Kažu da je magija ono što Steph Curry radi danas lomeći kičme svojim protivnicima. Kažu da se takva košarka nikada nije vidjela ranije. Neka mi oproste svi ljubitelji Stepha Curryja i njegove atomske košarke, ali ja sam nekada prije gledao Curryja mnogo prije Curryja. Gledao sam Chrisa Paula mnogo prije Chrisa Paula. Gledao sam Damiana Lillarda mnogo prije pojave samog Damiana Lillarda.

Zločesti dečko iz Chicaga koji je odrastao na zloglasnim ulicama najtamnijih predjela ovog grada. Bio je zločesti dečko kojeg se jedan dio rodbine odrekao kada bi igrao svoje mečeve protiv Chicago Bullsa. Nema te osobe na Planeti koja me može uvjeriti da je on bio nasilnik, krvnik ili rasista, da je bio zločesti dečko NBA lige. Ustvari, sve je on to bio, ali nije. Osmijeh od milion dolara iza kojeg se krije ratnik koji je spreman da te udavi i kičmu ti razbije u paramparčad samo da pobijedi. Krv u očima koju su, jedino sličnu, malo kasnije imali Michael Jordan i Kobe Bryant. Veliki heroj svih detroitskih generacija osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka. Slijedi priča o zločestom dečku. Bad Boy. Najveći "zloća" među svim koji su se ikada pojavili u NBA ligi. Isiah Thomas.

Tužno djetinstvo je imao momak koji je pola braće izgubio tako što su ubijeni u pucnjavama ili ih je odnijela droga. Čak je i sam svojevremeno imao problema sa činjenicom da se predozirao lijekom pod imenom "Lunesta", koji je bio jedna vrsta umirujućeg sredstva za spavanje. Isiah je hospitaliziran u bolnicu, a svijet je mogao izgubiti jednog od najbolji plejmejkera koji su ikada zaigrali košarku.

Uostalom, jedno Magica Johnsona mogu da stavim ispred njega. U nekoj drugoj najboljoj petorci svih vremena, u svojoj glavi, u svaka doba bi na mjesto organizatora igre stavio Thomasa.

Isiah Thomas je preživljavao pravi pakao tokom djetinstva na ulicama i u zloglasnim četvrtima Chicaga. Govorio je svojevremeno kako je gledao svog brata kako se drogira i kako sebi ubrizgava heroin u ruku, ali mu je brat uvijek govorio:

"Iako gledaš mene kako ovo činim, kako sebi ubrizgavam ovu drogu u tijelo, ti nemoj ovo nikada da činiš. Nemoj nikada, molim te kao brat", govorio je brat Thomasu.

Legendarni Scottie Pippen je, prije nekoliko godina, rekao kako je tu generaciju Detroit Pistonsa mrzio do smrti, te kako nije mogao smisliti jednog od glavnih igrača tima, Isiaha Thomasa. Ujedno, sve ono što je popularni Zeke uradio od početka svoje NBA karijere doprinijelo je tome da niko od glavnih NBA igrača ne želi da razgovara s njim, a njegova krvoločna želja da sruši sve na putu kako bi stigao do pobjede je rezultirala da ne bude na spisku igrača koji će činiti Dream Team na OI u Barceloni. I danas kruži priča da je nerukovanje protiv igrača Chicaga 1991. godine koštalo Thomasa odlaska na najlegendarnije Olimpijske igre svih vremena, kada je u pitanju košarka.

"Ne smeta mi da mi Michael Jordan kaže da ne želi da igra sa mnom. Ne smeta mi da mi Larry Bird kaže da ne želi da igra sa mnom, ili da mi Magic Johnson kaže kako ne želi da igra sa mnom. Ali, Scottie Pippen? Čovječe, idi do bara, popij nešto", kaže kroz smijeh Isiah Thomas.

Jedini koji je bio u dobrim odnosima sa Thomasom je bio Magic Johnson. Zekea su novinari voljeli nazivati „malim Magicom“, ali je i to prijateljstvo okončano kada je Magic tokom finalne serije protiv Pistonsa namjerno udario Thomasa laktom u glavu. Kada je Magic objavio da je HIV pozitivan, Thomas je navodno širio informacije da je Magic homoseksualac, što je rezultiralo dalje da spomenuta dva igrača ponovo ne pričaju. Te rane su zaliječene nekoliko godina kasnije, pa su Magic i Zeke ponovo bili u dobrim odnosima.



Mnogi će reći da je Isiah Thomas mogao više da ponudi NBA ligi. Povrede su napravile svoje, pa je njegova karijera okončana mnogo prije nego što se očekivalo. 1994. godine je definitivno okončao karijeru i dirigentsku palicu u Pistonsima je prepustio tada mladoj nadolazećoj super zvijezdi, Grantu Hillu. U seriji protiv Lakersa, u NBA finalu 1988. godine, Isiah Thomas je na jednoj nozi, u samo jednoj četvrtini zabio Lakersima 25 poena. Takvu želju za pobjedom nikada u životu nisam vidio (možda samo onda kada je Michael Jordan pod virozom "trpao" Utah). 25 poena na jednoj nozi, sa nateknutom drugom nogom koja je na silu ugurana u patiku. Kako onda možeš za tog čovjeka reći da je nasilnik? Mnogi nisu razumjeli ono što brojni također danas razumiju. Isiah je samo želio da pobijedi.

"Prvi put sam pomislio da se povučem kada smo igrali protiv Orlanda. Čovječe, sjedio sam pored bazena, sunce grije, lijepo je, a meni se prvi put u životu ne ide na trening. Uplašio sam se na početku zbog takvih misli. Mentalno više nisam bio spreman da igram. Nešto kasnije sam imao tešku povredu i to je bilo to. Sjećam se da sam svojoj ženi rekao: 'Ljubavi, gotovo je'. Ona mi je uvijek pred utakmicu pravila jelo, a kada sam joj to saopćio, samo je kroz smijeh rekla: 'Onda se sada i ja povlačim i penzionišem'", kaže kroz smijeh Isiah Thomas.

Oko Isiaha Thomasa su se uvijek vukle nekakve kontroverze. Jednom prilikom je prokomentarisao izjavu Dennisa Rodmana koja se ticala tadašnjeg najboljeg igrača lige, Larryja Birda. 

„Larry Bird je sjajan igrač, ali da je crnac bio bi samo dobar dečko i ništa više“, izjavio je Thomas. 



Ta njegova izjava je pokrenula brojne rasprave, čovjek je optužen za rasizam, a na njegovom vratu je okačeno zvono koje nekoliko godina kasnije nije uspio skinuti. I dan danas me zaboli ono njegovo tužno lice kada mu novinari pokušavaju da rastrgnu utrobu jer je tako pričao o Larryju Birdu. U NBA ligi, u to vrijeme, to vam je bilo kao da pričate za papu da je jeretik. 

Thomas je kreator taktike „Jordanova pravila“ koja je značila da se protiv Michaela Jordana ne biraju sredstva, te da se on mora zaustaviti na bilo koji način. I zaista se sredstva nisu birala. Brutalno izgledaju prekršaji koje su Pistonsi pravili nad Jordanom. Bullsi su jednostavno bili nemoćni. 

Jedini koji se protivio hemiji u Pistonsima i koji nije svoje minute želio da žrtvuje za igranje nekih drugih saigrača bio je Adrian Dantley. Vrlo brzo nakon toga AD je postao historija, a tadašnji GM Pistons, Jack McCloskey, se kasnije pravdao da mu nije Thomas tražio da otpusti Dantleyja, iako su mnogi sumnjali u to, jer su McCloskey i Thomas bili u dobrim odnosima i jer su konstantno razgovarali. Dantley do dana današnjeg to nije opstostio Thomasu, a odmah nakon selidbe mu je rekao kako je najveća gnjida koju je ikada sreo i da mu to nikada neće oprostiti. 

Larry Bird je imao svoja rivalstva sa Thomasom baš kao i Michael Jordan. Sličnu sudbinu je imao i Magic Johnson. Ipak, sve dok Pistonsi napokon nisu postali NBA šampioni, Larry je bio taj koji je redovno rešetao koš Detroita. Znao je često dobiti batine, ali su i Celticsi znali uzvratiti tako što su tukli Thomasa, Lambeera i druge (svojevremeno je Thomasa laktom u glavu udario i Karl Malone, a to je rezultiralo da Zeke napustio parket krvav). Rešetao ih je i Jordan (imao prosjek protiv Pistona od oko 32 koša po utakmici), ali je redovno dobijao batine.

"Moja majka je voljela Larryja Birda svojevremeno da zove nadimkom 'Skok šut - tiha smrt'. Uvijek me to nasmijavalo", rekao je Isiah Thomas.

Koliko se samo sportskog žara krilo i za njegovog legendarnog osmjeha, govori izjava njegovog kasnijeg saigrača, Ricka Mahorna.

"Svaki put kada pogledam Isiaha Thomasa kako se smije dođe mi da ga zalijepim po ustima. Nisam ga volio, nisam volio ni Billa Laimbeera. Nisam mogao podnijeti Pistonse, nisam želio da dođem u taj tim. Lambeer mi je rekao kako je moj posao da igram odbranu i da skačem. Ja sam mu rekao: 'Koji ku*** si ti?!", rekao je Mahorn o svojim prvim danima u Pistonsima.

Upravo Thomas je bio začetnik ideje da Pistonsi napuste parket prije kraja utakmice i ne pozdrave se sa Bullsima u finalu Istoka 1991. godine. Kažu da je to ključni razlog je Thomas nije pozvan u legendarni Dream Team godinu dana kasnije.

"Šta ste očekivali da uradimo? Zvali su nas nasilnicima i divljacima. Govorili su da smo pošast za košarku i da ne zaslužujemo titulu. Šta smo mogli da uradimo osim toga?", rekao je Isiah Thomas.



Volim kada neka košarkaška legenda uđe u Kuću slavnih. Bilo je tu legendarnih izjava i detalja, poput Shaqa koji je prošle godine rekao da se njegov otac "svađa u raju sa Wiltom Chamberlainom i ubjeđuje ga da je on (Shaq) bio najdominantniji centar u historiji NBA lige. Ili onaj detalj kada u Slavnu kuću uđe Hakeem Olajuwon, kada govor započinje "bismillom", dok cijela dvorana skrušeno šuti.

Uvijek se rado prisjetim momenta kada je Isiah Thomas primljen u Kuću slavnih i njegovog emotivnog obraćanja.

"Stojim pred vama ovdje kao ponosni sin Mary Thomas. To je moja majka. To je moja majka koja je sa 14 godina napustila svoj rodni kraj i kako bi se doselila u Chicago. Do ponoći je znala da sjedi s nama i da nam pojašnjava koliko je mnogo radila kako bi nas odgojila i kako bi mi odrasli. Želim da se zahvalim svojoj majci na svim teškim danima i noćima. Hvala ti majko što si mi bila takva majka", rekao je kroz suze, onako jecajući, Isiah Thomas.



Taj osmijeh, taj umiljati glas, taj pogled, to košarkaško znanje. Rijetko da postoji takav košarkaš kojeg volim kao što je Isiah Thomas. Učitelj. Uostalom, Shaquille O'Neal ga uvijek naziva "trenerom". 

Isiah Thomas je spoj želje Michaela Jordana i Magica Johnsona. Usudit ću se da kažem kako je njegova želja za pobjedom bila i veća. Šta reći o igraču koji je svog pomoćnog trenera davio jer mu je ovaj "dobacivao" u vrijeme kada to nije smio da čini.

Za neke je bio idiot. Za neke je bio krvnik i nasilnik. Seoska varalica. Za neke je bio slijepa uhoda koja je spremna da vam zagorča život.

Za mene? Za mene je sve što prelijepa igra kao što je košarka može da donese. Agresivnost. Ponos. Želja za pobjedom. Sve je to Isiah. Istinski šampion. Učitelj. Trener. Sve. Živio još dugo, majstore!

Novinar: Haris Ahbabović