovi ograničeni mentalni sklopovi nemaju adekvatan odgovor i magnet sviđanja i dopadanja?

Ne valja vam SFF. Ne valjaju vam John Malkovich, Steve Buscemi, Kevin Spacey i Morgan Freeman? Možda nije do vaše percepcije. Možda je do vas samih. Možda, jednostavno, vi ne valjate. Svjesni ste vi svega toga, samo si nećete priznati to.

Novinar: Haris Ahbabović