Ovo je drugi uzastopni, a deseti ukupno, ciklus kako naš nacionalni tim neće vidjeti jedno veliko takmičenje, pa nam ostaju sjećanja na plasman na SP u Brazil iz 2014. godine kada je bio jedini put da se takmičimo sa najjačim selekcijama Planete na jednom velikom takmičenju.

Da smo razočarani nakon utakmice protiv pete selekcije svijeta na Grbavici - i nismo, ali ostaje ona velika gorčina zbog šokantnog poraza na Kipru 31. augusta, kada smo nakon vodstva od 2:0 na poluvremenu, na kraju poraženi rezultatom 3:2, što je jedan od najbolnijih poraza u historiji bh. reprezentacije. Već tada je mnogima u Bosni i Hercegovini bilo jasno da od plasmana u baraž nema gotovo ništa i da je pobjeda protiv Belgije nešto što graniči sa istinskim čudima. Istina, bili smo blizu, ali se protiv onakve Belgije jednostavno nije moglo.

Došlo je vrijeme da se i neke stvari nazovu pravim imenom i da se napokon nešto promijeni kako bi fudbal u ovoj zemlji mogao da stane na neke zdravije noge i kako bismo u budućnosti mogli da se nadamo bilo čemu, a da to nisu samo iluzije i snovi o plasmanu na jedno veliko takmičenje. Mnogo je toga truhlog oko bh. fudbala u ovom trenutku i to je istina koja neke boli.

1) Lakše se akreditovati za utakmicu Lige prvaka nego za utakmicu reprezentacije BiH

Ono što je posebno nelogično kada su upitanju utakmice nacionalnog tima koje naša reprezentacija igra na domaćem travnjaku je to da se pojedinim novinarskim ekipama u našoj zemlji onemogućava da rade svoj posao.

Naime, prije utakmice sa Belgijancima ekipi Source.ba portala nije omogućen pristup terenu ili press odjeljku tokom utakmice reprezentacija BiH i Belgije. Ipak, saznali smo da nismo jedina ekipa koja nije dobila akreditaciju za ovu utakmicu. Mnoštvo je još kolega iz Sarajeva i ostatka Bosne i Hercegovine koji nisu dobili šansu da sa travnjaka Grbavice isprate utakmicu BiH i Belgije. Među tim imenima su uglavnom ljudi koji svoj posao rade više od 20 godina i koji prate reprezentaciju Bosne i Hercegovine od njenog samog nastanka.

Source.ba portal je dobio sljedeće obrazloženje kada je u pitanju pristup spomenutoj utakmici kvalifikacija za SP u Rusiji:



Međutim, došli smo do informacija da se nerijetko na pozicijama na kojima bi se trebali pronaći novinari nalaze ljudi koji nemaju veze niti sa fudbalom, a posebno sa novinarstvom. Tako ćete na tim pozicijama često pronaći razne pjevačice, pjevače, takozvane prijatelje reprezentacije BiH, kojima je jedini cilj da "bajde" uz neku akreditaciju gledaju utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine, dok oni koji bi trebali da rade svoj posao za kojeg su plaćeni, novinari, nisu u stanju da to čine jer se njima šalju komično pojašnjeni dopisi kako su sva novinarska mjesta popunjena.

Podsjećanja radi, u posljednje vrijeme se lakše akreditovati za Svjetski kup u skijaškim skokovima na Planici ili utakmicu Lige šampiona koja se igra u Zagrebu, nego za utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine koja se igra u Zenici ili Sarajevu. Naravno što je utakmica manjeg značaja veće su šanse da dobijete akreditaciju od NSBiH. Ukoliko na Bilinom polju gostuje slabašni Gibraltar, onda akreditaciju vrlo lako možete dobiti, jer Gibraltar ionako nikoga ne zanima.

2) Uzaludni dopisi koji se tiču intervjua sa fudbalerima

Još jedna stavka koju je gotovo pa nemoguće napraviti. Source.ba portal je u protekle dvije-tri godine poslao pregršt dopisa i zahtjeva kako bi se našem portalu omogućilo snimanje video intervjua sa nekim od reprezentativaca BiH.

I bez obzira što smo uredno poslali na desetine zahtjeva za intervju sa gotovo svim fudbalerima koji nastupaju za reprezentaciju, uspjeli smo dobiti samo termine za intervjue sa Harisom Medunjaninom i Arminom Hodžićem. 

Do intervjua sa ostalim reprezentativcima je bilo nemoguće stići, jer smo iz NSBiH uvijek dobijali povratnu informaciju da od toga nema ništa. U većini slučajeva nismo dobijali nikakve informacije, pa smo morali zvati PR službu kako bi nam ista samo potvrdila da od intervjua nema ništa i da "mi nismo jedini koji traže intervjue".

3) Novinari kojima se godinama ne dozvoljava ulazak na stadion

U Nogometnom savezu očigledno postoji crna lista novinara kojima se ne dopušta ulazak na stadion na utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Mnogo mojih kolega mi se javilo sa konstatacijom da im je već odavno onemogućen pristup na utakmicama ili press konferencijama reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Uglavnom, svako onaj koji je bilo kada napisao bilo kakav tekst koji nije pozitivan i koji na neki način kritikuje čelne ljude krovne kuće bh. fudbala, nije dobrodošao i nije prijatelj reprezentacije. On se automatski označava "neprijateljem" nacionalnog tima.

Akreditovanje za utakmice se određuje i po principu jeste li prijatelj ili niste prijatelj reprezentacije BiH. Prijatelj znači pisati sve najbolje i kada stvari nisu najbolje. Prijatelj znači ne nazivati stvari pravim imenom. Prijatelj znači podilaziti čelnim ljudima u NSBiH.

4) Pjevači, političari, razni "prijatelji reprezentacije" uvijek imaju mjesto 

Nije javna tajna da brojne folk zvijezde u ovoj zemlji već odavno imaju rezervisane karte, mjesta za sjedenje ili mjesta na travnjaku kada su u pitanju utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

Također nije javna tajna da se ljudi iz političkog života vrlo često nađu u ložama naših stadiona kako bi gledali utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Sa pjevačima je to opet poseban slučaj. Svaka utakmica reprezentacije iziskuje određeni broj mjesta i karata koji su predviđeni za naše muzičke zvijezde koje se oduvijek smatraju prijateljima ove reprezentacije.

Na svakoj utakmici, bez obzira da li se radi o Sarajevu ili Zenici, ćete vidjeti mjesta koja su rezervisana za pjevače prije utakmice reprezentacije. Jednostavno, ovaj tim ima previše "prijatelja", pa onda nije ni čudo što nam je atmosfera na stadionu pozorišna. Je li mislite da će neko od tih osoba na sav glas navijati i skakati kako bi podržali reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kao što to čine istinski navijači BiH koji su godinama trošili svoj novac kako bi širom Evrope gledali reprezentaciju BiH? Je li mislite da folk zvijezde ili političari navijaju kao BH Fanaticosi?

5) Preskupe karte do kojih je gotovo pa nemoguće doći

Tako je bilo i ovaj put. Gotovo polovinu karata je za sebe zadržao NSBiH, a polovina istih je puštena u prodaju. Karte su itekako skupe za uslove u kojima živi obični čovjek u BiH koji bi nekada volio da na stadionu, uživo, pogleda svoju reprezentaciju, reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Podsjećanja radi, za utakmicu protiv Belgijanaca štampano je 11.000 ulaznica. Od toga, 6.320 ulaznica je pušteno u prodaju preko "Centrotransa", dok je ostale ulaznice za sebe zadržao NSBiH. Ulaznice su se mogle kupiti po cijeni od 40, 30 i 20 KM. Najjeftinija karta je iznosila 20 KM i istu ste mogli kupiti čekajući dva ili tri sata na nekom od prodajnih mjesta "Centrotransa".

Usporedbe radi, najjeftinija karta na Stade de Franceu, stadionu na kojem igra selekcija Francuske (nekadašnji prvaci svijeta i Evrope, te aktuelni viceprvaci Evrope) iznosi svega 10 eura. Gdje smo mi u usporedbi sa Francuzima i gdje je naše ekonomsko stanje u usporedbi sa ovom zemljom Evropske unije?

6) Karte na crnom tržištu i do 500 KM

Već odavno je poznato da je preprodaja karata za neku utakmicu reprezentacije BiH unosan posao, pa je tako bilo i ovaj put.

Iako su iz MUP-a KS, u suradnji sa NSBiH, najavljivali kako će kažnjavati tzv. "tapkaroše" i one koji preporodaju karte za meč BiH - Belgija, to se očigledno nije dogodilo. 

Ko je prošao glavnom sarajevskom ulicom, Ferhadijom, na dan utakmice sa Belgijancima mogao je vidjeti barem 30-ak ljudi koji su otvoreno na ulici preprodavali karte za ovu utakmicu. Ja sam prošao u nekoliko navrata i nijednom nisam vidio da je neko od istih kažnjen. Pojedini su čak glasno i jasno dali do znanja ljudima koji su prolazili ulicom da prodaju karte za utakmicu. 

7) Za travnjak na stadionu Grbavica je isključivi krivac NSBiH

Društvene mreže još uvijek su užarene zbog komentara zbog veoma lošeg travnjaka na stadionu Grbavica za utakmicu BiH - Belgija. Podsjećanja radi, zbog suspenzije Bilinog polja, odlučeno je da se utakmica protiv Belgijanaca igra na Grbavici.

Teren na Grbavici jeste bio u očajnom stanju, prije svega jer je kiša u Sarajevu padala dva dana i jer ljudi u NSBiH, ranije, nisu učinili ništa kako bi osposobili travnjak za ovu utakmicu. Ljudi iz FK Željezničar su napravili maksimum. Stadion je spremljen pred ovu utakmicu, ali je na kraju bačeno drvlje i kamenje po čelnicima sarajevskog kluba jer je teren bio u lošem izdanju.

Podsjećanja radi, travnjak Bilinog polja je također godinama bio u očajnom izdanju (sjetite se samo kada su gostovali Portugalci u baražu i kada je Ronaldo psovao travnjak), ali su onda ljudi u NSBiH napokon odlučili da ulože koju marku i u travnjak, pa smo napokon dobili respektabilan travnjak na kojem možemo da ugostimo velike svjetske reprezentacije. To se ovaj put nije dogodilo na Grbavici. Odavno je poznato da Savez nije taj koji ulaže u infrastrukturu, pa se sve svodi na dobrovoljne akcije fudbalskih klubova u našoj zemlji. 

Uostalom, sramota je da ova zemlja, nakon 22 godine, nije dobila svoj lični stadion na kojem bi se igrale samo utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kažu da je nemoguća misija? Nipošto. Uz lijepu i konkretnu aplikaciju stižu i sredstva od FIFA-e i UEFA-e. Angola je, primjera radi, kada je organizovala Afrički kup nacija prije nekoliko godina dobila četiri potpuno nova stadiona čije je finansiranje 100% potpisala FIFA. Znači da se može kad se hoće.

8) Ništa od "bajde" putovanja u Rusiju za nebitne članove Saveza

SIPA je još 2015. godine provjeravala fakture za avionske letove ili hotelski smještaj koje su navodno višestruko uvećavane, a riječ je o fakturama za SP u Brazilu 2014. godine. 

Podsjećanja radi, od plasmana na SP u Brazil NSBiH je zaradio oko osam miliona dolara. Jedan dio tog novca logično je dodijeljen fudbalerima kao nagrada za plasman na SP. Ipak, ogroman dio tog novca utrošen je na putovanja ljudi iz Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Teško je uopće pojasniti šta je bila uloga pojedinih putnika u Brazil na to Svjetsko prvenstvo. Mene, primjera radi, zanima koja je bila uloga Salema Prolića na Mundijalu u Brazilu? Šta je bila njegova dužnost?

Podsjećamo, Savez se pohvalio podatkom da je u 2014. godini ostvario prihod od gotovo 32 miliona KM. Na stranu sve, pitanje je koliko je unaprijeđena situacija u bh. klupskom fudbalu zahvaljujući tim prihodima i šta su bh. klubovi dobili od tog novca? Koliko od tog novca je uloženo da se popravi fudbalska infranstruktura u BiH?

9) Budućnost bez djece koju sada imamo?

Kako će biti i na koji način će ova reprezentacija uzgledati kada se od iste oproste zvijezde koje sada imamo? Na šta će ovaj tim ličiti kada više ne bude Edina Džeke, najboljeg igrača i strijelca u historiji ovog tima?

Postoji li neki plan koji podrazumijeva da će se sistemski raditi ili da se sistemski radi kako bismo i u budućnosti mogli računati na neke momke ili se ponovo pouzdamo u friške proizvode iz bh. dijaspore?

Koliko se ulaže u domaći fudbal kako bi ova reprezentacija imala što više fudbalera iz domaćeg šampionata? Razgovara li iko iz Saveza sa ljudima koji su porijeklom iz BiH, a koji su rasuti po cijelom svijetu kako nam se ne bi desio neki novi slučaj Zlatana Ibrahimovića? 

Šta se konretno radi na skautiranju nekih novih nada bh. fudbala? Gledaju li se samo menadžerski interesi koji se tiču pojedinih fudbalera ili zaista tragamo za draguljima bh. fudbala? Ko će sutra zamijeniti Edina Džeku kada se kapiten oprosti od svetog dresa? Kakav je plan za budućnost ove reprezentacije i da li bilo kakav plan uopće postoji? Gospodo iz Saveza, izvolite odgovoriti na barem jedno od ponuđenih pitanja.

Novinar: Haris Ahbabović