"Iznenađuje me tvoje pitanje Jackie, jer si veoma iskusan i znaš mnogo toga o trkanju. Morao bi znati da to što si vozač da si uvijek pod rizikom i da uvijek rizikuješ. Biti vozač Formule 1 znači da se trkaš sa drugim ljudima. Ako ne ideš kroz pukotinu ili međuprostor koji su ti se otvorili ili koji postoje, onda više nisi vozač Formule 1. Mi se takmičimo da pobijedimo, a ne da budemo peti ili šesti", rekao je Senna.

Taj zvuk Hondinog V12 motora iz 1991. godine. Stariji ljubitelji najbržeg cirkusa na Planeti, Formule 1, sjetit će se te perfektne simfonije sastavljenje od zvučnog savršenstva. Samo je jedan dirigent. Samo je jedan muzičar. Samo je jedan čovjek pod svjetlima cijeloga svijeta. Svi ostali su samo nijema publika koja treba da sluša. Samo je jedan kompozitor. Samo su jedne note. Samo je jedna pjesma, a tu pjesmu je pjevao maestro za volanom. Ayrton Senna. 

Lično mnogo više volim Michaela Schumachera i sve ono što ima bilo kakve veze sa crvenom ekipom koja dolazi iz talijanskog Maranella. Taj Ferrari sa početka 21. stoljeća me kupio za sva vremena. To rivalstvo koje je Michael Schumacher imao sa McLarenom i Mikom Hakkinenon. Sve me to vrlo lako kupilo, po maloprodajnoj cijeni sreće. Ali, taj prokleti zvuk Hondinog V12 motora. Moraš biti dobro lud da u dva sata iza ponoći uhvatiš sebe u činjenici kako preslušavaš zvuk spomenutog motora, dok je za upravljačem ko drugi do Senna. Da, ne slušaš neki cvrkut ptica ili žubor potoka, nego slušaš tu Hondinu mašinu i želiš da te to umiri i uspava. Mora da nešto nije uredu sa mnom.

Ili si budalast ili ne možeš odoljeti. Kao malo dijete kada se obraduje nenadanom poklonu od roditelja. Obraduješ se tom magičnom zvuku koji od tebe lako pravi super-insomničnog vampira koji će duboko u noć tražiti razloge zbog čega je Senna bio tako dominantan, zbog čega je McLaren nekada bio nedodorljiv sa Hondinim motorom (danas nisu ni sjena sjene, pa je patnja za sve F1 sladokusce bila gledati velikog Fernanda Alonsa kako vozi „krš“), zbog čega se Prost i Senna nisu mogli smisliti. Zbog čega... Ovo je priča o Kišnom čovjeku. Ovo je priča o velikom Ayrtonu Senni!

Kada je legendarni brazilski komentator Galvao Bueno (Brazilci imaju možda i najbolje komentatore kada je u pitanju auto-moto sport) vikao od sreće tokom Senninog preticanja Nikija Laude 1984. godine, u bolidu slabašnog Tolemana, svijet je znao da je Formula 1 dobila potencijalnog nasljednjika koji će uskoro biti krunisan za kralja. Bivši šampion F1, James Hunt, kojeg ste veoma dobro upoznali ukoliko ste pogledali film "Rush" ili ukoliko ste proučavali historiju njegovih duela sa Nikijem Laudom, je među prvima rekao da će Ayrton Senna biti veliki šampion. Znao je James ono što je znao i Ayrton odavno. Ono što je Senni bilo napisano u knjigama života još tokom rođenja.

Sva današnja rivalstva u F1, u poređenju na neka rivalstva i netrpeljivosti iz osamdesetih i devedesetih, su komična. Nisam od onih koji će reći da je nekada nešto bilo bolje, ali za F1 zaista vrijedi to pravilo. Dok se danas svi trude da budu nasmijali, da se na njihovim licima vijori pokoji plastični osmijeh, tokom dvije spomenute dekade nije bilo lažnih osmijeha. Rilastva su išla do te mjere da je prvi čovjek FIA-e, Jean-Marie Balestre, otvoreno podržavao svog zemljaka i velikog Senninog rivala, Alaina Prosta.

Sva priča oko Senne i Prosta, vjerovatno najvećih rivala u historiji F1, je počela u Monte Carlu 1988. godine kada je Senna imao vožnju sa drugog svijeta. S obzirom da je McLaren želio da osigura dvostruku pobjedu, Ron Dennis je putem radija poručio Senni da mora usporiti, jer je prebrz u odnosu na Prosta. Senni se to nimalo nije dopalo. Ubrzo je izgubio koncentraciju, te je udario u zid i njegova utrka je bila završena. Pobjedu je na kraju odnio upravo Alain Prost, koji je poslije te utrke rekao kako ga je Senna "namjerno želio poniziti, jer je vozio prebrzo". Ayrton je bio veoma ljut, automatski je otišao kući, a sa ljudima iz svog tima se čuo tek 12 sati nakon utrke.



Ipak, bila je to godina kada je Senna osvojio svoju prvu titulu prvaka svijeta. U posljednjoj utrci sezone, Senna je imao ogroman problem na početku, s obzirom da nije mogao pokrenuti svoj bolid, pa je pao na tek 16. mjesto. Međutim, odličnom vožnjom do kraja, Kišni čovjek stiže do pobjede ispred Prosta i postaje šampion F1.

"Ayrton mi je jednom prilikom rekao: 'Mama, prestat ću da se trkam kada budem šampion'. Znala sam da to nije istina", rekla je svojevremeno majka Ayrtona Senne.

Nevjerovatna stvar dogodila se na kultnoj stazi Suzuka svega godinu dana nakon prve Sennine titule. Senna i Prost su ponovo odlučivali o šampionatu, a onda je Francuz odlučio da stvar uzme u svoje ruke. Namjerno je izgurao Brazilca sa staze, što bi značilo da je Prost novi šampion. Međutim, Senna je uspio nekako da se izvuče iz pijeska, pokrene svoj bolid i na kraju završi utrku i osvoji bodove koji su mu tada bili dovoljni za novu titulu. A onda na scenu stupa maločas spomenuti Jean-Marie Balestre koji je odlučio da suspenduje Sennu jer je preskočio jednu krivinu. Sličnu stvar su, primjera radi, ranije činili mnogi drugi vozači, ali nikada nisu bili kažnjeni zbog toga. Osim toga, Senna je dobio žestoku kaznu od FIA-e. Oduzeta mu je licenca na pola godine, te je kažnjen sa 100.000 dolara. Uprkos tome što ništa nije napravio, Senna se morao suočiti sa teškom kaznom. Brazilac je kasnije izgovorio čuvenu rečenicu: "Tretirali su me kao da sam bio najveći kriminalac".

U to vrijeme odnos Senne i Prosta je bio na vrhuncu mržnje, pa iz tog perioda datira Prostova izjava:

"Senna vjeruje u Boga i misli da je besmrtan. To je veoma opasno za druge vozače koji se trkaju protiv njega", rekao je Prost.

Kada je Martin Donnelly u Lotusu doživio stravičnu nesreću, Senna je odlučio na ode na lice mjesta kako bi vidio šta se dogodilo. Dok je stajao pored nepomičnog i polomljenog tijela svog kolege iz Formule 1, sebi je govorio: "Ne želim da odustanem. Želim da se trkam, ponovo, ponovo i ponovo".

I onda su se koplja ponovo lomila u Japanu. Suzuka kao da je bila sveto borilište Prosta i Senne. Obojica su ponovo mogla da budu šampioni, ali je ovaj put Brazilac odlučio da preduhitri Francuza i da se koristi prljavim trikovima. Uostalom, FIA je odlučila da promijeni mjesto za čovjeka koji je bio prvi na kvalifikacijama, što se Senni nimalo nije dopalo, jer je smatrao da se time ponovo pomaže Prostu, jer prva krivina koja dolazi nakon starta na stazi Suzuka odgovarali bi tako Alainu Prostu, što je bila istina. Senna se žalio na sastanku vozača pred utrku, optužio je Balestrea da ga otvoreno šikanira (što i jeste bila istina), ali se na kraju ništa nije promijenilo. Prost je samo sjedio i šutio. Senna se odlučio za plan B. Na prvoj šikani se zabio u Prosta i tako je šampionat bio gotov. Ayrton Senna je bio novi svjetski prvak. Prost je „gorio“ od muke. 1:1, što bi se reklo.



"Toliko sam bio zapanjen onim što je napravio, da sam ga želio udariti šakom u lice. Ubrzo sam shvatio da sam nemoćan i da ne trebam ništa činiti", rekao je nakon udesa Alain Prost.

I dok je Senna stekao status planetarne superzvijezde, u njegovom rodnom Brazilu se stvari i nisu baš odvijale na najbolji način. Siromaštvo i korupcija su uništavali zemlju, ali su Brazilci imali svoju veliku zvijezdu koja ih je često znala usrećiti. 

1991. godine na čuvenom Interlagosu pala je možda i najlegendarnija kiša u F1. Senna nikada do tada nije pobijedio u Brazilu, a onda je napokon to učinio pred svojim navijačima. Stigla je pobjeda u rodnom Sao Paolu. Iskreno, prvi put kada sam čuo Sennin vrisak dok prolazi kroz ciljnu ravninu Interlagosa, uplašio sam se. U tom trenutku nisam znao težinu pobjede koju je ostvario. 

Pobjeda u svom gradu, na svojoj stazi, pred svojim ljudima, pred svojoj porodicom i prijateljima... Pobjeda koja je veća od života! Senna je napokon pokorio Brazil. A šta se dogodilo kada je ugasio bolid? Čovjek jednostavno od tolike količine stresa nije mogao da se pokrene. Vrat i ramena su mu se totalno ukočili, i dok je nekako napustio McLarenov bolid vikao je ljudima oko sebe: "Ne dirajte me, ne dirajte me. Dajte mi brazilsku zastavu". Štagod da je u tom trenutku poželio da ima - Senna bi to dobio. Senna je tada krunisam za vječnog kralja Brazila. Da je želio da istog trena bude predsjednik Brazila – dobio bi to. 



A zašto Kišni čovjek? Pa, koja se budala za volanom može veseliti kiši, kao što joj se Senna doslovno veselio te godine u Brazilu (postoji snimak na kojem se vidi kako se Senna raduje dok vozi kada počne da pada kiša). Njegova vožnja u kišnim uslovima je i danas školski primjer kako je vozilo moguće voziti u nemogućim uslovima.

"Bio bogat ili siromašan, uvijek se trudi u svemu. Uvijek sve radi sa ljubavlju i vjerom u Boga. Jednoga dana ćeš stići do svoga cilja", rekao je svojevremeno Senna.

Stigla je još jedna titula 1991. godine. Ovaj put nije bilo Alaina Prosta koji je otišao u Ferrari i koji se svađao sa svima oko sebe. U Maranellu nisu trpili Prosta i odmah je dobio otkaz. A onda, umalo da se Prostova i Sennina koplja ukrste ovaj put u vozilu Williamsa. Prost je imao epizodu u Williamsu, ali je Franku Williamsu jasno dao do znanja da ne želi biti kolega sa Sennom. Senna je 1994. godine stigao u Williams-Renault, a to je značilo da se Prost povlači. Jasno je bilo koga favorizuje Sir Frank.

Međutim, pri prvim testiranjima Renaultovog RS6 V10 bolida, Senna se konstantno žalio da je gotovo pa nemoguće kontrolisati i voziti novi bolid koji je dobio. Govorio je kako automobil nema toliko elektronike koja mu je potrebna da zadrži balans na cesti, te je rekao kako je to mnogo lošiji bolid nego onaj kojeg je vozio u McLarenu.

Senna je odustao na prve dvije utrke u sezoni 1994. U Brazilu i Japanu nije mogao napraviti ništa, a onda je krajem aprila 1994. godine stigla ta prokleta Imola.

U pitanju je vjerovatno najgori vikend u historiji F1. Prvo se Rubens Barrichello, Sennin zemljak, zabio u zid tokom treninga pri brzini od 225 km/h, te jedva ostao živ. Obavezno pogledajte tu nesreću koju je Rubens imao u Imoli. Ta nesreća i ona koju je Robert Kubica doživio u Kanadi 13 godina kasnije su dvije najteže u životu koje sam vidio, a da su vozači ostali živi. Dan kasnije, tokom kvalifikacija, je poginuo Roland Ratzenberger, vozač Simteka, koji je udario u zid pri brzini od preko 300 km/h.

Senna je bio potpuno izgubljen. Legendarni doktor, Sid Watkins, se tada obratio Senni sa riječima:

"Ayrtone, ostavi sve ovo. Voliš pecanje baš kao i ja. Zaboravi sve i idemo na pecanje!"

Tog jutra, na dan utrke, Ayrton je čitao Bibliju naglas. Njegova sestra je kasnije rekla kako je pročitao dio koji kaže:

"Bog će ti podariti najljepši poklon od svih poklona koje možeš dobiti. Taj poklon će biti da upoznaš samoga Boga".

Tamburello! Najtužnija riječ koju ćete ikada čuti u Formuli 1. Tamburello je naziv zavoja, odnosno krivine na kojoj je Ayrton izgubio život. Iako je uspio da sa 306 km/h smanji na 211 km/h, Senna je doživio fatalnu nesreću na VN San Marina. Uprkos tome što su doktori pokušali da naprave sve kako bi spasili Ayrtona, dr. Sid Watkins je kasnije izjavio:

"Čim sam ugledao Sennu, čim sam vidio njegove neurološke znakove, znao sam da neće preživjeti. Par trenutaka kasnije sam vidio trenutak kada je preminuo. Nisam religiozan, ali to je bio trenutak kada je njegova duša otišla Bogu, jer mu se tijelo samo zgrčilo, a onda se u potpunosti opustilo", rekao je dr. Watkins.



"Senna je najbolji vozač u historiji Formule 1. Sada kada vidiš da je poginuo, moraš da se zapitaš šta je poenta svega ovoga", rekao je nakon Sennine pogibije veliki Niki Lauda.

I sam Lauda je preživio sličnu stvar, a malo kasnije nakon te teške nesreće 1976. godine i sam je shvatio da više nikada neće rizikovati. Podsjećanja radi, tokom brzog ulaska u jedan zavoj na Nürburgringu, Lauda je izgubio kontrolu nad svojim bolidom i potom se zabio u zaštitnu ogradu. Njegov bolid se odbio i zapalio, a potom se još jedan bolid zabio u Laudin Ferrari koji je bio u plamenu. U prvi mah nije djelovalo da je Lauda zadobio teške povrede, ali se kasnije ispostavilo da je pravo čudo što je preživio. Zadobio je teške opekotine lica, a njegova pluća su bila poprilično oštećena jer je dugo vremena udisao otrovne gasove gorućeg bolida. Problem je predstavljala i kaciga koja se zbog visoke temperature počela topiti. Lauda je nakon nekoliko sati pao u komu. Izgled velikog austrijskog šampiona od tog dana je u potpunosti promijenjen. Lauda je ličio na strašilo. 

Zanimljivo je da su povrede glave bile preteške, iako Senna nije imao nijednu drugu povredu, niti je slomio nijednu drugu kost na tijelu. Tri dana kasnije tijelo Ayrtona Senne je stiglo u Brazil.

"Narod Brazila treba novac, treba hranu. Senna nam je pružao ono malo sreće u ovim teškim danima, a sada nas je i ta sreća napustila", kroz suze je poručila jedna Brazilka tokom Sennine komemoracije.

Na sahrani svi mogući prijatelji, neprijatelji, svi. Otišao je najveći. Na sahrani i Alain Prost. Suze Franka Williamsa koji je u potpunosti bio utučen tog dana. Nije bilo predsjednika FIA-e Maxa Mosleyja. Max je poslije izjavio:

"Znao sam da će svi doći na Senninu sahranu, pa sam zato otišao na sahranu Rolanda Ratzenbergera u Austriji".

Smrt Ayrtona Senne tog 1. maja 1994. godine (i smrt Rolanda Ratzenbergera dan ranije) promijenila je mnogo toga u Formuli 1. Jules Bianchi je posljednji vozač F1 koji je poginuo na stazi, a to se dogodilo 2014. godine. U tih 20 godina, od Sennine smrti pa do pogibije Bianchija, nije nastradao nijedan vozač F1.

Zaboravite Pelea. Zaboravite Romarija, Ronalda, Rivalda i Ronaldinha. Onu radost koju je Brazilcima pružao Kišni čovjek tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka teško je opisati riječima.

"Ništa me ne može razdvojiti od moje ljubavi prema Bogu", natpis je na grobu Ayrtona Senne.

Nakon što su fudbaleri Brazila osvojili titulu prvaka svijeta na Mundijalu u SAD-u, svega dva mjeseca nakon Sennine pogibije, podigli su transparent na kojem je pisalo: "Senna, Aceleramos Juntos. O Tetra é Nosso".

"Senna, uspjeli smo zajedno! Mi smo po četvrti put prvaci svijeta".
 
"Ako bih ikada doživio neku tešku nesreću koja bi me koštala života - neka se dogodi tako. Ne bih volio provesti život u kolicima ili u bolnici, sa teškim povredama. Ako već treba da živim, želim da živim nasmijano, punim plućima, onako kako najviše volim", rekao je u jednom intervjuu Ayrton Senna svega četiri mjeseca prije pogibije u Imoli.

"Biti drugi, prvo je gubitničko mjesto", reče jednom vječiti šampion koji živi i dalje. Ayrton Senna sempre. Bilo je lijepo slušati navijanje Brazilaca prije nekoliko dana u Sao Paolu. I bez obzira na Hamiltona, Verstappena, Vettela i Raikkonena, čula se samo jedna pjesma. Ole, ole, ole, ole, Senna, Senna! Ole, ole, ole, ole, Senna, Senna!

Novinar: Haris Ahbabović