8.12.2019. 11:03
0
"Kukanje nije odgovor. Niko te ne sprječava da počneš promjene uvoditi u svojoj školi. Skloni smo ispravljati nečije pravopisne greške"
Ernad Osmić, mladi nastavnik bosanskog jezika i književnosti, slovi za jednog od najinovativnijih prosvjetnih radnika u Bosni i Hercegovini.

Ovaj nastavnik iz Brčkoj, koji predaje u Četvrtoj osnovnoj školi, pokušao je putem nekoliko modernih inovacija da djeci učini bosanski jezik i školu zanimljivijim, a takav pristup učenju djeci se poprilično dopao.

Upravo smo sa Ernadom razgovarali o nedavnim rezultatima PISA testova koji kažu da je svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH funkcionalno nepismen. 

"PISA podaci su relevantni onima koji će na osnovu njih nešto poduzeti. Oni koji ih gledaju kao rezultate neke utakmice među državama, dio su problema. Bilo da se radi o profesorima, nastavnicima, političarima, ministrima, roditeljima… nebitno. Svi smo, naravno, svjesni da naš obrazovni sistem negdje 'zapinje', sad znamo i gdje. Funkcionalno znanje će biti oblast na koju se mi kao prosvjetni radnici, ali i kao cjelokupno društvo moramo koncentrisati narednih godina", kaže Ernad za Source.ba portal.

Uveliko se, gotovo pa uvijek, priča o tom nekom obrazovnom sistemu u BiH. . To je onaj sistem koji učenika tjera da u ruksaku nosi 15 kg knjiga. Onaj sistem koji učeniku ne dozvoljava upotrebljavanje modernih sadržaja prilikom učenja. Onaj sistem po kojem djeca sve isto uče, na isti način, kao kada su učili naši djedovi i roditelji? Koliko je do samog sistema, nastavnika koji su nezainteresovani da "pridobiju" djecu nekim drugim naučnim metodama, do roditelja koji svoju djecu tek-tako šalju u škole, upitali smo našeg sagovornika.

"Pomalo mi je dosadilo okrivljavanje sistema. Da, sistem obrazovanja u BiH nije na zavidnom nivou i mogao bi biti bolji. Sistem uvijek može biti bolji; političari mogu biti bolji; obrazovanje može biti bolje; ali nikako da priznamo kako prvo mi trebamo da budemo bolji. Moramo krenuti od sebe. Šta možemo mi uraditi na sebi kako bismo napravili pozitivnu promjenu u društvu? Odgovor sigurno nije kukanje. Sutra da se probudimo i, nekim čudom, imamo sistem obrazovanja Finske, nama ne bi ništa značilo ukoliko nismo spremni promijeniti svoj način rada (govorim o nama nastavnicima). I vjerujem da bi se mnogi nastavnici usmjerili u taj pozitivni pravac i prigrlili te promjene. Ali, evo u čemu je stvar: Niko te ne sprječava da počneš promjene uvoditi na mala vrata u svojoj školi. Trebamo se zapitati koliko nas uzme taj famozni sistem razvijenih država i pročita njihove kurikulume, pa da vidimo šta već sad možemo uvesti.

Druga stvar, i ovaj naš sadašnji kurikulum može biti fleksibilan ukoliko smo mi kao nastavnici spremni da ga prilagodimo. Uvijek rado spomenem upravu škole u ovom kontekstu. Moje iskustvo, konkretno s direktoricom škole u kojoj ja radim Zumkom Grabus, je odnos uzajamnog uvažavanja. Ne može direktor doći i meni za moj predmet krojiti pozitivnu promjenu, ali zato ja kao nastavnik mogu doći s prijedlogom i obrazloženjem zašto smatram da bi neki pristup i neka promjena mogla uroditi plodom. Naravno, vjerujem da ima dosta nastavnika koji su genijalni, ali koji ne dobivaju podršku svojih nadređenih. Ali, ne bih je ni ja imao da nisam bio proaktivan (pa možda i dosadan) u pogledu uvođenja pormjena"
, kaže Ernad za Source.ba portal.

Mnogo je i nastavnika koji, jednostavno, nemaju volju da djeci priušte nešto zanimljivije. Koliko djece samo uči one osnovne, puke formule iz hemije ili fizike, a da su ikada i bili dio neke kabinetske nastave iz ovih predmeta.

"Vraćamo se na funkcionalnu pismenost i funkcionalno znanje. Ako ja iz Bosanskog jezika djeci kažem da nauče padeže napamet i ona famozna pitanja koja idu uz njih, djeca jesu u stanju to da nauče. Ako ja, međutim, napišem djeci na tablu rečenicu 'Denis je došao u škola', djeca će odmah znati da nešto ne štima i da treba da piše 'školu', a ne 'škola'. Djeca, dakle, znaju upotrijebiti padeže i znaju prepoznati kada se oni upotrijebe pogrešno. Oni su padeže naučili kroz iskustvo, a ne kroz suhe definicije. Mi moramo koristiti to. Mi moramo ukazati na to da oni većinu stvari koje trebaju da uče već znaju instinktivno, a da smo mi (škola) tu da tim znanjima koja oni već nose u sebi damo ime. Moramo se okrenuti tom funkcionalnom znanju, pa i iskustvenom učenju. Mislim da nas nastavnike niko ne sprječava pronaći zajednički jezik s učenicima. Taj dio našeg posla niti ovisi od sistema, niti o financijama, niti od države, nego samo od naše volje", poručuje sagovornik Source.ba portala.

Ernada smo upitali da li smo u globalu, ako zanemarimo djecu i škole, poprilično nepismena nacija.

"Ne smijemo brkati funkcionalnu nepismenost od jezičke nepismenosti. Jezička pismenost odnosi se na pravilan govor i pravilno pisanje. To su one silne gramatičke i pravopisne greške koje usvajamo u školi. Funkcionalna pismenost odnosi se na razumijevanje onoga što nam je predočeno. Nažalost, mislim da je naša opsesija s jezičkom pismenosti donekle kriva za zanemarivanje funkcionalne pismenosti. Skloni smo ispravljati nečije pravopisne greške ili isticati u raspravi kako je neko pogrešno naglasio neku riječ, umjesto da se kritički pozabavimo onim što je rečeno. Naravno, unificirana pravopisna pravila su bitna, ali džabe nama kao društvu ako danas svi naučimo pravopise napamet, ako ćemo sutra povjerovati u kontradikcije i neargumentirane stavove", kaže prof. Osmić.

Jasno je da ne možemo preko noći praviti spektakularne promjene, ali ako se već nešto treba mijenjati u sistemu obrazovanja, šta je ono najmanje što se za početak može napraviti?

"Najmanje što se može uraditi je pročitati rezultate i prijedloge PISA studije. Meni je drago da se, konkretno u Brčkom od strane našeg Odjeljenja za obrazovanje i šefa Senada Osmanovića, na dan objave PISA rezultata odmah javila volja nadležnih da skupa analiziramo i napravimo plan implementiranja prijedloga u našim školama. Plašio sam se, iskreno, da će PISA rezultati ostati mrtvo slovo na papiru. Smatram da je uloga ministara i šefova odjeljenja za obrazovanje da do toga ne dođe, pa je ovo što je već započeto u Brčkom jedan pozitivan primjer na koji će se, nadam se, ugledati i druge upravne jedinice svih nivoa. Naravno, ni ministri ne mogu sami djelovati. Mi nastavnici se moramo aktivirati i biti potkovani relevantnim informacijama kako bi ta vrsta implementacije prijedloga što brže prešla iz sfere teoretiziranja i sferu praktične primjene. Ako to ne uradimo, najlakše je ponovo se okrenuti okrivljavanju svega i svih osim sebe. To ne smijemo dopustiti", poručuje na kraju razgovora za Source.ba portal prof. Ernad Osmić.

Novinar: Haris Ahbabović

0
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Impressum
T:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.