15.4.2019. 11:32
0
"Mira Marković se penjala na stol, ljubila je i grlila Vladu Trefa. Mislim da su tu noć pušili i travu"
Mirjana Mira Marković, udovica Slobodana Miloševića, preminula je u 77. godini života nakon duge i teške bolesti.

Radi se o jednoj od najkontroverznijih žena na Balkanu svih vremena, a brojni će reći da je upravo Mira Marković bila ta koja je vukla sve političke konce u SR Jugoslaviji, umjesto njenog supruga koji je pomno slušao. 

Zbog svojih političkih i nepolitičkih djela kao i mnogobrojnih malverzacija, za njom je 2005. godine raspisana potjernica nakon čega je pronašla azil u Rusiji koja nije željela da je isporuči srpskim vlastima.

Milošević bio šef u partiji, ali ne u svojoj kući

Prijatelji porodice Milošević su više puta govorili da je Mira Marković bila upravo ta koja je iz sjene vukla konce i utjecala na sve važne odluke svog muža, balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Diane Ducret,  u knjizi "Žene diktatora 2", opisala je odnos Mire Marković i Slobodana Miloševića.

"'Pitali su me šta volim kuhati i šta bih Slobi pripremila za večeru'. To mi je bilo ponižavajuće. A onima koji misle da će joj polaskati time što joj kažu da će joj muž uskoro biti otac domovine, ona daje do znanja da ne trpi laskavce: 'Moj muž otac domovine? Ne, njemu je sasvim dovoljno da bude otac našoj djeci'", rekla je svojevremeno Mira Marković.

Koliko je Mira utjecala na svog muža, govori i priča da su u partiji čuvari mačističkog proleterstva čupali kosu komentirajući Mirin utjecaj na muža, Često su govorili: "Milošević je šef u partiji, ali ne i u svojoj kući".

Njena prijateljica Ljiljana Habjanović-Đurović sjeća se da joj je Mira jedanput ponosno povjerila da bi on (Slobodan Milošević) bez nje bio mnogo drugačiji, gori u svakom pogledu i da "sve što je dobro u njemu potječe od nje, a da je loše ostalo ono na što ona nije mogla utjecati".

Mrzila Šešelja i Karadžića

Mira Marković je mrzila Vojislava Šešelja, svog bivšeg saveznika, kojeg je proglasila odmetnikom u septembru 1993. godine i nakon toga ga nazivala riječima "fašistički ratni zločinac", "političko čudovište" i "primitivni nacionalista". Nazivala ga je i "petparački sarajevski političar koji je zloupotrijebio beogradsko gostoprimstvo".

Šešelj joj, naravno, nije ostao dužan. U jednoj televizijskoj emisiji rekao je da Mira zapravo nije žensko. Također, građanima Srbije je sugerirao da Slobodan nije kapetan na svom brodu i od toga čak pravi slogan: "Milošević sebi može dopustiti da ne bude glava u svojoj kući, ali u Republici Srbiji ne može". Kao posljedica tog napada, zastupnici Šešeljeve stranke silom su izbačeni iz parlamenta. Mira se sveti u štampi i optužuje Šešelja da je "primitivni Turčin koji se ne zna boriti kao muškarac i koji vrijeđa tuđe žene". 

U njihovom domu smjeli su u posjetu dolaziti samo zajednički ili njeni prijatelji, nikad bilo kakvi prijatelji Slobodana Miloševića, koje Mira svakako nije voljela.

"To je onaj četnik Radovan Karadžić, više mu se ne javljaj na telefon", rekla je jednom prilikom Mira Slobodanu.



Optužnice zbog kriminala


Protiv Mirjane Marković je nekoliko godina nakon pada Miloševićevog režima podignuta optužnica povodom tvrdnji tužilaštva da je Živku Knežević, bivšu generalnu sekretaricu Vlade Republike Srbije, podstrekavala na zloupotrebu službenog položaja, odnosno na dodjelu stana dadilji njenog unuka Iloni Pešić, koja inače nije za to imala zakonom predviđene uslove. Zbog izbjegavanja suđenja, a potom i bjekstva iz zemlje, srpski Interpol 2005. godine raspisao je poternicu za Mirom Marković.

Apelacioni sud u Beogradu nedavno je ukinuo presudu kojom je Mira Marković osuđena na godinu dana zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja pri dodjeli državnih stanova i naloženo je da se suđenje ponovi i da se u novom postupku otklone povrede na koje je ukazao. 

Protiv Mire i njenog sina Marka Miloševića je 2006. godine pokrenuta i istraga zbog sumnje da su učestvovali u švercu cigareta devedesetih godina. U spisima Tužilaštva za organizovani kriminal, Miloševićeva supruga bila je označena kao važna karika u tom švercerskom lancu jer je jedan njen poziv tadašnjem direktoru Carine Mihalju Kertesu bio dovoljan za propuštanje kontingenta cigareta.

Dugo vremena se govorilo, a i danas brojni o tome bruje, da je upravo Mira Marković imala "upletene prste" u ubistvu novinara Slavka Ćuruvije. Iako zvanično nije optužena da je učestvovala u ubistvu Slavka Ćuruvije, vlasnika "Dnevnog telegrafa", ime Mire Marković se pominjalo u istrazi ovog zločina. Navodno, bila je kivna na Ćuruviju zbog njegovog novinarskog rada, pa je u "Politici ekspres" naručila sramni tekst "Ćuruvija dočekao bombe". Taj tekst bio je početak hajke na Ćuruviju i uvod u njegovu likvidaciju. Mirjana Marković je u medijima nezvanično pominjana kao mogući nalogodavac ubistva Ivana Stambolića, ali povodom tih navoda nikada nije saslušana.

Mira Marković je, kako se čini, dugo vremena njegovala veze s Rusijom, još se devedesetih u biografiji dičila redovnim članstvom u Ruskoj akademiji društvenih nauka, statusom počasne profesorice po pozivu Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov, tvrdila da je direktorica Međunarodnog centra za sociopolitička istraživanja slavenskih zemalja Ruske akademije, urednica tri rusko-jugoslavenska časopisa i, konačno, počasna članica Saveza pisaca Rusije.

Uporno branila režim Slobodana Miloševića

Mirjana je u intervjuima i knjigama, sve dok je mogla, pokušavala odbraniti ono što se nikako nije moglo braniti - politiku svoga supruga Slobodana Miloševića. 



Mira Marković je, nakon što je Slobodan Milošević srušen s vlasti u oktobru 2000. godine i zatim prebačen u pritvor Međunarodnog suda za zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), sa svojom porodicom, sinom Markom i kćerkom Marijom pobjegla u Moskvu. Tamo je Borislav Milošević, brat njenog supruga, bio ambasador i nakon toga uspostavio dobre veze s političkim i poslovnim krugovima. U Srbiji je nova vlast podigla niz optužnica protiv porodice Milošević pa tako Mira nije došla niti na pogreb svog supruga koji je umro u pritvoru u Scheveningenu.

Zoran Branković je svojevremeno, gostujući u intervjuu na Balkan infu, pričao o zabavi na kojoj je bila Mira Marković.

"Naručivali su kod konobara da im pušta muziku, a onda se Mira Marković penjala na stol. Bila je tu i Marija Milošević, a poslije se njima priključio i Marko Milošević. Mislim da su pušili travu to veče. Miloševićeva žena ljubi i grli Vladu Trefa. Matora baka se tamo penje na stol, dobro, nije baš baka, ali je bila matora. Čovjek sjedi, ona ustala igra oko njega, ljubi ga u vrat - strašno"
, rekao je svojevremeno Zoran Branković.



O Miri Marković je također pričao i Miroljub Petrović, koji je u intervjuu za isti medij iznio nekoliko nepoznatih stvari o njoj.

"Mučenica je odrasla u komunizmu, nije voljela Boga i religiju i bavila se okultizmom. Gdje će onda da usmjeri svoju duhovnost nego u neki ukultizam?! Upecala se na nekog dijabolika koji se pokazao fin. Znam da se družila sa tim padavičarima i okultistima, jer žena nije znala ni za šta bolje. Sa druge strane, u vrijeme Miloševića je procvjetala crkva. Mene, naprimjer, niko nije dirao u njegovo vrijeme", rekao je Petrović.

Mira Marković je rođena u Požarevcu 10. jula 1942. godine. Njena majka Vera Miletić je bila partizanka, a uhapšena je u oktobru 1943. godine u Beogradu nakon čega je strijeljana. Mira je završila osnovnu školu u Požarevcu gdje je upoznala Slobodana Miloševića u srednjoškolskoj dobi - oboje su bili aktivni u omladinskoj partijskoj organizaciji. Ubrzo su se vjenčali.


Pratila je politički uspon svog supruga koji je kulminirao nakon njegovog nastupa pred Srbima na Kosovu kad je uzviknuo: "Niko ne smije da vas bije". Milošević se nakon toga brzo popeo na sam vrh stranačke i državne hijerarhije i krenuo je u reformiranje bivše Jugoslavije nastojeći ju pretvoriti u Veliku Srbiju. U tom projektu je imao punu podršku supruge Mire koja je postala poznata cjelokupnoj jugoslavenskoj javnosti svojim komentarima u sedmičnjaku "Duga" u kojima je, posljednjih dana bivše države, uporno branila stajališta tadašnje Jugoslavenske narodne armije i srpskog partijskog vodstva.

U javnosti je bila poznata i kao "dama s cvijetom u kosi". U jednom od intervjua je objasnila da je cvijet u kosi na jednoj od rijetkih sačuvanih fotografija imala njezina majka, pa je stoga odlučila, u sjećanje na nju, nositi cvijet.

Raspadom komunističkog sistema ostala je vezana uz Socijalističku partiju Srbije (SPS), nasljednicu Srpske komunističke partije, koju je vodio Slobodan Milošević. No, 1994. godine se formalno odvaja od svog supruga i formira Jugoslavensku udruženu ljevicu (JUL) koja će zatim biti cijelo vrijeme u koaliciji sa SPS-om.

Pripremio: Haris Ahbabović


0
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Impressum
T:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.