Naime, ona je sa svojom majkom, koja boluje od koronavirusa i koja je dobila teške simptome, naišla na hrpu problema i poteškoća, a sve kako bi njena majka dobila adekvatan medicinski tretman, kakav zaslužuju svi građani KS, a trenutno ga očito nemaju.

U razgovoru za Source.ba portal, Dunja je danas otkrila sve detalje njene borbe. Cijela borba počinje iz ambulante, odnosno Doma zdravlja Saraj Polje.

"Bili smo prvo u DZ Saraj Polje, jer živimo na Dobrinji. Primili su moju majku tu i dali su joj terapiju. Svaki dan sam je vozila na injekcije, gužva je bila katastrofalna. Znali smo na terapiju čekati po dva sata, ali joj je svaki dan bilo sve gore, iako je dobijala injekcije Triax. Doktorica je nakon nekoliko dana, kada joj nije bilo bolje, rekla da to više uopće nije pacijent za Doma zdravlja, niti za kućno liječenje, nego da mora ići u Vojnu bolnicu. Pitali su me da li imam automobil, rekla sam da imam, uopće ne znajući da ću tako, nesvjesno, sama mami napraviti problem. Vozila sam je svojim automobilom, niko nas nije želio ni pogledati. Da su je vozili oni, stvari bi odmah taj dan bile drugačije. Ja sam mislila da ću ja brže i bolje pomoći i odvezla sam je. Odvezla sam je do Opće bolnice. Tu su joj izmerili saturaciju. U Domu zdravlja je bila 84, a u Općoj bolnici je bila 70. Ne da su nas vratili, nego je tu niko nije ni pogledao. Samo su nam rekli da to nije pacijent za njih i poslali su nas na KCUS. Na hodniku su nam to rekli, nije uopće primljena, niti pregledana u ordinaciji", kaže Dunja na početku razgovora za Source.ba portal.

Njen pakao se dalje nastavlja kada dolazi sa svojom majkom na KCUS, gdje nailazi na novi zid, uz napadanje zbog čega je dovezla majku u bolnicu.

"Kada sam gore došla, tu je bilo još gora situacija. Zateklo me dvoje-troje ljekara i napali su me zašto sam uopće majku dovezla na KCUS. Pa, kako zašto - ljudi su mi rekli da nije za Opću bolnicu, a oni su me opet upitali zašto je nisam dolje ostavila. To su pitanja na koja nemaš odgovore. Kako da ostavim majku kad mi kažu s kapije da je vozim na KCUS. Eh sad, treba da čekamo vozilo da mamu transportuju u neko zapadno krilo. Mislila sam da je to zapadno krilo Boga pitaj gdje od tog trijažnog punkta na Koševu. Pitala sam mogu li je ja voziti, da ubrzam stvari, a onda su rekli da ne mogu. Ispostavilo se da je to zapadno krilo samo par metara od te tačke, samo sa druge strane zgrade. I tu smo izgubili jako mnogo vremena, a majka je cijelo vrijeme bila u autu. Kad smo stigli tamo, meni nisu dali da uđem, jer sam i ja pozitivna na Covid. Ona je sjedila na nekoj stolici, doktori i medicinski radnici su prolazili pored nje, niko se nije obazirao na nju. U jednom trenutku su rekli da su zvali doktoricu koja je otišla s te lokacije, te da je ona sad jako ljuta zašto su oni nju uopće zvali. Mama je tu samo sjedila, ja sam bila dva, dva i po sata vani. Kad sam vidjela da se ništa ne događa, pitala sam brojne medicinske radnike šta se dešava. Pokušala sam da im objasnim da sam samohrana majka, da su to već dva sata popodne, da kod kuće imam malo dijete koje je samo od devet ujutro. Stalno su mi govorili da to nije njihov pacijent, da nekoga drugo zaustavim od radnika... Onda sam počela samo da plačem. To je velika nemoć. Vidite majku i znate da joj ne možete pomoći, a sa druge strane znate da vam je dijete samo kod kuće, već satima, a i vi ste bolesni. U jednom trenutku mama je došla do mene i rekla mi: 'Vozi me kući, ja ne želim ovdje da umrem!' Vratila sam je kući, jer nisam znala šta da radim", kaže Dunja za naš portal.

Tvrdi da je onda u nemoći napisala Facebook status i da je zamolila ljude da ga masovno dijele. Kaže da je onda opet probala da zove Hitnu pomoć i da im je sve pojasnila.

"Rekli su mi da to nije njihova nadležnost, da oni nemaju ništa s tim. Potom sam zvala Call centar, ali i Covid ambulantu na Saraj Polju. U nedogled sam ponavljala svoju priču. Potom je doktorica iz Call centra rekla da će vidjeti može li se poslati ekipa po moju majku. Već su sati prošli. U međuvremenu, zove me premijer KS, Edin Forto. Do njega je nekako došao moj post, pitao me je šta se dešava, ispričala sam mu sve, a onda mi je rekao da budemo u kontaktu, da mu javljam šta se dešava. Taj njegov potez mislim da nema nikakve veze sa politikom. On je mene zvao kao Edin Forto. Prepoznao je emociju, a isto tako su mi se stotine ljudi javile ovih dana. U neko doba me je nazvala doktorica sa Otoke, rekla je da je poslala uputnicu na Saraj Polje i pitala me mogu li ja opet odvesti mamu na Saraj Polje. Odvezla sam je, napravili su joj nalaze, a tu su nalazi pokazali da su pluća u gorem stanju nego kada sam je dovezla prvi put, iako je isprimala injekcije i antibiotike. Sljedeće jutros sam je opet odvezla u Saraj Polje, tu su nas odmah prevezli. Neko me je tu noć opet zvao iz Call centra da me pita šta se dešava. To jutro su majku odvezli na infektivnu kliniku, a popodne mi je neko sa maminog telefona javio i rekao da je na Podhrastovima. Danas je treći dan kako je gore. Konzilij je odlučio da mojoj mami treba taj skupi lijek i da ga moram kupiti", kaže Dunja.

Tvrdi da je tu onda naišla na nove poteškoće. Čovjek se nakon ovih informacija zapita zbog čega nam se onda uplaćuje zdravstveno osiguranje, ako sami sebi dodatno moramo kupovati lijekove od nekoliko stotina ili hiljada KM.

"Zvala sam apoteku u Istočnom Sarajevu za lijek. Rekli su mi da imaju lijek, ali da ga nemaju na stanju i da će ga naručiti. Onda se pojavio problem oko novca. Nisu primali karticu, tražili su keš. Imala sam nešto novca na računu, ali sam morala ići na bankomat. Nemam nikoga jer sam samohrana majka, niko to za mene nije mogao da napravi. Ja sam jučer, kao Covid pozitivna osoba, morala izaći vani, otići na bankomat da podignem novac. Lijek je negdje oko 1.200 KM, a bankomat mi dozvoljava da podignem samo 1.000 KM. Dala sam polog u apoteku, 1.000 KM, ne znam kakva im je to politika, valjda se boje da neko ne odustane od lijeka kada ga naruče. Vraćam se doma, imam još kući nešto para, sabrala sam. Kada su me nazvali, opet sam otišla takva kakva jesam. Platila sam cijeli lijek i nosim ga na Podhrastove i rekli su mi da je majka potpisala da prima taj lijek. Šta ako opet kažu da im treba 600 ili 800 miligrama tog lijeka, šta onda kad ja sada nemam više novca", rekla je Dunja za naš portal.

Na kraju, upitali smo je kakvo je trenutno stanje njene majke, te kako se žena uopće osjeća. 

"Ona je na maksimalnom kisiku. Uspjela sam malo razgovarati sa njom, jeziko joj je zapetljan, jako teško diše. Nisam baš sigurna da je svega i svjesna. Kao laik, ono što sam čula, ne zvuči mi najbolje", rekla je na kraju razgovora za Source.ba portal Sarajka Dunja Grabovac.

Novinar: Haris Ahbabović